Posadio sam penjačicu prije tridesetak godina. Ne sjećam se imena biljke, šaljem vam sliku u prilogu. Biljka brzo raste i čini predivan hlad ispod strehe, ali problem je u tome da tjera korijenje daleko od sebe 5- 7 m i izrastaju mladice na sve strane. Stalno ih čupam i režem, ali biljka je neuništiva. Kako da spriječim da se tako razmnožava?, pita naš čitatelj iz Oprića Bruno Suran.

Tekoma je listopadna penjačica iz porodice katalpa (Bignoniaceae). Penje se uz pomoć zračnog korijenja te dosegne visinu i do 20 metara. Cvjeta od lipnja do rujna, a nakon cvatnje je treba dobro orezati. Dobro raste na sunčanom, toplom i zaštićenom mjestu. Traži sjenu u području korijena, zbog čega je u njenom podnožju dobro posaditi niski pokrivač tla.

Uzgaja se na hranjivom, dobro dreniranom tlu. Razvijeni primjerci otporni su na mraz, podnose niske temperature i do -20 °C. Razmnožava se poludrvenastim reznicama, grebenicama i izbojima. Poludrvenaste reznice – uzimaju se ljeti, lako se ukorjenjuju. Ako razmišljate o sadnji bujne penjačice koja dugo i bogato cvate, razmislite o tekomi.

Biljku ne napadaju ni bolesti ni štetočine i vrlo je lagana za uzgoj, osim što se mora nekoliko puta šišati u sezoni. Kad previše ojača i izađe iz gabarita koje smo joj namijenili, tekomu možemo jednostavno orezati do zemlje. Vrlo brzo će iz snažnog korijena narasti nova biljka. No, u tome i jest problem jer tekoma može napraviti štetu. Ona naime, ima plitak snažan korijen koji se širi metrima pod zemljom i iz njega niče veliki broj mladih biljaka. Također, ovu biljku nije dobro saditi pored ograda, jer se njeni izdanci omotaju oko šipki i kasnije ih je veoma teško ukloniti. Ako se odlučite tekomu ukloniti, morat ćete upotrijebiti neki jači herbicid.

Ima još biljaka koje ako su jednom posađene, teško mogu biti iskorijenjene pa bi ih trebalo izbjegavati. Među njima je bambus, o čemu smo pisali u prošlom broju.

Jednako agresivan je i engleski bršljan, popularan još od prije više od stotinu godina, a odlikuje ga neobuzdan rast. On je prava noćna mora vrtlara, a mora ga se orezivati u obrnutom pravcu.

Glicinija je predivan prizor kada cvjeta teškim ljubičastim cvjetovima, no u odnosu na američke, azijske vrste glicinije djeluju invazivno. Korijen im je plitak i vrlo jak, te se širi metrima unaokolo.

Kineski šaš također ima izdašno i duboko korijenje, te se lako i brzo širi, te ga unatoč lijepim cvjetovima nije uputno saditi u svom vrtu.
Japanska suručica, spirea, također se neobuzdano širi.

Sibirski kivi je još jedna agresivna vrsta. Jednom kad ga posadite, teško ćete ga se riješiti, a tako brzo raste da njegove grane ubrzo ometaju razvoj svih ostalih biljaka u blizini.

Sjetvena metlica, ljetni čempres stvara neprobojno korijenje koje se neobuzdano širi izvan granica vrta.

Japanska, odnosno Thunbergova žutika svrstava se u najgoru hortikulturnu biljku zahvaljujući svojoj invazivnoj prirodi. Osim što neobuzdano raste, japanska žutika velik je magnet za krpelje pa je također treba izbjegavati saditi u vrtu.