Godinama je radila u velikoj korporaciji, a stres i hektičan tempo života bili su joj svakodnevica. Nakon što je doživjela burnout, odnosno pregorijevanje uzrokovano stresom, odlučila je promijeniti svoj život – počevši od prehrane. Potom je odlučila pomoći i drugima u sličnim situacijama, dala otkaz na starom poslu te osnovala Nutrilife Centar.

Ivana Barišić, magistrica nutricionizma s bogatim iskustvom u marketingu, izvršna direktorica Nutrilife Centra te ambasadorica proizvoda WelleCo, svoje je višegodišnje iskustvo i znanje pretočila u knjigu »Nutrition is self-care« koja obuhvaća 50 različitih recepata prilagođenih suvremenom i modernom načinu života.

Jedna je on najcjenjenijih nutricionistica u Hrvatskoj, Ivana Barišić dokaz je kako se promjenom navika prehrane život mijenja nabolje. Njezina strast za pravilnom i zdravom prehranom te zdravim životnim stilom postala je njezin životni put na kojem je dotakla mnoge te im promijenila živote, pogotovo zato što sve veći broj ljudi danas proživljava gotovo isto kao što je i ona prije.

Kako je shvatila da joj zdravlje pati, koje je simptome zanemarivala, zbog čega se ne trebamo ustručavati zatražiti pomoć te kako donositi zdravije prehrambene odluke, otkrijte u nastavku.

Zlatni standard

U današnjem užurbanom svijetu, na koji način možemo napraviti vremena za zdrave navike?

– Jedan od najvažnijih koraka u pokretanju promjena i usvajanju novih rutina je planiranje i ciljana kupovina. S obzirom na to da smo bombardirani različitim informacijama o tome kako trebaju izgledati zdrave navike, najbolji mogući izbor je obratiti se kvalificiranim stručnim osobama i potražiti konkretan savjet što je »baš dobro i zdravo za mene«. Danas težimo individualnim rješenjima i potrebama. Nije svaka hrana zdrava za svakoga, kao i što nije svaka tjelesna aktivnost za svakoga.

Jesmo li mi uistinu ono što jedemo?

– Osobno volim reći da smo ono kako se ponašamo prema samome sebi, i na fizičkoj i na mentalnoj razini, a to onda uključuje i ono što jedemo. Koliko brinete o svojoj vanjštini toliko trebate brinuti i o svojoj nutrini, jer zdravlje i ljepota dolaze iznutra. Zdravi smo koliko nam je zdrav crijevni mikrob. Oko 80 posto imuniteta krije se upravo u zdravlju naše crijevne mikroflore, što znači da je itekako važno kako i na koji način se hranimo.

Zlatni standard još uvijek je mediteranski tip prehrane koji ima izuzetno povoljan utjecaj na naše zdravlje. Smanjuje pojave kardiovaskularnih bolesti, dijabetesa, endokrinoloških i gastroenteroloških oboljenja…

No, radeći u svojoj ordinaciji uvidjela sam da pojedina zdravstvena stanja i suvremeni način života ponekad zahtijevaju modifikaciju mediteranske prehrane. Generalno, opet se vraćamo na individualni pristup i individualne preporuke koje su važne za zdravlje i vitalnost.

Prilikom predstavljanja svoje nove knjige »Nutrition is self-care« rekli ste da je »zapravo malo potrebno za potpunu promjenu života nabolje, samo nam trebaju motivacija i volja«. Kako ostati motiviran i dosljedan u zdravoj tranziciji?

– Svaka promjena zahtijeva vrijeme i nove rutine. Moja je preporuka da prilikom procesa uvođenja novih prehrambenih navika u svoj život uključite stručno vođenje nutricionista, jer u prvoj fazi svakako ima uspona i padova te je onda na nutricionistu da vas vodi kroz cjelokupni proces.

Nekome su potrebna tri mjeseca, nekome šest mjeseci, a nekome godina dana, ali to je na nutricionistu da procijeni, ovisno o početnom stanju klijenta. Dobar nutricionist mora biti predan svom klijentu, dostupan i mora djelomično biti psiholog, jer, osim što je gorivo koje pokreće naš organizam, hrana je i emocija.

Ponekad ona služi kao nagrada, a ponekad kao utjeha ili užitak. Tu je važno znati kompenzirati određene situacije, kada »otpustiti« ručnu i na koji se način vratiti na »novi -stari« obrazac prehrambenog ponašanja. To je zadaća nutricionista. Nije naš posao, barem ne bi trebao biti, samo pisanje planova prehrane.

Foto: Davor KOVAČEVIĆ

Manjak energije

Koji su neki od prvih simptoma pomoću kojih osoba može saznati da nešto iznutra ne radi dobro?

