Pita muž ženu – što bi voljela da sam ja? Ona odgovara – kalendar! Suprug će začuđeno – pa i ovako me gledaš svakoga dana? I stiže odgovor – ma da, ali da te mijenjam svake godine!

Bi to jedna od pošalica, viceva, fora, na temu kalendara, neizostavnog suputnika svakog čovjeka, koji je od samih početaka civilizacije tražio način kako kategorizirati vrijeme, snaći se u njemu.

Jer, naš dojam je da ono što smo opisali i kategorizirali imamo pod kontrolom pa se tako i sigurnije osjećamo, mozak nam prestaje »vrtiti hrčka« na tu temu i možemo se okrenuti novoj žudnji, opsesiji, želji za promjenom, ali i dobru, stvaranju, radu. Jer, nova godina prilika je i za promjenu, nadamo se nabolje.

Kako bi rekao jedan od likova iz popularnoga filma »Šesti dan«, »nova godina, novi ja«, reče moj klon i gurne me u peć. Malo crno, ali možda ni to nije toliko nemoguća opcija u budućnosti. Nadajući se da do nje neće doći, vratimo se na temu, kako je krenula povijest kalendara? I po čemu su se kalendari razlikovali?

Asteški kalendar

Poplave, sjetve i žetve

Sveznajući Internet reći će da je kalendar od 12 jama i jednog luka pronađen u Aberdeenshireu u Škotskoj te je datiran u otprilike deset tisuća godina prije Krista.

Smatra se lunarnim kalendarom te je 2013. godine nazvan »najstarijim poznatim kalendarom na svijetu«. Čini se da jame i luk predstavljaju Mjesečeve mijene, od rastućeg i opadajućeg do središnjeg luka, što odgovara lunarnim mjesecima u godini. Kalendar je morao biti »kalibriran« svake godine, što sugerira mjesto na kojem se nalazi.

Različite su kulture i civilizacije na više načina dijelile vrijeme pa su tako razdoblje od sedam dana, tjedan, poznavali Babilonci, koji su dane u tjednu nazivali po svojim bogovima. Egipatski je tjedan imao deset, a rimski osam dana, poučit će nas enciklopedija. Najstariji egipatski kalendar bio je lunarni.

Dvanaest mjeseci po 30 dana činilo je 360 dana, a preostalih pet dana dodavalo se na kraju godine. Mjeseci su bili raspoređeni u tri godišnja doba, odnosno tri poljoprivredna ciklusa: vrijeme poplave, sjetve i žetve.

Kalendar se svake četvrte godine razlikovao od Sunčeve godine za jedan dan, pa se više nije podudarao s godišnjim razdobljima. Tek nakon 1461 godinu po 365 dana ponovno bi nova godina počela u pravo doba, poučit će nas enciklopedija.hr.

Grčki kalendar razlikovao se od ostalih jer je bio lunisolaran. Godina je počinjala kada je Sunce došlo u određen položaj, solsticij ili ekvinocij, a svaki mjesec počinjao je s mlađakom.

Ali kako se solarna godina ne može dijeliti na lunarne mjesece, morali su se neprekidno obavljati ispravci.

Rimski kalendar bio je u početku jednak najstarijemu – grčkom, no mijenjao se kroz vrijeme, kako bi se riješila zbrka, po zamisli egipatskog astronoma Sozigena, Gaj Julije Cezar odredio je da se u godini 46. pr. Kr. ispravi nastala razlika dodavanjem dvaju umetaka: nakon 23. veljače (po rimskom kalendaru) dodana su 23 dana, a između studenog i prosinca dodano je 67 dana (dva mjeseca).

Ukupno je 46. godina pr. Kr. trajala 355 + 90 = 445 dana.

Tim umetcima prilagodio je civilnu godinu tropskoj. Prvi dan ožujka 45. god. pr. Kr. bio je obilježen kao 1. siječnja 1. godine julijanskoga kalendara.

Godina je trajala 365 dana, a svake četvrte godine dodavao se po jedan dan nakon 23. veljače. Otad počinje vrijediti julijanski kalendar, koji se uz male promjene održao do gregorijanske reforme.

Stari se kalendar temeljio na dvije pogrešne pretpostavke: da godina ima 365 1/4 dana i da 235 lunarnih mjeseci čini točno 19 solarnih godina, stoga nije mogao trajno sačuvati jednak odnos prema mijeni godišnjih doba, ni prikazati dane mlađaka s jednakom točnošću, poučit će nas enciklopedija.hr.

Gregorijanski kalendar

U želji da ispravi kalendar, papa Grgur XIII. uveo je u Vatikanu novi kalendar, koji je izradio Luigi Lilio Ghiraldi, astronom i fizičar iz Napulja.

Proljetni je ekvinocij u to doba padao 11. ožujka i pomicao se, prema računu tropske godine, za tri dana svakih četiristo godina. Kako je Nicejski koncil odredio nadnevak za taj ekvinocij 21. ožujka, Grgur XIII. naredio je da se izostavi 10 dana, tj. da dan nakon 4. listopada bude 15. listopada 1582.

Kako se ekvinocij opet ne bi pomaknuo od 21. ožujka, naredio je da svaka četvrta godina bude prijestupna (tj. da broji 366 dana), ali da se prijestupnom godinom ne računa ona stoljetna godina (iako je djeljiva s 4) koja nije djeljiva s 400. Gregorijanski kalendar prihvatile su odmah gotovo sve katoličke države.

Austrija ga je prihvatila 1584., a Ugarska, pa i banska Hrvatska, 1587. Protestantske su ga zemlje počele uvoditi od 1700., a u ostalim je zemljama njegovo prihvaćanje bilo vezano uz političke i institucionalne promjene (Japan 1873., Egipat 1875., Kina 1912., Rusija 1918., Turska 1924, govori nam enciklopedija.hr.

Mala je to povijest kalendara, a da vas ne bismo »gnjavili« povijesnim fotografijama, bacite oko na nešto neobičnije kalendare u opremi teksta.