Splitska kreatorica Marta Buzolić Pičuljan svoju je karijeru u svijetu mode započela prije skoro dva desetljeća kad je kao studentica Tekstilno-tehnološkog fakulteta u Zagrebu nastupila sa svojim modelima na Fashion Weeku Zagreb.

Već nakon tog prvog predstavljanja njezinim se dizajnerskim idejama oduševila Suzy Josipović-Redžepagić te joj je odmah povjerila zadatak sudjelovanja u sljedećoj sezoni. Tako je Marta Buzolić predstavila svoje modele dijeleći modnu pistu s već afirmiranim dizajnerima te zaslužila i nagradu za Najboljeg modnog dizajnera po glasovima publike. Po završetku školovanja, u hrvatskoj tekstilnoj industriji nije bilo mjesta za mladu dizajnericu zbog čega je Marta Buzolić odlučila poći u Kanadu.

Tamo joj se sreća odmah nasmiješila i odmah je našla posao u modnoj industriji na poslovima promocije i prodaje. Željela je uz dizajn, proširiti svoja znanja i naučiti što više o poslovanju u tekstilnoj industriji. Obilazila je brojne sajmove, sudjelovala na velikim promocijama te upoznala kolege u Las Vegasu, Kini, Europi…

Po povratku u Hrvatsku kratko je radila u Varteksu u odjelu prodaje, a onda hrabro odlučila pokrenuti i vlastiti brend MB. Njezina povratnička kolekcija jesen-zima 24./25. promovirana je u listopadu i gotovo da je već rasprodana. Iskustvima koje je stekla u Kanadi, Marta se nije željela ograničiti samo na domaće tržište pa su njezini modeli vrlo brzo prepoznati i izvan granica Hrvatske. Sve je to bilo dovoljno da se pokrenu neke stare-nove priče i da njezini modeli stignu i u Varteksove trgovine.

Zvijezde su se poklopile jer nova uprava Varteksa upravo je pokrenula novu strategiju poslovanja s vizijom da se ovaj priznati hrvatski tekstilni brend osnaži novim mladim snagama i da uz svoju dosadašnju ponudu iznenade i novim modnim trendovima te udovolje i najprobranijoj klijenteli.

Povratnička kolekcija brenda MB za jesen-zimu gotovo je rasprodana

Povratnička kolekcija

​Vaša kolekcija ne samo što je povratnička za vas već je i osvježenje za veliki Varteks. Kako je došlo do te suradnje?

– Nakon povratka iz Kanade, kratko sam radila u Varteksu, ali ne u dizajnu. Kada sam izbacila kolekciju, bivši kolege vidjeli su moj rad, prepoznali potencijal i predložili suradnju. Naime, Varteks je i prije imao u ponudi i druge brendove, tako da s te strane nije neobična suradnja samo što se ovoga puta radi o domaćem brendu. Bila sam presretna jer je to velika čast, Varteks je ipak sinonim tekstilne industrije u Hrvatskoj.

Vaši su modeli već točno mjesec dana u trgovinama Varteksa, kakva je povratna informacija?

– Kolekcija je prvo predstavljena u zagrebačkom Varteksu kako bismo testirali hoće li biti prihvaćena i ima li smisla proširiti prodaju na druge trgovine. Prodaja je krenula odmah od prvog dana. Povratne informacije bile su izuzetno pozitivne i zbog toga smo proširili suradnju na Rijeku, Split i Zadar. Bez obzira što sam nekad imala svoj brend u Hrvatskoj, prošlo je dosta godina pa je time moj brend praktički nov na tržištu. Velika je stvar što je prodaja krenula odmah. U ovoj početnoj fazi mogu reći kako je to dokaz što kolekcija govori sama za sebe, jer prodaja nije potaknuta imenom brenda što mi je veliki kompliment. Ovim putem želim i zahvaliti svim ženama koje su prepoznale moj rad i koje mi daju vjetar u leđa da radim ono što volim.

Posljednju ste kolekciju napravili 2015. godine nakon čega ste odlučili otići u Kanadu gdje ste bili pet godina. Što ste konkretno tamo radili, zašto ste uopće odabrali Kanadu?

– Prije deset godina bila sam na godišnjem odmoru u Kanadi. Majčina sestra i rođaci žive tamo, a ja nisam nikada prije ih posjetila, jer su oni redovito dolazili u Hrvatsku. Provela sam tamo dva ljetna mjeseca putujući i istražujući Kanadu i kući sam se vratila poprilično oduševljena. S obzirom na moj pozitivan dojam o Kanadi, krenula sam istraživati kako bih mogla dobiti dokumente i dozvole za rad. Našla sam aplikaciju za koju sam smatrala da bih mogla ispuniti uvjete, iako mi je dosta ljudi reklo da je teško zadovoljiti sve administrativne zahtjeve za ulazak i rad u Kanadi. Unatoč svemu aplicirala sam i jako brzo dobila pozitivan odgovor. Iako Kanada nije poznata po modi, nije mi bilo teško odlučiti se, znala sam jezik, a i moja obitelj tamo bila mi je velika potpora i pomoć.

