Sada je pravo vrijeme za sadnju mimoze. Sjeme se sije u ožujku u kontroliranim uvjetima u stakleniku, dok se sadnice sade na otvoreno krajem proljeća ili početkom ljeta, kada prođe opasnost od mrazova. Biljka mora biti na toplom sve dok ne postane dovoljno jaka za borbu s hladnim zimama i smrzavanjem tla.

Mimoza spada u invazivne vrste, potječe iz jugoistočne Australije, a kod nas se proširila u krajevima s mediteranskom klimom.
Može narasti do 30 metara u visinu. Otporna je na temperature do -10°C, ali ne može preživjeti dulji period mraza. Preferira zaštićeni položaj na punom suncu, s kiselim ili neutralnim tlom.

Ova vrsta ima simbiotski odnos s određenim bakterijama u tlu koje tvore kvržice na korijenu i fiksiraju atmosferski dušik. Dio ovog dušika koristi sama biljka, dok drugi dio koriste druge biljke koje rastu u njenoj blizini, zbog čega je idealna kultura za sadnju uz mnoge druge biljne kulture, kao što je maslina.

Sadi se uz biljke koje ne zahtijevaju puno vode, kao što su smilje, drijen, žutika, lijeska, rujevina, zimski jasmin, jorgovan, planika, šimšir, ružmarin, mirta i lovorvišnja. No, mlada stabla koja tek rastu i razvijaju se potrebno je redovito zalijevati.

Nije ju potrebno gnojiti, ali ako se sadi među druge autohtone biljke, koristit će im gnojivo s dodatkom fosfora, no osjetljiva je na previše fosfora i obično ima male potrebe za prihranom.

Mimoza se može razmnožavati reznicama ili sjemenom. Sjeme se skuplja po dozrijevanju cvjetnih skupova, a zatim ga se namače u vodi 12 sati. Razmnožava se i reznicama s poluzrelog drveta u srpnju i kolovozu. Prve zime je važno da prezimi u stakleniku, nakon čega se krajem proljeća ili početkom ljeta mogu posaditi na stalno mjesto na otvoreno.

Mimoza preferira pjeskovitu ilovaču i vrlo sunčan položaj zaštićen od jakog vjetra. Uspijeva u bilo kojem dobrom vrtnom tlu koje ne sadrži vapno i preferira pH u rasponu 5,5 – 6,5. Kod srebrne akacije ili mimoze, u vrt se presađuju samo jake sadnice.

Uzgoj mimoze u posudi je malo kompliciraniji, ali ima svoje prednosti jer se biljka preko zime može unijeti u zatvoren prostor. Mimozu u posudi treba češće zalijevati, a zalijevanje preko zime prorijediti.

Mimozu ne treba previše orezivati i općenito je vrlo nezahtjevna biljka. Tijekom zime miruje, a dobro je oko nje staviti sloj malča. Nakon prolaska mrazova, biljka ponovno počinje razvijati lišće i cvjetati. Nanošenje sloja malča, lišća ili krupne kore dobro je i ljeti kako bi se korijenje rashladilo, sačuvalo vlagu u tlu i ograničilo rast korova.

Mimoze obično ne zahtijevaju rezidbu, no ako se i odlučimo orezivati ih, činimo to samo dok su biljke mlade, neposredno nakon cvatnje i to ne grane deblje od debljine olovke. Rezidba vrhova pomaže održati gustu i zbijenu krošnju, produžuje im život i sprečava širenje glavica sjemena. Ako se obrezivanje vrši tijekom zime, tijekom sljedeće sezone će izostati cvatnja.

Također se uklanjaju mladice oko matične biljke.

Cvijeće mimoze je jestivo, a kora se koristi za liječenje i medicinske preparate, jer sadrži tanin i adstringentna je. Cvijeće se koristi za dobivanje eteričnog ulja i kao fiksator u visokokvalitetnim parfumerijskim proizvodima.

Ako se drži u zatvorenom prostoru, mimoza poboljšava kvalitetu zraka.