Neodoljivi Gorski kotar utjelovljuje netaknutu prirodu prepunu uzbudljivih iskustava. Bilo da ste potpuni adrenalinski ovisnik ili samo želite udahnuti svježi zrak, prepustite se ovoga ljeta aktivnome odmoru što ga pruža zeleno srce naše domovine i stvorite uspomene za pamćenje.

Nedavno smo imali priliku isprobati jednu drugu stranu naše najzelenije regije (valjalo je potrošiti kalorije iz ukusne gastro reportaže!) pa smo započeli avanturu vozeći se po svježem zraku i punim plućima upijajući sve što se nudi.

Rafting na rijeci Kupi iskustvo je koje ćete prepričavati

A da ponude ne manjka, uvjerit ćete se već samom vožnjom jer vas putem prate prizori koji oduzimaju dah; misteriozne rijeke, tajnovite šume, jezera čija se površina lijeska na suncu i skriveni kutci spremni da vam ispričaju svoje stoljetne misterije, samo ako dobro „naćulite“ uši i otvorite um.

Stižemo u Brod na Kupi, maleno naselje smješteno u dolini gornjeg toka rijeke Kupe na granici sa Slovenijom. Tamo nas čeka ekipa Gorskog toka koju „hvatamo“ dok se sprema na svoj pothvat – rafting.

Goran Prenjak nas upoznaje sa svojom ekipom koja upravo slaže kajake za spust niz Kupu i još jedan dan prepun dobre zabave i zdrave doze adrenalina. Objašnjava nam da je Gorski tok društvo za športsko rekreativni turizam koje pokriva rafting, kanu safari, seakayak i lakekayak izlete.

Gledamo mnoštvo opreme i pitamo ga postoji li dobna granica za ovaj pothvat koji se jednom u životu jednostavno mora isprobati.

Prenjak nam uz osmijeh objašnjava da tehnički ne postoji jer im je najmlađi član na jednom od izleta imao nešto manje od tri godine, a najstariji više od osamdeset.

Foto: Vedran Karuza

Foto: Vedran Karuza

„Akcija kreće ovdje kod nas gdje vas pripremamo za nezaboravan doživljaj“, dodaje nam Prenjak dok polako pristižu prvi znatiželjnici koji se danas planiraju obračunati s rijekom Kupom.

Doznajemo da se za rafting koriste visoko kvalitetni „Marinar“ čamci u koje stane do deset osoba, a na njihovu se dnu nalazi užad koja doprinosi sigurnosti pri prolasku kroz zahtjevnije brzake i slapove.

Spuštanje tim čamcima primjereno je za visok vodostaj dok po nižem vodostaju koriste manje kanue ili kajak čamce na napuhavanje u koje stanu 2-3 osobe i koji svojom formom omogućavaju prolaz na mjestima gdje ima dovoljno vode za pravi rafting doživljaj.

Foto: Vedran Karuza

Foto: Vedran Karuza

Rafting na rijeci Kupi moguć je po visokom vodostaju koji je uobičajen u proljetnim i jesenskim mjesecima te poslije obilnijih kiša, ali i po niskom vodostaju koji je uobičajen za ljetne mjesece.

Važno je naglasiti da mjesta za strah nema jer vas na putu prati doista impresivno snažna ekipa koja će vas smiriti i odgovoriti na sva vaša pitanja.

Iako ćete ovdje dobiti svu potrebnu opremu za adrenalinski okršaj poput zaštitnog plivajućeg prsluka, kacige i ostalih potrepština, pitamo što bi mi kao početnici trebali ponijeti za sobom.

Osim dobre volje i želje, kaže Prenjak, ne bi škodilo ponijeti kupaći kostim, ručnik, kremu za sunčanje i vodu.

Ispraćamo vesele goste koji se s ovom iskusnom ekipom planiraju upustiti u pravu adrenalinsku avanturu dok se Prenjak smije na naš komentar da mu umjesto „mirnog mora“; želimo „nemirnu rijeku“.

Foto: Vedran Karuza

Foto: Vedran Karuza

Foto: Gorski tok

Biciklima u istraživanje mističnog Gorskog kotara

Nakon što smo ispratili ekipu koja će se suočiti s rijekom Kupom, putujemo do Poonkta u Ravnu Goru gdje planiramo otkriti više o biciklističkim stazama te korištenju „klasičnih“ i električnih bicikala za još jedno nezaboravno iskustvo istraživanja Gorskog kotara.

