Foto: Katarina Marjanović
"Na putu prema sebi" književni je prvijenac autorice za kojeg kaže da je potpuno osoban i stvaran, a namijenjen svima.
povezane vijesti
Katarina Marjanović (26) po struci je profesorica hrvatskog jezika i književnosti, a već godinama radi u medijima kao freelance kolumnistica, PR-suradnica i blogerica zbog čega je javnosti njezin stil pisanja itekako poznat.
S freelance poslovima je započela još tijekom studiranja, a nas je odavno “navukla” na svoje tekstove i preko Instagram profila. Iako se mnogi kod uređenja Instagram profila drže pravila – ispeglana fotka, malo teksta i puno hashtagova – to nije njezina formula.
Katarina ide upravo suprotnim smjerom – mnoštvo fotografija koje su dorađene tek popravljanjem svjetline i poprilično dugačkim tekstovima. U opisima njezinih objava može se pročitati svašta, od društvenih pitanja pa sve do onih modnih, ali najviše čitamo o njoj. I Davoru.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Za one koji ne znaju, Davor je slavonsko selo za kojeg slobodno možemo reći da je Katarina Marjanović pravi ambasador. U nemalom broju objava skrivaju se divni opisi Slavonije, običaja, sela i ljudi koji tamo žive, a svakom novom fotografijom zlatnih slavonskih polja i ravnica, donosi nam dašak tog posebnog ugođaja.
Katarina koja je jednom prilikom za sebe izjavila da piše gdje stigne, pa čak i na salvetama ako pri ruci nema papir, u razgovoru nam je otkrila kako je od bloga dospjela do izdavanja svoje prve knjige naslova “Na putu prema sebi”.
Pomalo nevjerojatno, ali najteže joj je opisati samu sebe pa je svu svoju veličinu svela na nekoliko rečenica. “Puno pišem generalno i puno pišem o svojim unutarnjim stanjima i promišljanjima, napisala sam stotine tekstova i tisuće stranica, a sada evo i prvu knjigu, ali ovo pitanje je uvijek najteže.
Ljubiteljica sam dobrih riječi, lijepih fotografija, karizmatičnih ljudi, mode i komunikacije općenito“, kaže nam na početku našeg razgovora.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
U Zagrebu joj u početku nije išlo po planu
Stiže iz malog slavonskog sela Davor, a fakultet je završila u Zagrebu. Zanimalo nas je koliko je prijelaz iz manje sredine u veću bio težak. Usput smo pokušali izvući i nekoliko savjeta svim budućim (i sadašnjim) studentima koje čeka takva situacija i koji su možda po prvi puta daleko od doma.
“Pisala sam ranije o tome, a sada i u knjizi, jer mislim da moje iskustvo nekome stvarno može koristiti. Ja sam u Zagreb doselila puna entuzijazma i s nekim zacrtanim idejama o tome kako će mi život tu izgledati, koje ljude ću sretati i koji tramvaji će biti moji, a već prvoga dana ništa od toga nije ostalo, samo retoričko pitanje što ću sad s tim gradom koji nije moj.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Odrasla sam maštajući o nekim velikim gradovima, a Zagreb je za mene tada bio velik, kao i svakome tko s 18 godina dolazi iz malog mjesta. Svejedno, u početku mi ništa s tim Zagrebom nije išlo po planu, a i tada sam ga voljela.
S vremenom me je ojačao, donio mi neke ljude koje ni u mašti ne bih složila tako, poslove o kojima sam sanjala, emocije koje nisam znala da ih mogu imati. Mislim da mnogi ljudi odlaze u nove gradove ne dajući istinsku šansu tim gradovima da postanu njihovi gradovi.
