Koliko puta vam se dogodilo da ste se upustili u razgovor s nepoznatom osobom, primjerice novom kolegicom na poslu, i da ste se dobro zabavili? Par minuta kasnije u glavi prolazite taj isti razgovor i čini vam se kako ste bili nespretni u komunikaciji, vaše šale nisu bilo baš tako smiješne i jednostavno vam se čini da to druženje i nije prošlo tako dobro? Postajete nesigurni. Bez brige, u tome niste sami. 

Za ovaj fenomen postoji i izraz – liking gap. U teoriji to znači da razgovor s drugim ljudima zapravo prolazi puno bolje nego što mi sami vjerujemo. 

Prva studija na temu “liking gapa” objavljena je 2018. u časopisu Psychological Science. U njoj su znanstvenici istraživali više različitih scenarija u kojima se ljudi upoznavaju. Ispitanici su se po prvi put susreli u laboratoriju, studenti u studentskim domovima i nepoznati ljudi na raznim radionicama. 

Nakon tih scenarija znanstvenici su ispitivali sudionike istraživanja na temu koliko im je dotična osoba bila simpatična i koliko im se na koncu svidjela. 

Rezultat je bio uistinu zanimljiv. Ispitanici su redom druge ljude doživljavaju bolje i simpatičnije nego što su ti pojedinci smatrali da su ostavili dojam. U prijevodu – kritiziramo puno više sebe i smatramo da nismo ostavili toliko dobar dojam, dok s druge strane nas ti sugovornici doživljavaju u puno boljem svijetlu. 

FOTO: Unsplash
Na druge ostavljamo puno bolji dojam nego što mislimo

Znanstvenici objašnjavaju da u razgovoru često puno razmišljamo kakav dojam ostavljamo na druge, dok smo posve nesvjesni signala koje šalje naše tijelo. Redom su fizički znakovi bili ti koji su slali pozitivne signale zbog čega nas sugovornici doživljavaju u pozitivnom smislu. 

Kako ne možemo baš nakon upoznavanja nove osobe postaviti pitanje koliko smo zapravo simpatični, nakon razgovora kroz glavu prolazimo situaciju. U tom trenutku smo često prekritični prema sebi. 

Istraživanje je također pokazalo da osobe koje imaju više samopouzdanja, manje proživljavaju “liking gap” nego oni koji imaju problema s istim. 

Mala djeca ne doživljavaju “liking gap” i u ranim godinama veoma jednostavno sklapaju nova poznanstva. Istraživanja su pokazala kako do prvih sumnji dolazi tek nakon 4. godine života. 

Ono što vas može smiriti jest činjenica da skoro svi ljudi prolazi kroz “liking gap”. Jedino što možemo napraviti jest ne vagati svaku riječi i potruditi se uživati u komunikaciji. Jer kao što je istraživanje pokazalo – ljudi nas doživljaju puno bolje nego što smo toga svjesni.