Foto: Pixabay
Odnos između razine nekih molekula u krvi i očekivanog životnog vijeka
povezane vijesti
Očekivano trajanje života značajno se produžilo posljednjih desetljeća, a razlozi iza ovog fenomena predmet su interesa znanstvene zajednice.
Zasigurno su razvoj novih terapija za liječenje nekoć smrtonosnih bolesti, korištenje novih tehnologija za kirurške intervencije i transplantacije, te konačno opće poboljšanje kvalitete života među čimbenicima u pozadini ovog proširenja.
No sada je novo istraživanje pokazalo da postoje i “tragovi” u vrijednostima krvi koji se mogu povezati s dužim životnim vijekom i koji mogu ukazivati na mogućnost da osoba dosegne stoljeće života.
Prema onome što su otkrili istraživači na Institutu Karolinska (Švedska), oni s vrlo dugim očekivanim životnim vijekom imaju tendenciju da imaju niže razine glukoze, kreatinina i mokraćne kiseline od šezdesete godine nadalje.
Kako bi došli do ovog zaključka, autori istraživanja prikupili su i usporedili razine ovih različitih molekula u krvi približno 44.000 ljudi rođenih između 1893. i 1920. godine, a koji su bili podvrgnuti kliničkim analizama između 1985. i 2020. godine.
Sudionici istraživanja bili su u dobi između 64 i 99 godina kada su započela klinička ispitivanja (1985.), a nastavili su ih pratiti kad su navršili 100 godina.
Tek oko 1.200 sudionika (2,7% od ukupnog broja) uspjelo je puhati u 100 svjećica.
Analize su otkrile prisutnost dvanaest krvnih molekula povezanih s metabolizmom, upalom te radom jetre i bubrega.
Ove molekule uključuju ukupni kolesterol i glukozu (markeri metabolizma), mokraćnu kiselinu (marker upale), kreatinin (pokazatelj zdravlja bubrega) i druge enzime koji ukazuju na zdravlje jetre.
Sve molekule koje se istražuju bile bi povezane s vjerojatnošću da bi osoba mogla postati stogodišnjak.
Konkretno, vjerojatnije je da će ljudi s višim razinama ukupnog kolesterola i željeza postati stogodišnjaci nego oni s nižim razinama – poput onih s niskim razinama glukoze, kreatinina, mokraćne kiseline i jetrenih enzima.
Prikupljeni rezultati pokazuju da postoji potencijalna veza između metabolizma, prehrane i dugovječnosti – čak i ako istraživači nisu razjasnili koje su prehrambene navike, način života ili bilo koji genetski čimbenici odgovorni za ove razine molekula u krvi i, posljedično, za duži život očekivano trajanje.