– Najčešće su to nadutost, težina nakon pojedinog obroka. Gastroenterološki problemi, promjene na koži, zadržavanje vode u tijelu, manjak energije, razdražljivost i nemogućnost skidanja neželjenih kilograma ma koliko zdravo jeli ili trenirali.

U jednom trenutku života doživjeli ste burnout. Kad ste postali svjesni da nešto ne valja? Kako se manifestirao burnout i koji su bili koraci koje ste poduzeli da si pokušate pomoći?

– Kao što sam u prethodnom pitanju odgovorila, većinu tih signala sam i ja osjetila, ali sam potiskivala pod izlikom stresa. Svjesna sam počela biti kada se fizički počelo manifestirati na moje zdravlje. Bolovi u želucu, gubitak kilograma bez razloga, loš san, bezvoljnost, nervoza bez razloga, ubrzani rad srca, nisko željezo, TSH nizak…

Prvi korak je bio liječnik. Što i danas svima jasno govorim, liječnik postavlja dijagnoze, a kada dobijete dijagnozu na vama je da vidite što ćete poduzeti dalje. Nažalost, u Hrvatskoj je još uvijek važnost nutricionista i prehrane u zdravstvenim ustanovama izrazito mala, od liječnika nećete dobiti preporuku da se obratite nutricionistu, već će vam dati komad papira na kojem piše što smijete i što ne smijete jesti. I onda možete plakati nad time kada to vidite.

Naravno, čast izuzecima, netko će vas zaista poslati kod nutricionista, ali to nije bio slučaj kod mene. Zatim sam se sama obratila nutricionistu i onda je krenula moja promjena nabolje. Usuglasila sam dijagnoze sa stilom i načinom prehrane koji mi je potreban kako bih bila zdrava.

Što vas je dovelo do burnouta? Mislite li da je to ozbiljan problem za puno ljudi danas?

– Moj stil i način života tada, koji se nije puno niti danas promijenio, ali sam naučila kako uskladiti potrebe organizma sukladno poslu i životnim obavezama. To je danas problem većine ljudi, jer nerealno je za očekivati da će osoba ostaviti svoj posao koji doprinosi kućnom budžetu zbog prehrane. Potrebno je raditi adaptirane verzije pravilne prehrane prilagođene svakome individualno.

Kako ste došli do rješenja, odnosno kako je izgledao vaš oporavak i koliko je dugo trajala promjena?

– Tako da sam počela istraživati sama i vratila se svojoj struci. Tada sam uvidjela kako je nutricionizam evoluirao, samo je u Hrvatskoj svjesnost o tome izuzetno mala. Promjena je krenula kreiranjem plana prehrane koji ja mogu slijediti, eliminacijom hrane koju ne smijem jesti i uvođenjem novih namirnica.

Tada sam u nabavku išla u Graz jer kod nas ne da nije bilo kruha od heljde ili bezglutenske tjestenine, već nitko niti čuo za to nije. Većina je mislila da fantaziram i što ja to sada izvolijevam. Bilo je to prije gotovo 10 godina. Promjena i adaptacija su bile nužne, jer kada ste bolesni prihvaćate sva rješenja samo da budete zdravi. Danas je to moj stil života.

Kvalitetan san

Što ste sve morali promijeniti u odnosu na prije kako bi se vaše tijelo i um mogli početi oporavljati od posljedica stresa i možete li danas reći da ste u potpunosti ‘ozdravili’?

– Prvo sam morala promijeniti način prehrane i osigurati si kvalitetan san. Zatim sam uvela redovnu tjelesnu aktivnost, to je nešto čega se danas nikako ne odričem, radije ne idem na kavu nego da preskočim trening, jer za moje zdravlje Hipotireoze i Hashimoto aktivnost je od iznimne važnosti. Jednostavno počnete voljeti sebe i brinuti o sebi na svim razinama. Nisam ozdravila, niti ću potpuno ozdraviti, jer to su sve autoimune bolesti, ali sam naučila živjeti s njima tako da mi kvaliteta života ne trpi. Prehrana i trening su tu ključni. Balans uma i tijela.

Kako se danas nosite sa stresom? Jeste li ikada ‘u stresu’ zbog prehrane?

– Stres oko prehrane nemam, niti bi itko trebao imati, u onom trenutku kada vam je to stres i nije prirodno, znači da niste prihvatili u potpunosti promjenu i tu će rezultati vrlo vjerojatno izostati. Ostali stres je svakodnevni, kao i kod svakog drugog, posao, ljudi, dijete… to jednostavno ne možemo izbjeći, ali možemo korigirati svoje emocije kako ćemo mi reagirati na taj stres. Ja na tome radim, ali sam emocionalni tip, tako da sve radi 100 posto ili nikako, i to me često košta zdravlja.

