Sredinom studenoga je u Milanu održana osma po redu dodjela nagrada Archiproducts Design Awards koja slavi ono najbolje od međunarodnog dizajna i arhitekture. Najboljim je proglašen dizajn tapete »Žitna polja« hrvatske dizajnerice Josipe Maras i njezina brenda Studijo.

Treća je ovo prestižna nagrada dizajnerici koja je prethodnih godina na natjecanju osvajala prva mjesta za tapete »Mramorni cvijet« te »Maslinik«, pa smo iskoristili priliku za razgovor o njezinoj poslovnoj priči, inspiraciji te balansiranju privatnog i poslovnog života.

Krenimo odmah s najaktualnijom tapetom. Naziv je »Žitna polja« pa nas zanima otkuda inspiracija za sami naziv, ali i dizajn?

– »Žitna polja« su nastala u želji da za jedan projekt hotela u Slavoniji koji je radila moja prijateljica Klaudija Zubčić napravimo tapetu koja će prikazati Slavoniju u luksuznom stilu. Budući da sam veliki obožavatelj ravnice jer mi je muž Slavonac, s posebnim entuzijazmom sam pristupila tom zadatku.

Moja želja je bila da se tapeta zove »Ne dirajte mi ravnicu«, no nismo htjeli imati prste u kršenju autorskih prava, pa je odluka pala na »Žitna polja«. Sad već malo pametnije biram imena jer razmišljam kako ćemo ih prevoditi, budući da nam izvoz jako raste. Takvo iskustvo nisam imala dok sam tapete nazivala »Zlatna vaka naka«, »Nije ni skupa koliko valja« ili »Darkan ubrao« – naziv se odnosi na cvijeće koje meni moj tata ubere i šalje u Zagreb. Meni znači puno, nekom tko naručuje tapetu u Dubaiju znači znatno manje.

Koliko dugo je nastajala tapeta?

– Par mjeseci se taj dokument micao po mom desktopu, a crtala sam u fazama. Prvo sam crtala podlogu s uzorkom đakovačkog veza pa sam ilustrirala iskopine iz Vinkovaca jer su Vinkovci najstariji grad Europe. Dugo sam se zadržala i na uzorcima hrvatskog pletera. Kada smo došli do žita, već se vidjelo svjetlo na kraju tunela. Uglavnom, iza svake dobre tapete stoji puno više loših.

Bogata ponuda

Koliko vremena općenito prolazi od ideje do finalnog proizvoda?

– Nema pravila. Ali moram priznati da bilježim napredak i po tom pitanju. Vidi se da se malo spavalo i puno radilo zadnjih godina. Budući da sad već imam poprilično bogatu ponudu tapeta, kada radim s klijentom puno lakše i točnije definiramo želje i očekivanja u startu, tako da mi možemo biti točniji i uspješniji. Uglavnom, treba nam minimalno dva tjedna otkad krenem crtati. Ukoliko crtam za svoju dušu, to traje i traje. Dok si ne postavim neki rok. Ono što je problematično su termini. Prvi slobodni termini za ‘custom made’, odnosno projekte po narudžbi, dostupni su tek od svibnja.

Kome je namijenjena tapeta, u čiji interijer bi se savršeno uklopila?

– Svima kojima osvoji oči i srce. Puno je različitih namjena i nema interijera u kojima se nisu koristile. Od privatnih i poslovnih objekata, ugostiteljstva, turizma, muzeja, nautike i slično…

Jesu li prilagođene za korištenje prostorija gdje je više vlage, poput kupaonica ili kuhinja?

– Sve tapete iz naše ponude se mogu koristiti i u tuševima, kupaonicama i kuhinjama. Važno je samo naglasiti prilikom narudžbe koja je namjena, tako da se tapeta izrađuje od stakloplastike i dolazi s posebnim premazima. Takve tapete su produkt međunarodno patentiranog sustava koji mijenja keramiku na svim vertikalnim površinama te je otporna na vodu, vlagu i kemikalije.

Tapeta stiže s potpisom brenda Studijo WallArt, odnosno firme Studijo Wallart. Kada je počela poslovna priča?

– Svoj prvi obrt sam otvorila 2015. godine u kojem su Marastracije (linija ilustracija) i usluge grafičkog dizajna bile primarni izvor prihoda. Iz Marastracija se rađaju tapete 2018. kad zapošljavam prvu osobu. Pet godina poslije, Studijo ima osam stalno zaposlenih i dvoje vanjskih suradnika, vlastitu proizvodnju i punu policu nagrada.

Zapravo ste prva tvrtka u Hrvatskoj koja se počela bavi proizvodnjom tapeta, ako ne griješim. Kakav je osjećaj započeti nešto sasvim novo na tržištu?

