Životni vijek breskve je oko 15 godina, jer je ova voćna vrsta često izložena napadu bolesti i štetnika. Osim toga, ona je poput ostalih koštičavih vrsta osjetljivija na zimske mrazeve, jer ranije kreće s vegetacijom. Da bismo u tih petnaestak godina iz nje izvukli maksimum kvalitetnog roda, potrebno joj je osigurati otvorenu i osvijetljenu krošnju te optimalan broj jednogodišnjih rodnih grančica.

Zimsko orezivanje breskve provodi se u doba mirovanja tj. od otpadanja lišća pa do početka vegetacije u proljeće. S njenom rezidbom može se početi već tijekom veljače ili u ožujku, pred otvaranje pupoljaka. U prvim godinama razvoja stablo breskve trebalo bi jače orezivati kako bi se potaknuo rast i razvoj krune. Uzgojni oblici koji su najviše zastupljeni su vaza, palmeta, vretenasti grm i vreteno. Pri orezivanju treba paziti da rod ne ode ka vrhu krošnje, a također i na broj jednogodišnjih rodnih grančica, kao i na dovoljan broj onih jednogodišnjih za zamjenu. Rodne grane su dužine od pet do 30, čak i do 50 centimetara.

Najvažnije je, međutim, da krošnja ostane dovoljno osvijetljena i prozračna. Rezidba općenito ima za cilj reguliranje vegetativnog i reproduktivnog razvoja voćke, oblikovanje prikladnog uzgojnog oblika krošnje i osiguranje redovite i obilate rodnosti te visoke kvalitete plodova. Kod orezivanja valja najprije ukloniti grane koje idu u unutrašnjost krošnje.

Veće rezove svakako treba premazati voskom ili smjesom bakra i vapna. Ako ovaj posao ne obavimo kako treba, breskva će rod usmjeriti k vrhovima krošnje, što dovodi do zasjenjivanja donjih grana i do njihovog sušenja. Nije problem ako trebate orezati veliki broj grana, jer je najbolje na drvetu ostaviti do 45 rodnih grančica. Tako ćete omogućiti bolje cvjetanje i oplodnju.

Vodopije će pri orezivanju trebati odrezati do osnove, a kod rezova ne bi smjeli ostavljati patrljke koji će se osušiti do kraja vegetacije. Orezivanje se osim toga radi tako da na mjestima gdje se grane račvaju ostavimo one grane koje su najzdravije. Pritom treba voditi računa da kut između dvije grane bude oko 70 stupnjeva, ne veći. Ako kut ostane preveliki, a breskva dobro rodi, postoji mogućnost da se grane slome pod teretom ploda.

Kod bresaka inače razlikujemo dvije vrste orezivanja i rezidbe:

– zimsko orezivanje breskve (rezidba u suho)

– ljetna rezidba (rezidba u zeleno).

Zimsko orezivanje breskve, odnosno rezidba u suho, koja se provodi u vrijeme mirovanja, obično se obavlja tijekom veljače, ako to uvjeti budu dopuštali, što znači ako vrijeme bude dozvolilo. Orezivanje bi trebalo provoditi po suhom vremenu, kada je temperatura zraka tolika da ne postoji opasnost od smrzavanja.

U područjima gdje su česti proljetni mrazevi zimsko orezivanje breskve obavlja se kasnije, najčešće nakon što već krene vegetacija. U to vrijeme već se lako mogu razlikovati zdravi pupoljci. Upravo zbog toga se rezidba bresaka često obavlja i u vrijeme cvatnje.

Rezidba u zeleno provodi se ljeti, u vrijeme vegetacije.

Mumificirani plodovi koji ostaju na stablu najveći su prijenosnici bolesti zbog čega se i oni, kao i kod ostalih voćaka, moraju ukloniti iz krošnji i s tla oko krošnji i iznijeti iz nasada.