Pamti ovaj svijet velikih psećih ljubavnih priča, ili barem misli da ih ima i da ih pamti makar bilo samo zato što zna za Mazu i Lunju. Ma, jedno je varljivo pamćenje i zavodljiva animacija, a drugo je punokrvna pseća romansa kada je izbliza gledaš, ili barem o njoj iz prve ruke slušaš.

Ona je Rori, a on je Rudi zvan Žućo. Ona je predivna akita, a on je, reklo bi se, mješanac. Ona je cura iz centra, iz Radićeve ulice. A on je onaj koji dvaput godišnje po jedno tri tjedna uredno sam došeće pred njezin ulaz na broju 17 i ondje čeka koliko god treba da gazdarica Rori izvede u šetnju.

Pa je otprati do njezinog parkića, podruže se malo, ‘suptilno’ joj da do znanja da druge za njega nema, a kad šetnja završi doprati je kavalirski kući i onda krene dalje svojim nekim putem, da bi se sutra opet vratio. Zapravo, vraća se on odabranici svoga srca uvijek, osim kad su novinari u zasjedi, onako kako smo u zasjedi bili jučer ranom zorom.

Foto: Privatna arhiva

– Što danas nema dečka!? – s poprilično tuge u glasu kazivale su dame iz obližnjih trgovina u Radićevoj gospođi Vesni Gorički, vlasnici lijepe Rori.

U čudu svi, jer rijetko je to, ako je ikada, da njega nema. Zabrinula se i Vesna, gleda i Rori niz ulicu kao da se pita »da mu se nije što dogodilo«, a premda joj je u susret došao drugi četveronožni ljepotan spreman za igru, nije to – to, nije to Rudi. Na sreću gospođa Vesna zna sve o ovoj romansi.

Počelo je, veli, prije četiri godine. Tad su se Rori i Rudi upoznali u parku na Črnomercu. Onoj koja sa psima i nije na vi, već su joj draži ljudi, šarmer Rudi se odmah svidio. Svidjelo se i Vesni to momče što je samo šetalo Črnomercom. Kaže, Rudi je nevjerojatno pametan pas, pravi šetač, legenda Zagreba.

Foto: Privatna arhiva

On je jedan od onih što su sami shvatili da na pješačkom prijelazu treba čekati zeleno i valjda jedini za kojeg se priča da je ušao u »Zaru« pa se popeo na kat pokretnim stepenicama valjda da vidi kakva je ponuda.

Njemu se, pak, očito je to, jako svidjelo kako Rori miriše kad se tjera. Pretenzije su tad u njege pseći jasne i opravdane, ne krije on to, makar mu nizak stas i ne dozvoljava puno što osim platonskog druženja.

U jednom trenu činilo se da će život ovaj par razdvojiti. Vesna Gorički seli se s Črnomerca u Radićevu, ali Rudiju to nije prepreka. Ono što ljudi tramvajem prelaze, put od Črnomerca do Trga bana Jelačića i Radićeve, on je odšetao kako bi stao pred ulaz kuće u kojoj živi Rori.

– Ona inače ne traži van, ali čim se počne vrtjeti, okretati, hodati po stanu, znam da je Rudi dolje. Osjeti ga – veli nam Vesna.

A onda se čulo da su Rudija odveli u Dumovec, sklonište za nezbrinute životinje, navodno zbog ljudske nebrige. Samo, sreća prati hrabre! Rudi je dobio novu vlasnicu, pa se nastanio i on u centru da mu bude lakše u travnju i listopadu dolaziti po Rori. Nije da ne štuje svoju gazdaricu, ali ne može se onog naviklog da sam šeta baš uvijek uz nogu držati. I to je, zapravo, posve u redu.

Pitamo gospođu Vesnu kako izgleda ta njihova šetnja. Ona se smije, zaskoči, kaže, Rudi Rori onako za nogu, jer dalje od toga i ne može.

– Ali, ljubav je obostrana – pitamo.

– Obostrana, ali… Zna on doći i kad se ona ne tjera, i tad ona poludi jer ga baš voli, a on je samo pogleda i ode. Ne bude mu više interesantna – kazuje Vesna.

Kako vrijeme prolazi tako je sve više nas koji ranim jutrom čekamo Rudija. Evo i Hane, kćeri gospođe Vesne.

– Hana, nema ga – veli Vesna kćeri.

– Kaj je to danas!? – zabrinuta je i Hana.

Slučajni »prolaznik« odašiljao je jasne signale, ali Rori nitko ne može zamijeniti Rudija, Foto: Davor Kovačević

Evo i susjede Marine, koja ga je zadnjih dana svako jutro viđala oko sedam, taman da je, kako kaže, raznježi i u startu dan učini boljim. Ali, svega jučer bi’ samo njega nema, pa nam sugovornice pokazuju fotografije Rudija i Rori što su ih ovih dana same snimile.

Dok Rori svako toliko baci pogled niz Radićevu, mi se naglas pitamo je li to onda velika ljubavna priča ili možda i nije!?

– Je, je, velika ljubavna priča, za film – nema tu sumnji, Hana.

Bome i jest. Ljudi to ne rade tako, jednostavno i bez fige u džepu. A gdje je jučer bio Rudi, ostaje misterija. Možda je samo, onako pametan, nanjušio reportersku zasjedu, pa odlučio mudro svoju privatnost sačuvati od javnosti, koliko-toliko.