Maćuhice (Viola tricolor), jedan su od najljepših ukrasa naših vrtova tijekom kasne jeseni i zime. Cvjetaju u raznim bojama i u naš vrt zimi unose optimizam i radost. U nekim krajevima nazivaju ih još i dan i noć, maćehe, maćuhe, poljske ljubičice, livadske ljubičice, ljubice, gospin cvit, gospina ljubica, udovica i udovičica.

Maćuhice spadaju u porodicu ljubičica i imaju mnogo podvrsta i formi.

Osim običnih, na kakve smo navikli, ima ih i u mini izdanju i u visećem izdanju, koje je idealno za balkone i terase.

U prirodnim staništima obično su manjih, bijeložutih ili nešto većih ljubičastih cvjetova. Ove se vrste mogu koristiti i u ljekovite svrhe, jer su im i listovi i cvjetovi jestivi. Ukrasne, višebojne vrste koje obično krase naše vrtove, nisu ljekovite.

Obično su dvogodišnje, a cvjetaju dva puta godišnje, od svibnja do rujna, i ostaju sve do kasne zime. Najbolje uspijevaju u polusjeni, na rahlom i dobro dreniranom mjestu. Ne vole prevlažna tla.

Maćuhice se razmnožavaju sjemenom ili reznicama. Za sadnju u ovo doba ili kasnije, sitno sjeme je trebalo posijati krajem kolovoza. Nakon sjetve, sjeme se kao i kod mnogih drugih biljaka tako sitnog sjemena pokrije tankim slojem zemlje i folijom koja će održavati vlagu.

Kada biljčice niknu, folija će se moći skinuti, a to će biti nakon oko tjedan- dva. Najbrže će nicati upravo na temperaturi kakvu smo imali ove jeseni, 15 do 20 ºC.

Moći ćemo ih presaditi kada dobiju tri listića, a zatim, kada prođu još tri tjedna, trebat će ih pincirati kako bi se dobio razgranat grm. Kad prođe još mjesec do mjesec i pol, moći ćemo ih posaditi na stalno mjesto i uživati u pogledu na njih ostatak zime.

Proljetna sadnja može se obaviti i u vrtu do sredine svibnja, a nakon sijanja trebat će ih na kratko vrijeme do nicanja prekriti crnom folijom.

Razmnožavanje reznicama zapravo je kloniranje biljaka jer se dobivaju istovjetne mlade biljke. Reznice treba uzeti u svibnju ili lipnju i to tako da imaju 3 čvora, a zatim ih treba posaditi na dubinu manju od 1 cm.

Posađenim biljčicama oko mjesec dana treba osigurati dovoljno zračne vlage.

Maćuhice se sade na razmak 20 do 30 cm i potrebno ih je nakon sadnje dobro zaliti vodom sobne temperature i pri tome paziti da se ne zalijeva lišće. Posađene u proljeće cvjetat će već iste godine. Ipak, jesenska i zimska sadnja se pokazala boljom jer će biljke razviti jači korijen i više cvjetati.

Više će cvjetati i ako ih gnojimo gnojivom bogatim fosforom i kalijem, te uklanjamo ocvale cvjetove i suhe grančice. Cvjetanje možemo produžiti i ako grmiće skratimo.

Od štetočina maćuhice najčešće napadaju puževi i lisne uši. Puževe možemo držati podalje ako oko biljaka pospemo pepeo od drveta, ljuske od jaja, oštar pijesak ili ukopane posude s pivom. Štetnike poput lisnih uši ili crvenog voćnog pauka najbolje je riješiti insekticidom ili nekim od sredstava na prirodnoj bazi.

Kako bi spriječili pojavu sive pljesni, pepelnice, crne truleži, virusa mozaika krastavca, pjegavost lista i antraknoze te samo propadanje biljaka – umjereno ih zalijevajte.