Biti narcisoidan, unutar određenih granica, dobro je jer nam to omogućuje da vjerujemo u sebe, u svoje snage i svoj potencijal, te da idemo izvan svojih granica kako bismo postigli ambiciozne ciljeve.

Međutim, u prevelikim dozama, narcizam može poprimiti patološke crte i postati pravi poremećaj osobnosti.

Oni koji pate od njega postaju usredotočeni samo na sebe, na svoju sliku (fizičku i bihevioralnu) i na ideju koju drugi imaju o njima.

Gdje je granica između “zdravog” narcizma i patološkog narcizma?

Kako možemo prepoznati da li i naše ponašanje naginje narcizmu i zagađuje li naš način odnosa prema drugima?

Tko je narcis?

Kao što se često događalo u povijesti psihologije, sindrom narcisa inspiriran je grčkim mitom o Narcisu: on je bio lijep mladić koji je, nakon što je odbio ljubav nimfe, bio osuđen da se zaljubi u vlastitu sliku.

Narcis je dakle onaj koji gaji pretjeranu ljubav prema sebi i opsjednut je idejom koju drugi imaju o njegovoj osobnosti.

Ima zablude o veličini i uspjehu, a to ga također navodi da iskorištava druge za svoje vlastite ciljeve i da obezvrjeđuje rad drugih kako bi istaknuo svoj.

Njegov cilj je pridobiti divljenje i pozornost drugih: to ima, među posljedicama, nemogućnost stvaranja trajnih veza i odnosa s drugim ljudima.

Nadalje, patološkom narcisu nedostaje empatije i solidarnosti s drugima.

Različito se ponaša javno i privatno

Patološki narcis ima tendenciju drugačijeg ponašanja kada je u javnosti nego li kada je sa članovima svoje obitelji.

Kao što smo rekli, njegov cilj je da mu se drugi dive i da ga cijene, stoga nije čudno što se s ljudima koji ga ne poznaju ponaša ljubazno, podržavajuće i susretljivo.

Međutim, to je “maska” koja se nosi samo radi divljenja. Ova maska ​​pada kada je narcis u svom okruženju, odnosno u obitelji ili sa svojim partnerom.

Kod kuće se patološki narcis stavlja u stanje nadmoći prema onima koji ga vole: sklon je “davati lekcije” i biti neprijateljski raspoložen ako drugi nemaju mišljenje blisko njegovu.

Nasuprot tome, zdravi oblik narcizma manifestira se kada osoba želi biti prihvaćena i cijenjena od strane ljudi oko sebe, ali joj je prije svega stalo do svojih bližnjih.

Njemu divljenje od strane drugih nije apsolutni prioritet i bez imalo muke povlači se iz društvenog života ako je voljena osoba u nevolji.

Uvijek teži izigravanju žrtve

Kako bi zadržali svoj primat nadmoći, patološki narcis često nastoji preuzeti ulogu žrtve u razgovorima – ponekad na suptilan i manipulativan način.

Kada se nađe u nepovoljnoj situaciji, u kojoj se ne može isticati nad drugim ljudima, ne preostaje mu drugo do prikazivati se kao da je napadnut ili da je žrtva zavjere.

Frazama poput “Ne mogu vjerovati da ovako razgovaraš sa mnom”, “Što misliš tko si ti?”, “Zašto si tako agresivan?” nastoji odgovornost za svoj neuspjeh prebaciti na sugovornika i unatoč svemu iz razgovora izaći kao pobjednik.

Nije svjestan svoje nesigurnosti

Često patološki narcis nije svjestan vlastite nesigurnosti, vlastite krhkosti ili čini sve da ih sakrije, čak i po cijenu da povrijedi druge.

Umjesto da prihvati svoja ograničenja, svoje slabosti, narcis prebacuje svoju nesigurnost na druge, kako nikada ne bi izgledao kao gubitnik.

Narcis nikada neće priznati, na primjer, da je neorganiziran ili da mu je teško obavljati određeni posao.

Radije će kriviti druge za vlastiti neuspjeh, smišljajući razne izgovore za nepreuzimanje odgovornosti.