Foto: Davor KOVAČEVIĆ

Nismo »štancaona«

Kako ste došli na ideju pisanja knjige »Nutrition is self-care«? Kako ste osmišljavali recepte koji su sistematično pisani po obrocima u danu?

– Inspiracija za nastajanje knjige su bili moji klijenti. Nakon što bi završili moje programe u Nutrilife Centru, svi su imali isto pitanje: »Joj, Ivana, da bar sve imam na jednom mjestu, sve te obroke«.

Druga stvar je bila da na tržištu postoje razne kuharice s finim receptima ala Masterchef varijanta u kojem je hrpa lijepih fotografija i namirnice za koje se morate dobro potruditi da ih nabavite. I onda sam odlučila kreirati knjigu »Lifestyle Cookbook« koja nije još jedna knjiga o mršavljenju, već knjiga o zdravom životnom stilu podijeljena po kategorijama obroka jer ni to ne postoji kod nas na tržištu. Željela sam da knjiga bude primjenjiva za svakoga i jednostavna.

Kao i vaša knjiga, Nutrilife Centar je nastao kao odgovor na potrebe tržišta. Kakvi su dosadašnji rezultati koje bilježite u radu s ljudima koji vam se obraćaju za individualni pristup njihovom zdravlju?

– Tako je, Nutrilife Centar sam stvorila prema sebi, gledala sam da napravim ono što bi meni trebalo, na jednom mjestu sve. Stručnost, praktičnost i individualnost. Zato se ponekad čeka kod mene na termine, ali svaki klijent dobiva moje vrijeme i vrijeme moga tima 200 posto, nismo »štancaona« planova prehrane i uvijek smo dostupni svojim klijentima. Rezultati su fenomenalni i sretna sam kada vidim koliko smo ljudima pomogli.

Koji su osnovni problemi ili greške koje primjećujete u radu s ljudima, a kojima je potrebna pomoć stručnjaka nutricionista?

– Volim se našaliti da ljudi i dalje misle da postoji čarobna pilula za mršavljenje i čaroban sok i/ili čaj. To ne postoji, već vaša volja i želja za promjenom i da slušate školovane nutricioniste da vam na tom putu pomognu. Neke od situacija su: ne jedem nakon 18 sati, ne jedem ugljikohidrate… idu iz krajnosti u krajnost. Balansirana prehrana je jedina održiva prehrana koja daje dugoročne rezultate bez yo-yo efekta.

Foto: Davor KOVAČEVIĆ

I zdravlje, i užitak

Hrvatska ima poražavajuću statistiku – najdeblji smo u Europskoj uniji i gotovo svako peto dijete nam je pretilo. Kako možemo promijeniti takve brojke i što bi trebao biti prvi korak u rješavanju ovog problema?

– Ostaje nam edukacija i djelovanje kroz razne sustave na potrošača i korisnika, kako da izaberu ono što je zapravo zdravo i potrebno njihovom organizmu da bi pravilno funkcionirao. Tu dolazimo u sukob s ekonomijom tržišta i zdravljem ljudi. Zato je od velike važnosti da nove generacije koje dolaze budu zdrave i osviještene o važnosti pravilne balansirane prehrane kroz sve odgojne institucije jer djeca s 5,6 godina nemaju razvijen racionalni dio oko pojma »zdrava prehrana« – to je na roditeljima i odgojnim ustanovama.

Mislite li da se o poremećajima u prehrani danas dovoljno priča s obzirom na to da su brojke takvih slučajeva vjerojatno puno veće nego što mislimo?

– Nikada nije dovoljno pričanja o tome. Imamo poremećaj pretilih, isto kao i pothranjenih. Zabrinjavajuća nam je statistika mladih naraštaja, jer na njima svijet ostaje, a mlade generacije su nam pretile, što znači da će biti bolesnije u ranijoj životnoj dobi. To je jako alarmantno! Imat ćemo generacije koje će oboljeti od bolesti koje sada zahvaćaju generacije u 50-im, 60-im, 70-im godinama, oni će oboljeti već u 30-im, 40-im.

Boje li se ljudi da ako odaberu zdravije navike, više nikad neće jesti začinjenu ili prženu hranu, odnosno da će morati izbaciti svoja sitna zadovoljstva iz života? Možemo li biti ‘zdravi’ čak i ako jedemo takvu hranu ili ne?

– Naravno da možemo. Stvar je u balansu i raznovrsnosti. Nije zdravo svaki dan jesti pečeno i masno, ali uz pažljivo osmišljene programe prehrane sve se može iskombinirati tako da zadovoljimo i zdravlje i užitak.