Poonkt ne možemo „promašiti“ jer nas ispred agencije već čekaju poredane bicikle koje mame na vožnju, a zajedno s njima tu je i Antonija koja je s prijateljicom Lanom ujedinila snage u želji da osiguraju vrhunsku uslugu u Gorskom kotaru.

Antoniju srećemo u radnom okruženju jer zajedno s nama dolazi i jedan bračni par iz Zagorja željan istraživanja Gorskog kotara upravo na dva kotača. I dok im Antonija objašnjava način korištenja bicikla i pruža kartu staza, od supružnika doznajemo da su stigli s ljetovanja u Crikvenici te da žele kupiti bicikle i više im se posvetiti, a ovo im je idealna prilika za isprobavanje.

I nisu mogli pronaći bolje mjesto za isprobavanje jer Gorski kotar ima bogatu mrežu biciklističkih staza pa je vožnja biciklom idiličan način za uživanje u šumskom zraku i istraživanje gotovo pa svih skrivenih kutaka ove zelene oaze.

Foto: Vedran Karuza

Foto: Vedran Karuza

Antonija nam objašnjava da Poonkt u ponudi ima 13 bicikala među kojima je jedan trekking, četiri dječja i mountain bicikli različitih veličina.

„Bicikli su prilagođeni brdskom, asfaltnom i makadamskom terenu, tipičnom za Gorski kotar“ kaže Antonija pa dodaje da se na biciklističku avanturu možete odvažiti sami uz karte s označenim stazama, ali i organizirane ture koje vode ona i Lana.

U ponudi su (za sada!) dvije vođene ture; Staza Putem javora i Sušice te Staza pet sela. Prva kreće iz poslovnice Poonkt prema naselju Hlevci, a nakon petog kilometra ulazi se u šumsku oazu Javorove kose, predivnog brdašca u Ravnoj Gori s makadamskom cestom.

Na ovoj ćete ruti voziti uz žuborenje potoka Sušica na području Stare Sušice gdje ćete se upoznati i s bogatom povijesti Stare Sušice te posjetiti Frankopanski dvorac.

Foto: Vedran Karuza

Foto: Vedran Karuza

Staza 5 sela upoznat će vas s pet goranskih sela, a nakon startne pozicije u Poonktu te nakon naselja Hlevci, stižete do očaravajuće ponikve Ponikve II čiji je otvor smješten ispod 30 metara visoke vertikalne stijene. U pripremi je i dječja staza, stvorena za fantastično druženje u prirodi s najmlađima.

Pitamo Antoniju i koje su bicikle popularnije, one na kojima smo odrasli ili električne.

„Rekreativci više vole električne bicikle dok aktivisti najviše vole svoje“, objašnjava nam kroz smijeh.

Pozdravljamo se s Antonijom i razmišljajući o bračnom paru iz Zagorja koji upravo donosi odluku hoće li se baviti biciklizmom i razgledavajući pritom nestvarno lijepe krajolike, krećemo put Čabra.

Jer, medvjedi imaju svoj bioritam.

Foto: Poonkt agencija

Foto: Poonkt agencija

Oči u oči s medvjedom ili scena koju pamtiš zauvijek

Zavojita cesta do Čabra poslužila nam je kao pozornica za upijanje sunca i razgovore o tome kolika je mogućnost da na našoj idućoj lokaciji doista vidimo medvjede.

„Ogromna!“, nadobudno će autorica ovih redaka dok sneno zamišlja prizor neodoljivih medvjedića koji se igraju nama pred očima. Fotoreporter je nešto razumljiviji pa logikom pokušava dokučiti kako bi zaista izgledao naš susret s ovim čudesnim životinjama.

Parkiramo naše službeno vozilo kraj džipa na kojem piše „Cromedo“ i odjednom se osjećamo kao u epizodi Teksaškog rendžera. A ni naš sugovornik nije daleko jer ovaj bivši lovac izlazi iz kuće odjeven u zeleno-smeđe nijanse prikladne za stapanje s prirodom dok ga u stopu prati njegova kćer.