Ovoga je puta znala da je to “ta” knjiga
A lakše je kada od mjesta u kojemu ćemo ionako neko vrijeme ostati, stvorimo neki svoj dom. Onda će nam ta mjesta to i vratiti. Pa možda zaključimo priču onako kako sam i ja zaključila svoj tekst o Zagrebu: ‘Eto zakaj te volim, Zagrebe. Zato kaj ćemo tek nekoliko godina nakon te 2012. godine shvatiti koliko smo mi zapravo svoji, od prvog trena’, opisuje Katarina Marjanović.
Velika je stvar izdati knjigu, a poseban se izazov nalazi pred mladim autorima poput naše sugovornice. Ispitali smo ju stoga sve o čitavom procesu – od inspiracije i prvog upisanog slova pa sve do trenutka kada je knjiga bila gotova i spremna za prodaju.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Za sve koji guglaju “kako napisati knjigu”, odgovore daje ova mlada autorica.
“Kada sam objavila da mi izlazi prva knjiga, puno čitatelja mi je napisalo da su uvijek znali da će se to dogoditi. I ja sam svo to vrijeme malo toga znala, kao to da ću jednoga dana napisati knjigu.
S obzirom na to da privatno pišem već desetak godina, više puta sam kretala pisati knjigu i odustajala. Ova knjiga jednostavno se dogodila s lakoćom i bez straha i zato znam da je to ‘ta’ knjiga i da je ovo pravi trenutak.
U svom prvom intervjuu našalila sam se s novinarkom i rekla joj nešto u stilu da napravim tri koluta naprijed, puhnem u dlan i okrenem se oko svoje osi pa tako prizovem inspiraciju.
To je, dakako, bila šala jer nema tu filozofije. Kako je Faulkner rekao: ‘Pišem samo kada imam inspiraciju. Srećom, to je svakoga jutra u 9 sati.’
Tako je bilo i s mojom knjigom, samo što se moja inspiracija javljala svako jutro u šest. Ispalo je da je ona jutarnji tip, a ja noćni, ali ustajala sam se zbog nje prije šest sati svejedno.”
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Knjigu je izdala potpuno samostalno, što smatra privilegijom
Koliko vam je trebalo da napišete knjigu?
“Nedavno me je ovo pitala osoba koja se još nije susrela s mojim radom. Kada sam rekla da je većina tekstova napisana u mjesec-dva, prije nego što sam završila rečenicu time da sam to onda još mjesecima dorađivala, ta osoba se ironično nasmijala, zbog čega sam zaključila da je najbolje onima koji nisu upućeni jednostavno reći da sam knjigu pisala godinama.
To je ionako bliže istini jer za ovu knjigu sam se pripremala cijeli život – od desetak godina prethodnog pisanja i promišljanja o temama, preko nekoliko godina pisanja u medijima i na svojim platformama, stotina pročitanih knjiga i pet godina fakulteta hrvatskog jezika i književnosti, sve do 26 godina skupljanja priča i iskustava.
A onda se knjiga, kad to živiš svaki dan, bez puno filozofije, u nekom trenutku jednostavno – dogodi”, objašnjava nam Katarina.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Koliko je teško u Hrvatskoj samostalno izdati knjigu?
“Knjigu sam u startu odlučila izdati samostalno i nisam ni trena posumnjala u tu odluku. Imam čitatelje kojih je, kada se zbroji, 15-ak tisuća i upravo oni su mi omogućili da se odlučim za samoizdavaštvo, a to je privilegija.
Bila sam uključena u svaki dio procesa, od ideje do realizacije, i rekla bih da nije komplicirano onome tko to zaista želi, ali je definitivno ozbiljan proces. Osim knjige potrebno je imati obrt s djelatnošću samoizdavaštva, nabaviti CIP kod, pronaći tiskaru, grafički sve pripremiti.
Meni je olakšalo stvar i to što sam kao magistra kroatistike preuzela na sebe uredničku odgovornost, lekturu i korekturu, u nadi da se neće ostvariti ona čuvena ‘u postolara najgore cipele’ (smijeh).
