Krajobrazna arhitektica i projektantica zelenih površina Bia Gec od početka postojanja Riperaja uključena je u njegov programski sadržaj gdje vodi različite radionice čija je svrha zainteresirati polaznike za različite mogućnosti ponovne uporabe ili prenamjene stvari koje bi inače postale otpad. Jedna od takvih radionica je ona izrade terarija koja je i nas privukla u posjet Riperaju gdje smo zajedno s ostalim znatiželjnicima i ljubiteljima biljaka doznali više o stvaranju terarija, ali i njegovoj važnosti u poticanju održivosti.

Koliko se dugo bavite izradom terarija?

– Zapravo ne dugo, ali dugo me već zanimaju. Jednu radionicu za vrtićki uzrast željela sam osmisliti na temu terarija pa sam krenula u istraživanje. Terarij je svijet u malom pa je privlačan djeci jer budi maštu, a i nas odrasle ta magija vraća u djetinjstvo što je uvijek dobrodošlo u užurbanoj svakodnevici.

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

Objavu dijeli Life Novi list (@life_novi_list)

Savršena ravnoteža

Što je uopće biljni terarij i kako funkcionira?

– Terarij kakav danas radimo, znači, zatvoreni terarij staklena je posuda s poklopcem u koju su smještene zemlja i biljke. Voda u takvom sustavu kruži kroz dnevni ciklus te se održavaju topli i vlažni uvjeti pogodni za odabrane biljke.

Zašto su terariji korisni?

– Terarij je mali komadić prirode na polici u našem stanu. Kao i sobno bilje, unosi divljinu u naš okoliš i time niz benefita. Znanost je već odavno utvrdila da interakcija čovjeka s prirodom poboljšava zdravlje i umanjuje stres. Terarij nije zahtjevan tako da je pogodan i za one koji nemaju previše vremena, ali žele malo te zelene čarolije u svojoj blizini.

Koliko dugo opstati može jedan terarij?

– Najduže živući, nikad otvoreni terarij ima skoro 65 godina. Naravno, radi se o većem terariju u kojem se uspostavila savršena ravnoteža. Ovi mali terariji više su kao vježba i početak zanimljivog hobija, upoznavanje s načinom izrade i brigom o njima. Koliko će opstati, ovisi o brizi i uvjetima u kojima će biti smješten. Pošto koristimo manje staklenke, biljke nemaju baš puno mjesta za rasti, što znači da, ako će biti dobro zbrinut terarij, trebat će ga preseliti u veću posudu.

Na koji način se brinete o tome da materijali koje koristite za izradu terarija budu održivi i ekološki prihvatljivi?

– Materijal za terarije nalazim u prirodi i prikupljam ga pažljivo i na više lokacija kako ne bih narušila stanište. Polaznike potičemo da donesu svoje iskorištene staklenke.

Koje biljke preporučujete za terarije, a da su otporne i ne zahtijevaju puno održavanja?

– U prirodi, na sjevernim, sjenovitim padinama može se naći mahovina i sitna paprat. Male sobne biljke tropskog staništa se mogu nabaviti u centrima i cvjećarnama, za veću raznolikost. Bitno je birati vrste za sjenovitih i vlažnih staništa, tako da im odgovaraju životni uvjeti u terariju.

Stalna lokacija

Možete li podijeliti savjete o tome kako održavati terarij na način koji minimizira potrošnju vode i resursa? S obzirom na to da su terariji samoodrživi, postoji li neko posebno mjesto gdje ih se treba držati u stanu? Ili na otvorenom?

– Briga o terariju zasigurno neće uzrokovati potrošnju vode jer njemu voda praktički ne treba. Nakon sadnje se dobro pošprica i zatvori, a voda sama kruži. Ako je više dana za redom staklo jako orošeno, treba skinuti poklopac na par sati, za slučaj da je vode previše. U slučaju da se staklo uopće ne orošava, i na dodir se tlo čini suho, treba dodati vode.

Ako neka biljka propadne, potrebno ju je ukloniti da se smanji mogućnost razvoja plijesni. Tome pomaže i aktivni ugljen umiješan u tlo, ali i male bijele bubice koje ćemo možda vidjeti. To su skokuni, dobrodošli stanovnici terarija koji se hrane propadajućim biljnim materijalom, pljesni i gljivicama. Leteće mušice treba puštati van na slobodu jer njihova jajašca mogu biti štetna za biljke kad se izlegnu, dok alge i plijesan po staklu treba uklanjati. Pozicija za terarij je dalje od izvora topline, na svijetlom mjestu, ali nikako na direktnom suncu. Bolje ga je ne seliti prečesto, već odabrati mjesto i nek’ to bude njegova stalna lokacija.

Kako povezujete ovakvu radionicu i edukaciju javnosti o važnosti očuvanja prirode putem terarija i uzgoja biljaka? Na koji način mogu poslužiti kao alat za podizanje svijesti o klimatskim promjenama i zaštiti okoliša?

– Jednom kad se zaljubite u terarije počinjete primjećivati male slatke kompozicije svuda oko sebe. Ne mora to biti šetnja prirodom, priroda stalno pokušava ostvariti suživot i s urbanom sredinom. Vidjeti sitne biljke u pukotinama zida, mahovinu na fasadi i cvjetić uz drvored je nešto što će zaljubljeniku u terarije izmamiti osmijeh na lice. Takvi detalji više se ne gledaju kao ružni korov, već postaju simboli bioraznolikosti koja je toliko važna u gradovima. Mnoge europske metropole već desetljećima provode edukacije o važnosti bioraznolikosti, te navikavaju građane na ‘čupavije’ zelene površine, više autohtone vegetacije, zujanje pčela i pjev ptica.

Opuštajući hobi

Kako biste potaknuli ljude da koriste lokalno uzgojene biljke u svojim terarijima zbog podrške lokalnom ekosustavu?

– Na radionicama koristimo biljke pronađene u prirodi, a one kupljene je uvijek bolje tražiti od lokalnih proizvođača. Takve biljke provele su manje vremena u transportu i šanse su da će bolje podnijeti presađivanje.

Što bi svatko tko kreće u izradu terarija za biljke trebao znati o tome?

– Treba znati da će prve tjedne trebati pomnije pratiti svoj terarij, paziti na već spomenute pokazatelje manjka ili viška vode, te biti spreman na moguće prve neuspjehe. Kada se uhodamo s našim terarijem, uživat ćemo u jednom opuštajućem hobiju, i vjerojatno započeti s kolekcijom.