Foto: M. Gracin
Mali urbani vrt u višestambenoj zgradi koju okružuju lijepo uređene komunalne površine koje su stanari podijelili među sobom i oteli od zaborava komunalaca, postao je poligon za kreativne ideje vlasnice Dunje
povezane vijesti
Evo još jednog malog urbanog vrta, jednog od mnogih koji okružuju višestambenu zgradu, a koje su stanari dobili tako što su ih podijelili među sobom i oteli od zaborava komunalaca. Ovaj mali vrt postao je poligon za kreativne ideje vlasnice Dunje Konevski i srećom je takav da ga ne treba puno zalijevati, jer je ona ljetos postala baka malom Kasperu.
Ima Dunja još jedan mali komad zemlje, koji je nekoć pripadao jednoj susjedi, koja je zašla u godine i u kojem je lijepa mala palmica, ali i ovaj vrt je trenutno na čekanju. Srećom, s čekanjem se ništa neće izgubiti, osim jedna sezona dodatnog posla. Naša domaćica i njezin suprug Robert, sin Zoran i supruga mu Rafaela, trenutačno su okupirani ljepšim poslom, brigom oko malenog Kaspera.
Dunja je po profesiji medicinski radnik, fizioterapeut, a radi kao marketinški predstavnik i tako upoznaje puno ljudi, a među njima i zaljubljenika u vrtove.
– Ima dosta pacijenata koji se opskrbljuju u našoj ljekarni, a vremenom smo postali i dugogodišnji prijatelji, pa međusobno razmjenjujemo ideje i biljke. Nešto ja dam njima, nešto oni meni i to pridonosi šarolikosti i ljepoti naših vrtova. Sve biljke volim, nemam neku omiljenu. Isto kao i ljude i sve što je živo, kakvo god da jest.
Čak i celer i peršin držim na balkonu kao ukras, rekla nam je Dunja, a kada smo je upitali ima li neki tajni recept za uspješan uzgoj biljaka, dodala je:
– Mislim da treba voljeti biljku da bi uspjela. Moje životno pravilo je da uz ljubav sve uspijeva i naravno, uz strpljenje. U tom slučaju i ne treba previše njege jer ako se nečemu posvetite, sve što želite možete i ostvariti.
Dunja se posvetila kreativnom radu kao hobiju, pa je njezin vrt ogledalo njezinih ideja i to od kamenih zidića, suhozida i roštilja, koji još nije dovršila, preko popločanih stazica, do oslikavanja betonskih gljiva postavljenih oko zgrade. Jedna je gljiva tako postala pčelica s krilima, druga cvijet itd.
Napravit će ona, kaže, u dogledno vrijeme i kamenu kućicu za ptice, te kamenu šternu. Njezina se kreativnost ne zadržava samo u vrtu i oko njega. Ona noću šiva torbe, ukrasne jastučiće, vilenjake, slika na platnu i na lanu, šiva haljinice, a sada se bacila i na šešire… Sve joj to tako ide od ruke da će, kaže, uskoro registrirati obrt.
A što se tiče vrta, na tako malenom prostoru obitava začuđujuće velik broj biljaka. Pored dvije masline i dva kakija, tu su i stabala nešpule, nara, limuna, dunje, jabuke, kruške i jedna vinogradarska breskvica. Sve voćke rađaju i rastu bez problema, okružene stablima oleandera kao kakvim čuvarima. Od ukrasnog bilja u ovom vrtu uz ogradu rastu ruže penjačice u žutoj, roza i boji fuksije, dva stabalca koja cvjetaju kao roza grozdići, što ih je sama razmnožila iz reznica ubranih u Opatiji, no ne zna im ime.
Nije ni važno, kada joj se biljka svidi, završi u njezinu vrtu s imenom ili bez njega. Ima tu mjesta čak i za lozu fragolu, i crnu i bijelu, za brojne sukulente, kaktuse u starim loncima, ali i za jelu. Povremeno to sve ipak treba zaliti, a ona je uz pomoć supruga sprovela crijevo sa svog četvrtog kata i tako više ne mora donositi vodu na ruke.
Crijevo se i ne vidi jer je kamuflirano u lovorovoj šumici koja dijeli vrtove od bučne ceste, koja je iznad nje. Po vrtu je postavljena i solarna rasvjeta, pa šetnja navečer, kada malo zahladni, predstavlja pravi užitak. Stari bicikl obojen u plavo tek je dekoracija, koja podsjeća na stara vremena. Na prilaznoj stazici jedan stari panj već čeka svoju buduću namjenu, pretpostavljamo vrlo kreativnu.
Nije se Dunja zadržala samo na uređenju vrta, i balkone je ispunila biljkama. Jedan je okrenut na zapad, a drugi na jug, pa je u skladu s tim i biljke razvrstala. Tako na njima rastu kineski jasmin i bugenvilija, kumkvat i hortenzije, crvena djetelina i još štošta.