S dozvolom stalnog boravka koju mi je Kanada omogućila na osnovu mog portfolja otišla sam stjecati nova znanja. Radila sam i živjela tamo pet godina, a dobila sam i kanadsko državljanstvo. Kao magistra inženjerka tekstilne tehnologije dobila sam priliku raditi na više pozicija u modnoj industriji u različitim odjelima – od dizajna, tehničkog dijela pretproizvodnje do operative i veleprodaje ženske odjeće čime sam zaokružila kompletan proces djelatnosti od ideje do prodaje. Najduže sam se zadržala na poziciji operativnog i prodajnog menadžera za sjevernoameričko tržište za jednu kanadsku modnu tvrtku gdje sam vodila tim prodajnih agenata za različita teritorijalna područja te nadzirala operativni dio tvrtke koji se sastojao od proizvodnje, logistike, uvoza i izvoza.

Može se raditi u Hrvatskoj i imati kupce diljem svijeta

Odvažnost

Što ste sve na svjetskim sajmovima vidjeli, naučili, ponijeli sa sobom?

– Sudjelovanje i posjećivanje svjetskih sajmova bilo je neprocjenjivo iskustvo koje mi je dalo uvid u globalnu modnu industriju i nove perspektive. Vidjela sam koliko je tržište raznoliko, ali i da svaka roba ima svoga kupca. Sajam u Las Vegasu organizirala sam sezonski, na sajmu u Torontu sudjelovala sam u organizaciji i na njemu radila, a druge sam sajmove samo posjećivala. Obilazila sam različite tipove sajmova, od onih gdje se brendovi predstavljaju trgovinama, ali i gdje se proizvođači predstavljaju brendovima. Naučila sam pravila koja brend mora pratiti da bi bio uspješan u veleprodaji, naučila koliko je važno čuti povratne informacije od kupaca i koristiti ih za poboljšanje ponude, ali i kako izabrati dobrog proizvođača za partnera. Uz sve to, ostvarila sam brojne kontakte, pa danas surađujem s proizvođačima koje sam upoznala posjećujući te sajmove.

Rezultat je bio što ste spojili sva svoja znanja i osnovali svoju modnu marku MB, koliko je trebalo hrabrosti za to?

– Iskreno, trebalo je jako puno hrabrosti jer ljubav prema modi nije dovoljna. Tekstilna industrija zahtijeva puno ulaganja, a poprilično je rizično i hoćeš li pogoditi što tržištu nedostaje. Nakon godina rada u industriji, kako u Hrvatskoj tako i na sjevernoameričkom tržištu, sakupila sam dragocjena znanja i iskustva u svim sektorima tekstilne industrije, i to mi je dalo hrabrost. Nije odluka pala preko noći, to je nešto što stvarno volim i u što sam uložila jako puno truda u stjecanje znanja i iskustva. Na koncu, čak sam otišla i na drugi kontinent. Za sada sam zadovoljna i sretna što sam se odvažila i što mogu reći da zaista radim ono što volim. Danas se MB brend isključivo tvornički proizvodi, dolazi u pet veličina i samim time je dostupan svim ženama kojima se sviđa estetika brenda.

Što je bilo presudno u vašem modnom odrastanju, pročitala sam da ste velika prijateljica s dizajnericom Idom Stipšić Jakšić? Kako je sve krenulo s modom i vama?

– Moji roditelji su veliki prijatelji s Idom i njezinim suprugom, a njezina kći Dina je moja generacija i dandanas velika prijateljica i vjenčana kuma. Praznike smo provodili kod njih na otoku Braču, a Dina i ja smo većinu vremena provodile u Idinom ateljeu. Znale smo satima nizati perle i birati materijale, čak smo joj znale i pomagati sa sitnicama. Kući sam se obavezno vraćala s nekom novom Idinom kreacijom i uživala nositi odjeću koja je unikatna. Ida je često održavala i modne revije i tako sam ja već zarana bila inficirana i upoznata s konceptom modnih revija i moram priznati da sam u svemu jako uživala, sve mi se to jako svidjelo. Također i naša mama je meni i sestri dok smo bile male voljela šivati odjeću, a kasnije kad nije više imala vremena, odvela bi nas kod krojačice da izaberemo što želimo da nam sašije za prvi i zadnji dan škole. Jako sam rano i sama počela eksperimentirati sa šivanjem i prekrajanjem odjeće. Sve je to pomalo utjecalo na moju odluku o tome što želim biti kada odrastem i, iskreno, ne sjećam se da sam ikad razmišljala o nekoj drugoj profesiji.

