U ovom povijesnom trenutku pozornost na rasipanje energije je maksimalna, budući da se potrošnja energije više nego što je potrebno prevodi u vrlo visoke troškove računa.

Stoga je ispravno pokušati štedjeti, ali pripazite da ne slušate lažne vijesti koje često kruže internetom.

Jedna od njih odnosi se na kuhinjski uređaj koji svakodnevno koristimo za pripremu jela: štednjak.

Naime, na društvenim mrežama postala je viralna objava u kojoj se navodi da treba obratiti pažnju na boju plamena koji stvara ploča za kuhanje, budući da drugačija boja odgovara drugačijoj mješavini plinova, a iza drugačijeg plamena bi se krio plin pomiješan s više kisika, što bi predstavljalo prilično dobru prijevaru.

Da, jer bi plavi plamen bio najtopliji i energetski najučinkovitiji, dok bi crveni plamen imao nižu prosječnu temperaturu – što znači da će našoj hrani trebati više vremena (i više plina) da se skuha.

Ali što je u ovome istina? Pokušajmo razjasniti.

Boja plamena nije nužno pokazatelj temperature, ali također može otkriti informaciju o kemijskom sastavu plina.

LPG plin gori plavim plamenom: na isti način svi alkani kao što su metan, propan, butan i etan: nazivaju se čisti ugljikovodici jer sadrže vodikove i ugljikove atome povezane jednostrukim vezama.

Upravo izgaranje ugljikovih atoma daje plamenu tipičnu plavičastu boju.

Ako vidimo žuti ili crveni plamen, suočeni smo s fenomenom nepotpunog izgaranja, što ne ovisi nužno o prisutnosti kisika u smjesi, već može potjecati i od prisutnosti čađe ili drugih nečistoća koje “zagađuju” plin koji sagorijevamo.

Žuti i crveni plamen nastaju zbog prisutnosti čađe ili drugih nečistoća unutar smjese, koja više nije čista i više ne gori u potpunosti, kako bi trebala. Očito, nepotpuno sagorijevanje stvara nižu temperaturu plamena – oko 1000 °C.

Nije riječ, ponavljamo, o prisutnosti kisika u mješavini plina za kućanstvo i stoga prijevare, već smjesa plina nije potpuno čista i ne uspijeva izgorjeti kako bi trebala.

Ali odakle dolaze te nečistoće?

Greška je u biti naša i našeg korištenja ploče za kuhanje. Prisutnost kristala soli ili šećera, ostataka hrane ili deterdženata “zagađuje” plinsku smjesu, ugrožavajući njeno izgaranje, a to mijenja boju (i temperaturu) plamena.

Stoga nije riječ o rasipanju izvora energije zbog kojeg bismo trebali biti zabrinuti, već o trenutnoj neugodnosti kojoj je suđeno da traje kratko vrijeme – samo onoliko vremena koliko treba da strane čestice u smjesi budu spaljene i uklonjene.

Plin, bio žut ili crven, uskoro će se vratiti u svoju izvornu boju.