Ima još koraka i koračića, ali da ne pišem sve ovdje, tu sam za one koji žele znati više. Na internetu nedostaje članaka o tome, a najviše je, nažalost, onih koji između redova sugeriraju: ‘Nemojte izdati knjigu, idite u Irsku.’
Ako imate knjigu u koju vjerujete, to nemojte ni čitati”, poručuje naša sugovornica.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Knjiga kao skup istinitih priča iz vlastitog života
Koliko vam je Instagram profil pomogao u pisanju knjige, u smislu poznanstava, kontakta, možda i reklame izdavačkim kućama?
“Internet je čudo i šteta je što je još uvijek toliko onih koji to odbijaju prihvatiti, ali stvari idu i ići će u tom smjeru, s njima ili bez njih. Zahvaljujući IG-u imam, kao i svi koji imaju mobitel i internet, mjesto na kojemu mogu predstaviti svoj rad, a taj rad već neko vrijeme primjećuju urednici portala, marketinške agencije i brendovi koji su mi omogućili divne suradnje na kojima mogu samo biti zahvalna.
Dobila sam i prijedlog za izdavače, ali knjigu sam u startu odlučila izdati samostalno i pri tome sam i ostala. Ono što je najvažnije je to što su se tu okupili ljudi koji stvarno čitaju i koji se stvarno vesele ovoj knjizi.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Neke od njih od prvoga dana viđam da prate i komentiraju, a ne znam ni tko su. To je i nevjerojatno i predivno. Nadam se da će ova knjiga, u kojoj sam ostavila pola duše, biti i više nego što su očekivali”, objašnjava.
“Puno više volim pisati nego čitati”
Što nas čeka u vašoj knjizi?
“Sve. Istaknut ću i to da se ispod svakog teksta nalazi nekoliko stihova koji dodatno sumiraju poantu teksta, što je kod mene novost, a mislim da će se čitateljima svidjeti taj spoj jer obično se autori odlučuju ili za jedno ili za drugo”, kaže nam Katarina.
Sažetak„Knjiga Na putu prema sebi skup je istinitih priča iz autoričina života koje na pitak, stvaran, zanimljiv i nerijetko duhovit način opisuju ono što svi osjećamo – radosti, tuge, strahove, zanose, ambicije, ljubavi, odlaske i dolaske. Kada vam u tim trenucima ponestane riječi, ova knjiga govorit će umjesto vas. Autorica priče provlači kroz motive grada Zagreba i simpatičnog slavonskog mjesta u kojemu je odrasla, ljudi koje je susretala i voljela, djetinjstva, studentskih dana i medijskog svijeta čiji je dio. Iako ne prolazimo svi kroz iste situacije i na kraju dana nemamo iste snove, svi negdje ispod kože osjećamo isto. Ovo je knjiga o tome. O emocijama, o životu, o snovima, o onome što se bojimo izgovoriti, o onome o čemu nemamo koga pitati, o onima koje se trudimo zaboraviti i o onima kojih se uvijek želimo sjećati. A najviše od svega, ovo je knjiga o tebi i o meni.“ |
S obzirom na završeni fakultet, Katarina se itekako načitala knjiga. Zanimalo nas je koja su joj djela privatno omiljena.
“To koliko sam se načitala najlakše je dočarati time što sam pred kraj fakulteta rekla da sljedećih nekoliko godina neću pročitati niti jednu jedinu knjigu i, naravno, slagala.
Svejedno, puno više volim pisati nego čitati i to razumije svatko tko se bavi pisanjem. Prije sam voljela čitati fikciju i topila se nad izmišljenim ljubavnim pričama, a danas radije posežem za stvarnim pričama stvarnih ljudi.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Odrastala sam u književnom smislu na Balaševićevim pjesmama još od osnovne škole, a neću ništa manje klišeizirano zvučati ako kažem da su se kasnije tu našli i Mika Antić i Meša Selimović i Momo Kapor, jer ih internet danas prilično banalizira.
