Između građana Bruxellesa i građana Leuvena postoji spor koji traje stoljećima, sve do točke kada ju je UNESCO proglasio nematerijalnom baštinom: to je Meyboom, tradicija koja uključuje sadnju stabla na strateškoj točki glavnog grada Belgije.

Čini se da je tradicija Meybooma započela 1308. godine: svake godine, od tog datuma, 9. kolovoza sade se dva stabla – povodom Svetog Lovre (10. kolovoza). Članovi tvrtke San Lorenzo biraju odraslo stablo u obližnjoj šumi Sonian, koje ima vrlo specifične karakteristike: lisnato, više od 13 metara i teže od 600 kilograma.

Drvo sijeku i nose na ramenima Bûûmdroegers kroz dvije općine (Schaerbeek i Saint-Josse-ten-Noode) prije nego što stignu u Bruxelles gdje, praćeno povorkom građana i glazbenog sastava, stablo mora biti posađeno do 17 sati – u protivnom bi grad izgubio pravo na tradiciju i iduće godine štafetu bi preuzeo rival Leuven.

Drvo zapravo nije posađeno, već je zaglavljeno u zemlju na uglu Rue des Sables i Rue du Marais, da bi se slijedeći dan uklonilo. Nakon ceremonije sadnje nastavlja se zabava uz ples i pjesmu do večernjih sati.

Od 2008. godine UNESCO je tradiciju Meybooma prepoznao kao remek-djelo usmene i nematerijalne baštine čovječanstva, ali koje je podrijetlo ove bizarne stoljetne tradicije?

Poznato je da je početkom trinaestog stoljeća za vrijeme jedne svadbe na periferiji Bruxellesa izbila tučnjava u kojoj su sudjelovali i neki stanovnici obližnjeg Leuvena. Stranci su sve više nadvladavali, ali intervencija članova Compagnia di San Lorenzo da pomognu građanima bila je providna i pomogla im da dobiju spor.

U spomen na taj događaj, vojvoda od Brabanta uveo je tradiciju sadnje stabla svake godine, upravo u povodu blagdana Sv. Lovre, ali pod jednim uvjetom: stablo mora biti posađeno prije pet popodne, ako grad Bruxellesa ne želi izgubiti prava na tradiciju i prodati ih Leuvenu.

Tradicija je zatim nedavno doživjela promjenu.

Sredinom sedamdesetih godina prošlog stoljeća grupa građana Leuvena je dan ranije uzela stablo koje su građani Bruxellesa odabrali da poštuju tradicionalni obred, kako bi ga posadila na vlastitom općinskom području, točnije na području gradske tržnice.

Unatoč uvredama, građani Bruxellesa nisu klonuli duhom: odabrali su drugo drvo, posjekli ga i po tradiciji zasadili na uobičajeno mjesto.

Od tada se i u Leuvenu i u Bruxellesu na ovaj dan sadi drvo kako bi se poštivala tradicija i njegova nedavna inovacija.