Posjećivanje svjetskih sajmova bilo je neprocjenjivo iskustvo

Odjeća i emocija

Koja je vaša modna vizija trenutno, čini se da volite elegantnu, rafiniranu, ali seksepilnu ženstvenost?

– Moja vizija je stvarati odjeću koja osnažuje žene, odražava njihovu osobnost i pruža im osjećaj samopouzdanja. Volim eleganciju i profinjenost, ali uz dozu suptilnog seksepila koji naglašava ženstvenost na sofisticiran način. Vjerujem da odjeća treba biti funkcionalna, ali i izražavati emociju, ostavljati dojam i prilagoditi se životnom stilu moderne žene. Moja glavna vodilja bila je da žena koja će nositi moju odjeću može većinu komada kombinirati i nositi na više načina: za posao, svakodnevne aktivnosti ili za izlazak s promjenom obuće i modnih dodataka. Uz to da kombinira s komadima koji nisu isključivo trendovski, već da ih može nositi i sljedećih nekoliko sezona.

Svoju ste prvu modnu reviju imali još kao studentica na Fashion Weeku u Zagrebu gdje ste osvojili i neke nagrade, recite nam nešto i o tome?

– Kao apsolventica Tekstilno-tehnološkog fakulteta 2007. prijavila sam se na natječaj za mlade dizajnere koji organizirao fakultet i Fashion Week Zagreb. Prošla sam natječaj i nastupila s prvom minikolekcijom na Fashion Weeku Zagreb u sklopu dana mladih dizajnera. Predstavljanje na FWZ bio je zapravo početak moje karijere. Naime, kolekcija je dobila ovacije publike, izrazitu medijsku pozornost, a što je najvažnije imuna na istu nije ostala ni organizacija samog događanja te mi je Suzy Josipović-Redžepagić dala priliku da sljedeću sezonu nastupim sa samostalnom kolekcijom uz bok s već afirmiranim modnim dizajnerima. Tu sam iznimnu čast prihvatila i nastavila sezonski predstavljati svoj rad, pa sam 2008. primila i nagradu Najbolji modni dizajner po glasovima publike. Fashion Week bio je moja odskočna daska i žao mi je što se više ne održava, ne samo FWZ već i druga modna događanja koja su nekada postojala.

Izjavili ste kako u kreiranje krećete od materijala, a ne od skice, pomalo neuobičajeno, zbog čega i koji su to materijali koji vas osvajaju?

– Da, moj proces kreiranja često počinje od materijala, a ne od skica, što je možda neuobičajeno, ali za mene prirodno. Materijal je ono što me inspirira i daje mi smjer u kojem će se dizajn razvijati. Kad osjetim tkaninu pod rukom, lakše mi nadođe ideja što želim stvoriti, jer ipak je materijal taj koji i određuje kroj modela. Volim i trudim se koristiti što više prirodnih materijala kao što su vuna, viskoza, svila, pamuk, ali isto tako volim neobične materijale kao što je na primjer zlatna jakna iz moje kolekcije koja je napravljena od umjetnog krzna premazanog zlatnom bojom što ga čini posebnim i nesvakidašnjim.

Haljina od ambalaže

Prije desetak godina kreirali ste haljinu i od začinskih vrećica Šaframa napravili haljinu za reviju u Avenu Mallu u sklopu koje je 11 poznatih hrvatskih dizajnera kreiralo haljine od ambalažnog materijala?

– Tako je, sudjelovala sam u izložbi koja je bila organizirana u svrhu promocije zaštite okoliša. I ovdje je bio materijal polazna inspiracija, ali u ovom slučaju ambalažni koji me vodio prema dizajnu same haljine. Na toj sam izložbi osvojila nagradu za najljepšu haljinu iako smatram da smo svi odradili odličan posao, jer napraviti haljine od ambalažnog materijala je poprilično izazovno. Baš mi je nedavno vlasnica tvrtke Šafram rekla da još uvijek imaju izloženu haljinu u svome uredu.

Prije odlaska u Kanadu imali ste i dva butika, jedan u Zagrebu i sezonski u Vodicama, ipak odlučili ste privremeno sići s modne scene, što je bio glavni razlog?