Izdvojit ću i svoju profesoricu s fakulteta Julijanu Matanović koja je jedna od najčarobnijih žena koje sam upoznala, a takvo joj je i pisanje.
“Važnije je nesavršeno se kretati nego savršeno stajati na mjestu”
Što biste savjetovali mladim ljudima i općenito ljudima koji se nećkaju oko toga hoće li ili ne napisati knjigu?
“Da pročitaju moj tekst ‘Promjena pogleda’ koji se nalazi u mojoj knjizi (smijeh). Malo šale, ali u tom tekstu riječ je o tome kako sam se i ja godinama plašila napisati knjigu, ali i o trenutku u kojemu sam pobijedila svoj najveći strah koji je ujedno i najveći strah mnogih autora – što ću o toj knjizi misliti za 10 godina.
To je normalno. Danas znam da je važnije nesavršeno se kretati nego savršeno stajati na mjestu. Rekla bih da je izdavanje knjige proces koji će sam filtrirati one koji će knjigu stvarno izdati i one koji neće.
Jer jednostavan je, unatoč svim komplikacijama, onome tko to stvarno želi, ali i dovoljno složen da odbije svakoga tko to ne želi dovoljno. Važno je ići korak po korak. Ili malo šale – prvo ju napišite, a kada krenu komplikacije, izgurat ćete ih vodeći se time da ne odustanete jer je knjiga već napisana”, odgovara.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Postoji li tajna uspjeha od trenutka kada napišete prvu rečenicu do trenutka kada knjigu ugledate na policama knjižara?
“Puno je knjiga koje se bave tajnama uspjeha, ali svatko tko ih nije samo površno čitao i banalizirao, razumije da je i u njima tajna uspjeha u disciplini, kontinuitetu, fokusu na cilj, optimizmu, vjeri i radu – umnom i fizičkom.
Iako kažem da sam ovu knjigu napisala s lakoćom, činjenica je da je iza nje proces – svakodnevno buđenje u 6 ujutro da bih ju napisala, mjeseci rada, dorađivanje svega do te mjere da ju već znam napamet, proučavanje i realizacija legalizacije prodaje, osmišljavanje dizajna, grafička rješenja, lektura, odabir tiskare, nadziranje svega.
Ako se tome doda i sve ono što je knjizi prethodilo, a o čemu sam pisala u odgovoru na pitanje koliko dugo sam knjigu pisala, to na prvu zvuči obeshrabrujuće. Ali kada to stvarno želimo i kada idemo korak po korak, sve postane logično.”
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
“Na putu prema sebi” potpuno je osobna i stvarna knjiga
Već smo naglasili da nas Katarina Marjanović redovito veseli svojim autorskim tekstovima na svom Instagram profilu. Upravo u tom smjeru ide i njezina knjiga za koju naglašava da je potpuno osobna i stvarna, baš poput njezinih tekstova općenito.
Knjiga je namijenjena svima jer, kako kaže autorica, “ne prolazimo svi iste situacije, ali svi negdje ispod kože osjećamo iste emocije.”
Dodaje nam da je knjiga pravi odabir za sve koji žele pročitati nešto stvarno te da je namijenjena onima koji žele pronaći riječi koje osjećaju, ali ih možda ne znaju izreći i onima koji žele vidjeti da je netko „običan“ i „stvaran“ već prošao sve ono što i oni prolaze – i tuge, i radosti, i odlaske, i dolaske, i traume, i ambicije, i uspone, i padove.
I da je, najvažnije od svega, preživio.
Posebno iznenađenje za sve njezine obožavatelje i pratitelje, pronaći će se unutar korica knjige gdje se sakrio i jedan tekst o temi koje se Katarina nije nikada dotakla.
“Neka to bude nešto što nitko ne zna o Katarini Marjanović. Da malo ipak ostanem i misteriozna”, završava naš razgovor Katarina kroz smijeh, upravo onako kako ga je i započela.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