Upoznajemo se tako sa Željkom Zbašnikom koji nam nudi kavu i zaneseno se upušta u razgovor o svojim krznenim ljubavima – medvjedima.

„Jesmo li strašljivi?“, pita nas dok ispijamo kavu na što odmahujemo glavom dok fotoreporter sebi privlači aparat, a novinarka „cupka“ nogom ispod stola još uvijek zanesena idejom medvjedića s televizije.

Foto: Vedran Karuza

Foto: Vedran Karuza

U razgovoru sa Zbašnikom doznajemo da mu je „Cromedo“ ideja pala na pamet još dok je radio kao lovac. Htio je da posjetitelji Gorskog kotara upoznaju medvjede nesmetano u njihovom prirodnom okruženju, a da pritom sigurni i slobodni budu i medvjedi i posjetitelji.

Izgradio je pet osmatračnica od kojih su neke ukopane u zemlju, a kroz stakla u ravnini površine pruža se pogled na divljinu i njezine stanovnike. Osmatračnice su puno više od nekakvog bunkera jer se u nekima nalaze i kreveti i klime pa tako možete, ako ste dovoljno hrabri, prespavati u srcu Gorskog kotara i pratiti život koji se odvija pred vama.

Zbašnik gleda na sat i objašnjava nam da je medvjede naučio na hranjenje u određeno doba dana i tad je najveća mogućnost da ćete ih doista i vidjeti. Daje im malo hrane i vode jer bi u suprotnom razvio njihovu ovisnost o čovjeku, što mu nije namjera. Medvjedi su divlje životinje koje preživljavaju u prirodi stoga je izrazito važno pustiti ih da se normalno razvijaju.

Foto: Vedran Karuza

Foto: Vedran Karuza

„Idemo džipom jer tamo gdje vas vodim, ne možete svojim autom“, kaže nam Zbašnik dok se ukrcavamo u vozilo stvoreno za vožnju u nemogućim uvjetima.

Dok se vozimo putevima koji izgledaju kao da nikada nitko njima nije prolazio, postajemo sve svjesniji da idemo u samo srce prirode pa i naša srca malo jače tuku jer adrenalinsko putovanje započinje samim sjedanjem u džip.

Slušamo usput o zanimljivosti o medvjedima i doznajemo Zbašnikovu misiju koju je osmislio za atrakciju „Cromedo“.

Pet osmatračnica ujedno je i pet različitih vizija fotolova koji su osmišljeno tako da organiziranim terenskim vozilom stignete na destinaciju i doživite izvrsno iskustvo promatranja životinja.

S našim smo stručnim vodičima prošli nekoliko osmatračnica na kojima je Zbašnik ostavljao hranu za medvjede, a na jednoj smo „umalo“ imali sreće.

Dok smo snimali okruženje na otvorenom, Zbašnik je u jednom trenutku signalizirao da stiže medvjed. Nikada brže nismo ušli u neku prostoriju nego tada u osmatračnicu. Priljubljeni uz staklo zadržanog daha, čekali smo ne bi li vidjeli šumske posjetitelje. No, medvjed je odustao.

Kaže Zbašnik da medvjedi imaju izrazito razvijen njuh zbog kojeg su nas i „otkrili“ pa odustali, iako njegov miris već prepoznaju.

Iz tog razloga osmatračnice imaju poseban ventilacijski otvor koji sprječava da mirisi posjetitelja dođu do medvjeda, kako bi se životinje opustile i naposljetku, pojavile.

„Vjerujete li da ćete vidjeti medvjede“?, pita nas Zbašnik dok se džipom krećemo prema drugoj lokaciji, „Črnoj gori“ za koju naš sugovornik kaže i da je najatraktivnija. Autorica ovih redaka i dalje kima glavom, iako ne više toliko sneno jer postaje svjesna činjenice da doista postoji realna mogućnost sa susretom s medvjedom.

No, mjesta strahu nema.

Ulazimo u drugu osmatračnicu koja nam ulijeva sigurnost, sadrži mjesta za sjedenje i spavanje te sanitarni čvor, a zbog položaja je i klima izrazito ugodna. Udobno se smještamo u „prvi red do medvjeda“ i željno iščekujemo trenutak susreta.