– Bila sam u fazi kada sam trebala napraviti veći iskorak sa svojim brendom, ali sam smatrala da mi nedostaje iskustva. Jedino iskustvo koje sam imala bilo je ono koje sam stekla kroz vlastiti rad, nikada nisam radila za druge modne tvrtke niti pravu konfekciju jer sam većinom radila odjeću po mjeri. Iako sam u to vrijeme bila poprilično afirmirana na hrvatskoj sceni kao samostalni dizajner, odlučila sam pokušati kontaktirati nekoliko hrvatskih modnih tvrtki tražeći zaposlenje ili nudeći dizajnersku suradnju na zajedničkoj minikolekciji gdje bi moj rad bio naplaćen ukoliko se prodaja krene ostvarivati. Bila sam tada spremna i na suradnju pripravništva. U to sam vrijeme smatrala da bi i moju medijsku pažnju, koju sam imala kao samostalni dizajner, neka tvrtka mogla iskoristiti na obostrano zadovoljstvo. Nažalost, ili nisam dobila nikakav odgovor, a i kad bi pokazali interes do sastanka ipak ne bi došlo. Sve se to događalo u vrijeme dok sam istraživala i pripremala papire za Kanadu. Kako u Hrvatskoj nisam uspjela ostvariti niti jednu suradnju, a u međuvremenu sam dobila papire za Kanadu, moja je odluka bila spakirati prtljagu i potražiti sreću negdje drugdje. Za razliku od Hrvatske, gdje se znalo za moj rad, u Kanadi sam kao imigrant dobila odmah posao u struci što i nije baš lako. Odlazak u Kanadu je jedna od mojih najboljih životnih odluka. Život u Kanadi obogatio me u svakom smislu, što u profesionalnom, što životnom i apsolutno mi je promijenio pogled na svijet, a i na samu sebe. Upoznala sam prekrasne ljude i stekla prijatelje za cijeli život iz svih dijelova svijeta od Kanade, Amerike, Vijetnama, Kine, Indije, Europe…

Odlazak u Kanadu jedna je od mojih najboljih životnih odluka – Marta Buzolić Pičuljan

Hrvatska scena

Kakva je hrvatska modna scena za malog kreatora? Vidite li promjene?

– Hrvatska scena za malog kreatora je izazovna, ali ima potencijala. Mali dizajneri se često bore s visokim troškovima i ograničenom podrškom u smislu pronalaženja proizvođača koji su spremni riskirati i raditi manje serije proizvodnje. Mislim da je također problem i edukacija, na fakultetu dobiješ veliko znanje u struci, ali je zanemaren dio gdje se uči o kanalima prodaje i kako tržišta funkcioniraju. S druge strane, to je iskustvo u Hrvatskoj trenutno teško i dobiti, jer je opstalo jako malo tekstilnih tvrtki. Čini mi se da promjene idu nabolje, posebno od razvoja internetske prodaje i društvenih mreža te same globalizacije tržišta. Danas imamo priliku djelovati u Hrvatskoj, a imati kupce diljem svijeta.

Vidite li neko rješenje s obzirom na to da su mnoge modne industrije već propale, a neke su u borbi za opstanak?

– Rješenje vidim u prilagodbi novim uvjetima i promjenama koje oblikuju modnu industriju. Mnoge dugogodišnje modne tvrtke propadaju jer se nisu uspjele prilagoditi potrebama modernog tržišta i očekivanjima kupaca. Ono što sam primijetila u tvrtkama u kojima sam do sada radila je što su se dugi niz godina, da ne kažem desetljeća, oslanjale na isto tržište koje je pomalo nestajalo, a oni su ostali ušuškani u svojoj sigurnosti.

U međuvremenu se moda promijenila i danas se četrdesetogodišnjakinje oblače mladenačkije nego kako su se žene istih godina nekada odijevale. Sve modne tvrtke imaju jednak problem – kako se promijeniti na način da ne izgube kupce koje imaju, a da istodobno privuku nove. Mislim da je rješenje u konstantnom ulaganju u modne dizajnere. Mislim da treba obilaziti sajmove, putovati, istraživati i povremeno ostvariti suradnje i s vanjskim dizajnerima koji bi im donijeli svježe oko za promjene. I velike svjetske modne kuće svako toliko promijene voditelja dizajna ili ostvare suradnju s manjim dizajnerima koji donesu osvježenje. Mislim da treba preuzimati rizike, ulagati u dizajn, pratiti na što kupci reagiraju i ići u tom smjeru. Što se tiče hrvatske modne industrije, mi smo jako malo tržište i trebamo razmatrati da se ne zadržavamo samo na Hrvatskoj, već da idemo prema stranim tržištima.