Grašak se sije početkom travnja, a u primorskim krajevima već i znatno ranije jer može podnijeti temperature do – 6 ºC. Zato ga je dobro posijati ranije jer kasnije visoke temperature loše utječu na biljku.

Grašak treba potpornje da ne bi polegnuo. Najbolje ga je sijati uz mrežu, u redove, no ako se za potpornje koriste grane, kao što je uobičajeno u našim krajevima, bolje ga je sijati u skupinama.

Prija mu umjerena i vlažna klima

Za bolju stabilnost biljaka dobro ih je malo nagrnuti zemljom. Kada se pobere, ne treba ga čupati iz korijena, već porezati, zbog bakterija na korijenju koje obogaćuju tlo dušikom.

Korijen mu je vretenast, prodire duboko u tlo do 120 cm i vrlo je razgranat. Grašak može biti niži ili viši, 30-200 cm, što ovisi o sorti.

Prija mu umjerena i vlažna klima pa ga je zato najbolje posijati što ranije, mjesec do mjesec i pol prije posljednjeg mraza. No, ne podnosi prevlažno zemljište i tada je podložan pojavi bolesti koje dovode do njegovog propadanja. Niče već na 4-6 ºC, a najbolje raste na osunčanom terenu.

U sjeni neće uspijevati. Treba mu dosta vode, tlo, pH reakcije 6,5-7,5. Ako je kiselije, treba mu dodati drveni pepeo ili ljuske jaja koje su dobro samljevene ili kalcificirati tlo na drugi način. Što je tlo bolje obrađeno i rastresitije, to će korijen razviti više korisnih kvržičnih bakterija.

Kada se grašak pobere, na istom tlu je najbolje uzgajati rajčicu i papriku, no zašto ne bismo odmah posijali grašak u širi međured, pa između posadili rajčice.

Grašak će ih od početka štititi od prohladnog vremena i snabdijevati dušikom, a s obzirom na to da su rajčice rano uhvatile zamah, ranije će i bolje i roditi.

Više od stotinu sorti

Za razliku od vjerovanja, tlo za grašak treba prethodno biti dobro pognojeno, no u proljetnom razdoblju gnojivo više ne treba dodavati. Eventualno u periodu aktivne vegetacije može ga se prihraniti otopinom pepela koji se priprema tako što se dvije šalice otope u kanti vode. Pepeo je bogat kalijem, a grašak je veliki potrošač ovog minerala.

Puno je sorti graška, više od stotinu, no kod nas sijemo uglavnom samo njih tri: Malog Provansalca, Čudo Kelvedona i grašak šećerac, ako uspijemo nabaviti sjeme.

Grašak šećerac je prava delicija, s mahunom koja se cijela konzumira, dok se zrno još nije u potpunosti razvilo. Raste visoko pa mu svakako treba potporanj.

Kalvedonsko čudo je rana, plodna i otporna sorta graška. Sezona rasta traje 50 dana. Stabljika naraste do 70 cm i treba joj dosta vode.

Najbolje sorte graška su: Telephone, Oscar, Ambrosia, Alpha, Dinga, Prelado, Berkut. Svi daju dobar urod uz minimalno održavanje.

Izbjegavajte sadnju na isto mjesto

Nisu sve sorte zelene boje, neke su ružičaste ili ljubičaste, ali plod im je zelen. Niske sorte zbog kratke vegetacije izbjegnu napad štetnika i bolesti. Na tržištu se mogu pronaći i brojni hibridi F1.

Mladi grašak može se jesti i sirov, a naročito ga vole kućni ljubimci, psi.

Grašak je, osim velike hranidbene vrijednosti, i lijep ukras vrta, kojem daje boju. U ljeto će mu možda trebati zaštita od prejakog sunca jer se u području korijena lako osuši.

Ipak, bolje je izbjegavati sijanje prije vrućih ljetnih dana. Dotle se sjetva može obavljati u razmacima od dva tjedna, pa ćemo uvijek imati svježeg graška. Izbjegavajte sadnju na isto mjesto tijekom niza godina.

Nepoštovanje plodoreda dovodi do nagomilavanja štetnika i uzročnika bolesti. Najbolje ga je posijati poslije kiše jer mu je potrebno dosta vlage kako bi sjeme nabubrilo i počelo klijati i nicati.