Pogledom smo u ravnini šumskih jagoda, a dok promatramo netaknutu prirodu oko sebe, iz daljine se odjednom pojavljuje poveća čupava glava.

„Evo medvjeda!“, ushićeno komentiramo dok fotoreporter koji srećom ne skida prst s „okidača“ već „hvata“ prve fotografije. Zbašnik i njegova kćer (koja je i prognozirala točno vrijeme dolaska medvjeda!) promatraju naše reakcije, a mi smo fotoobjektivom i nosom priljubljeni za staklo.

Medvjedica impozantne veličine lijeno se kreće do hrane, a onda, kao da nas ona nije dovoljno zadivila, za njom trčkaraju i dva mala potomka.

Važno je napomenuti da u ovim osmatračnicama nema mjesta galami, buci ili lupetanju po staklu jer tako možete samo uznemiriti medvjede koji vam se približe. Iako vas oni kroz staklo ne mogu vidjeti, osjećaju da se nešto događa jer nemali broj puta smo imali osjećaj da nas sva tri gledaju „u oči“.

Foto: Vedran Karuza

Foto: Vedran Karuza

Foto: Vedran Karuza

Vrijeme u osmatračnici kao da stoji dok gledamo život koji se odvija ispred nas, medvjedicu koja pazi na svoje razigrane mališane koji u jednom trenutku pokazuju malo snažniju igru pa ih ženka u maniri prave mame, odmah razdvaja od potencijalne svađe.

I da nije drugih obaveza, mogli bi tako beskonačno u sigurnosti drvene kućice i skriveni od svijeta uživati u jednom sasvim drugom pristupu promatranja medvjeda. Pristupu u kojem medvjed nije u zatočeništvu, nije ograđen metalnim kavezom i nije vezan nego je na svom terenu dok smo zapravo mi gosti.

Nakon hranjenja i igranja, vrijeme je za počinak pa se mama medvjed udobno smješta kraj drveta (uz kojeg se do tada češala) i odmara dok se mališani još neko vrijeme igraju.

„Sada bi bio najgori trenutak za izaći iz kućice“, kaže nam Zbašnik pa objašnjava da je razlog tome što je mama udaljena od medvjedića i zbog toga bi se osjećala ugroženo.

U sekundi smo se isključili i pomislili: „Pa kako ćemo, zaboga, izaći van dok je medvjed tu?“

Foto: Vedran Karuza

Foto: Vedran Karuza

Foto: Vedran Karuza

Zbašnik nam se smije i govori da ništa ne brinemo jer je on s nama, a medvjedica njega i njegovu kćer već jako dobro zna.

Čekamo dok se mališani ne umore i ne približe mami, a onda se upuštamo u adrenalinsku avanturu odlaska do auta okruženi medvjedima.

A ona, glavu podiže u znak pozdrava prema svom „lovcu“ i nježno njuškom dodiruje svoje medvjediće.

Foto: Vedran Karuza

Foto: Vedran Karuza

U džip ulazimo s novom navalom adrenalina pa put za nazad niti ne osjećamo. Zbašnik kroz smijeh komentira da smo izrazito tihi na povratku, ali nama se jednostavno isprepliću osjećaji.

Nalet adrenalina praćen mišlju da je čovjek u prirodi tako malen, želja za još više ovakvih promatranja životinja dok su slobodne i ničim sputane te sreća jer smo doživjeli jedno nevjerojatno iskustvo.

Teška srca se opraštamo od svih naših sugovornika i krećemo put redakcije pa praćeni posljednjim zrakama sunca pokušavamo zbrojiti što smo sve danas doživjeli. Zaključak je vrlo jednostavan; Gorski kotar pruža nezaboravne mogućnosti za aktivan odmor koje jednostavno morate sami doživjeti.

Krajobrazi koji oduzimaju dah, magični kanjoni, spektakularne planine, prastare šume i tajni podzemni svijet, samo su djelić avanture ovog vibrantnog raja koji će svim srcem prigrliti svakog posjetitelja željnog zdrave doze adrenalina koji voli, a prije svega – poštuje prirodu i njezine stanovnike.

Istražite Gorski kotar i dopustite mu da vam otvori svoja šumska vrata prepuna čarolija na svakom koraku.

__

Sadržaj nastao u suradnji s Turističkom zajednicom Gorskog kotara.