– Privilegiran. Rijetki sretnici imaju priliku stvarati iz zone genijalnosti, ne iz naučenih obrazaca i ispitanog tržišta. Kada imaš jasnu sliku i viziju, sva pitanja i komentari koji ti u tom trenutku ne pomažu, kroz izvjesno vrijeme postaju stavka na koju si ponosan jer si je uspješno preskočio. Stvorili smo tržište gdje ga nije bilo. Pokrenuli smo cijelu jednu granu poslova u Hrvatskoj i okolici. Pojavile su se mnoge firme inspirirane našim radom. To je velika čast i privilegija. Ali takav osjećaj ne bi imao tako sladak okus da put nije bio trnovit.

Svaka tapeta ima priču

Osim »Žitnih polja«, prethodnih godina su nagrađivane i tapete »Maslinik« te »Mramorni cvijet«. Imaju li i one svoju priču?

– Kod nas svaka tapeta ima svoju priču. »Maslinik« posebno volim jer je priča o upornosti koja uvijek prolazi. Ako imate redaka, ispričat ću vam je. Dobila sam zadatak nacrtati masline za predvorje jednog luksuznog hotela. Masline su morale biti apstraktne, pomalo izmiješane s tonovima mora da se što bolje ispriča priča o lokaciji maslinika koji je tik uz more. Bilo mi je jako stalo do projekta i zaista sam dugo radila na njemu.

Svaki dan, nakon obaveza koje nosi tekuće poslovanje i privatni život, ja bih iza 22 sata sjedala za računalo i crtala. Na isti način sam provela tri uzastopna vikenda. Neopisivo sam bila željna izležavanja s djecom, ali sam u dubini sebe osjećala da moram ustrajati. I treći vikend sam provela u uredu. Ni sunca ni mjeseca. U nedjelju do 18 sati nisam napravila ništa što je rezoniralo s mojom estetikom. Rok za predaju bio je ponedjeljak u 8. U stan sam došla totalno nemotivirana, uvjerena da sam dala sve od sebe i ljuta što sam se odrekla obitelji za nešto što nisam napravila.

Djeca i muž su u tom trenutku bili super i meni je kroz glavu prošla pomisao da imam još 12 sati da nešto napravim. Okrenula sam se, skuhala kavu i vratila se crtanju. Imam dvoje djece. Ni za jedno ne znam u koliko točno sati su rođeni. Ali znam da je »Maslinik« rođen u 02:47.

Na koji ste segment svog rada najponosniji i zašto?

– Na činjenicu da sam hodajući dokaz da se živi od crtanja i slikanja i da nema stvari na ovom svijetu od koje ne možemo živjeti ako joj pristupimo s puno strasti i strpljenja. Ponosna sam na odnose koje sam izgradila u cijelom ovom putovanju. Odnose s mužem, djecom, obitelji, sestrama, prijateljima, zaposlenicima, klijentima, suradnicima i svima koji svakodnevno ulaze u moj život.

U priču sa Studijom uključio se i vaš suprug. Možemo reći da je sada riječ o obiteljskoj priči?

– Apsolutno! To je najveći benefit Studija. Studijo je u koroni u mnogočemu profitirao, a s novim kolegom koji dolazi iz naftnog svijeta je posebno dobio na važnosti. Goranovo znanje, iskustvo i kompetencije su bile od ključne važnosti za širenje i tako brzi rast poslovanja.

Kakva je podjela posla?

– Ja crtam, on sve drugo (smijeh). Sad smo već puno bolje organizirani, ali nas dvoje baštinimo dijametralno suprotne talente i shodno tome, svatko se drži svog dijela posla. Goran je trenutno zadužen za daljnji razvoj poslovanja, što je puno kompleksnije nego što zvuče ove tri riječi. Pripremamo i organiziramo izlaganja na inozemnim sajmovima, radimo na velikim projektima diljem svijeta. On je taj koji drži sve konce u rukama. Ja se brinem o dizajnu i smišljam nove ideje.

Imate i dvoje djece, kako organizirate privatni i poslovni život, još kada vam se toliko isprepliću?

– Naši životi i rasporedi su organizirani iz minute u minutu. Bez takve organizacije, ne bi puno napravili. Zanimljivo mi je gledati kako život teče bez obzira što s druge strane vodiš neke poslovne bitke koje će imati generacijski značaj. Tako se život pobrine da neke bitne dane zapamtiš po nečem sasvim neplaniranom.

Kao, primjerice, na dan seljenja cijelog ureda i tvornice, nekoliko sati sjedim sa sinom na različitim procijenama vezanim uz njegov razvoj. I kad ti se k tome još kćer javi da želi ići na dječji rođendan na drugi kraj grada i da još ubaciš negdje odlazak veterinaru s psom koji ima virozu dok 30 ljudi u uredu čeka tvoje upute… Srećom, muž i ja u takvim situacijama postajemo hobotnice i sve se nekako sretno završi. Radi činjenice da život ne stoji dok se posao razvija, Marasi nisu imali opcije nego redovito otkidati od sna.

Vridilo je

Koliko su zahtjevni bili počeci?

– S ovog gledišta, mogu samo citirati Olivera i reći: »Vridilo je.« Iako sad kad dođe dan kada naspavana i svježa dođem u ured ne mogu shvatiti što mi je bilo toliko teško, ali onda dođe noć i gomila posla koju nemam mogućnosti delegirati, kuham kavu i žmirim na sve spoznaje o kofeinu, posebno u kasne sate i redovito se podsjetim na težinu procesa. Najzahtjevnija stavka je ignorirati znakove umora koje ti tijelo daje dok mirno spava pošten svijet i pokušat ga zabavit i s omiljenim kantautorom iz Novog Sada, pa takav umoran i nikakav sjesti i raditi dugo u noć i u tome bit ustrajan.

Gdje pronalazite inspiraciju za dalje?

– Na svakom koraku. Obožavam kombinaciju putovanja i lijepih interijera s dugim šetnjama ili trčanjima negdje duboko u prirodi.

Možete li izdvojiti najveće poslovne izazove s kojima ste se suočili?

– Meni osobno je bio velik izazov činjenica da sam pri osnivanju Studija bila i u ranim fazama majčinstva s dvoje male djece i mužem na terenu kojeg nema po mjesec ili više dana. Malo nakon pokretanja tapeta saznali smo da nam je sin u spektru autizma. Rastrganost između svih uloga i želja da posao ne stane. Jer posao sam ja, a ja ne smijem stati. Rijetko tko ima privilegiju tako puno uloga doživjeti istovremeno. Razvijati proizvod je jedna stvar, a razvijati firmu je druga stvar. Kad to zapaprite majčinstvom dobijete ženu s trajno zaključanim slojem podočnjaka i punim srcem radosti i zahvalnosti za svaku prijeđenu stepenicu.

Jedinstven koncept

Za sebe ste kazali da ste grafička dizajnerica koja je oduvijek htjela biti slikarica. Kada ste shvatili da svoju ljubav prema slikarstvu želite pretočiti u posao?

– Uvijek sam se zamišljala kao osobu koja je sretna i posložena, koja nešto crta, ima lijep ured i u restoranu ne mora čitati jelovnik s desna na lijevo. Otkad se pamtim, pamtim i te želje. Ta strast prema slikarstvu i osjećaj dok stvaram je nešto što obožavam i nešto od čega nisam mogla ni htjela pobjeći.

Nedavno ste otvorila i Studijo Boutique Factory. O kakvom je konceptu riječ?

– O predivnom (smijeh). SBF je jedinstveno mjesto koje objedinjuje sve faze nastanka Studijo tapete. To je mjesto gdje u predivnom i ugodnom ambijentu možete doživjeti cijeli proces proizvodnje, vidjeti gdje se tapete crtaju, tko ih obrađuje, kako se proizvode i pakiraju. Našim klijentima smo htjeli pružiti jedinstven koncept i iskustvo kakvo trenutno ne postoji i prve reakcije su puno bolje od očekivanih, iako smo puno očekivali.

Imate li savjete za poduzetnike odnosno poduzetnice koji razmišljaju kako započeti?

– Samo neka započnu. Neke se pobjede dobiju na juriš. Stisni zube, zadaj si rok, ponudi što imaš i kontinuirano radi i stvaraj i dopusti da vidiš gdje vodi takav pristup. Neka probaju otkriti što ih uistinu veseli, ne što svi rade, pa misliti da bi mogli i oni.

Koje su najvažnije lekcije koje ste naučili tijekom karijere?

– Svaki dan nešto novo naučim. Ali obožavam one »na greškama se uči« i »iza kiše dolazi sunce«. »Ili jesi ili nisi« je također vrijedna lekcija koju je poželjno usvojiti prije svih.

Postoje li još neke želje i ciljevi koje želite ostvariti i postići?

– Naravno! Plan za iduće godine je već skovan i ne želim ga podijeliti puno unaprijed. Ono što ne krijem da je glavni dio plana – uživanje u procesu i osnaživanje svog tima kako bi svi skupa zajedno rasli i uživali plodove rada u Studiju.