Sposobnost da se popne na bilo koju vrstu potpore i karakteristično cvjetanje u grozdovima čine je jednom od najfascinantnijih biljaka ikada.

Vrlo je slikovita biljka koja se može koristiti za ukrašavanje pergola, balkona, terasa, stupova, zidova, lukova, ali i drugog drveća.

1. Kako je uzgajati

Glicinija je relativno laka biljka za uzgoj, ali zahtijeva neke mjere opreza, posebno u fazi neposredno nakon sadnje.

Ovaj grm se može uzgajati u posudi ili u zemlji, ali treba imati na umu da je riječ o izuzetno snažnoj biljci, koja je sklona velikom rastu.

Nakon nekoliko godina, glicinija može lako doseći visinu od 30 metara i po visini i po širini, a njezino je korijenje toliko snažno da može oštetiti zidove ili podići pločnik.

Stoga, prije sadnje glicinije na otvorenom, preporučljivo je razmisliti o njenom bujnom vegetativnom razvoju, pazeći da imate dovoljno prostora.

Kako biste izbjegli oštećenja uzrokovana korijenjem, možete zakopati plastičnu ploču dugu oko dva metra i duboku 1 metar u smjeru u kojem ne želite da se ukorijene, prisiljavajući ih da krenu drugim smjerovima.

Što se same biljke tiče, glicinija se može saditi tijekom cijele godine.

Iskopa se rupa promjera najmanje 50-60 centimetara, s dnom od šljunka i ekspandirane gline, dodajući u tlo stajnjak i 200-300 grama sporootpuštajućeg gnojiva.

Nakon sadnje potrebno je obilno zalijevati, pazeći da je korijenova kugla koju ste presadili iz posude stvarno mokra.

Odlučite li se pak gliciniju uzgajati u posudi, morate nabaviti onu široku najmanje 60 cm i odgovarajuće dubine.

Nakon nekog vremena biljka će doslovno proždrijeti svu zemlju koja joj je na raspolaganju.

U ovom trenutku morate intervenirati, jer glicinija više neće moći crpiti vodu niti organske tvari za svoj razvoj.

Odstranjuje se oko 1/3 korijena i posljedično se biljka orezuje na način da je korijenov sustav dovoljan za prehranu.

Stavite novo univerzalno tlo i presadite u posudu, privežući gliciniju za potporanj.

Međutim, nakon nekoliko godina gliciniju treba posaditi na otvoreno tlo.

2. Izloženost suncu

Preferira punu izloženost suncu, ali tolerira i djelomične ili potpuno zasjenjene položaje.

U tim slučajevima, međutim, cvjetanje će biti usporeno i odvijat će se na manje velikodušan način od razvoja biljke podvrgnute izravnom djelovanju sunčevih zraka.

3. Vrste tla

Idealno tlo za gliciniju je meko, svježe i bogato organskim materijalom. Ova biljka, međutim, ne podnosi vapnenačka tla, jer njezino korijenje teško apsorbira željezo koje se u njemu nalazi.

U tom slučaju glicinija može oboljeti od kloroze lišća, što nije prava bolest, već fitopatija koja se manifestira žućenjem lišća.

Da bi se potpuno iskorijenio, potrebno je u tlo rasporediti željezni sulfat i sumpor, u količini od 50 odnosno 100 grama po četvornom metru.

4. Zalijevanje

U razdoblju nakon sadnje, glicinija se mora obilno zalijevati. Poslije ju možete manje zalijevati.

Ako je biljka na otvorenom terenu, a sezona je svježa, kišnica će biti dovoljna.

Međutim, ako je glicinija posađena u lonac, trebat će je zalijevati svaka 2-3 tjedna.

Količina potrebne vode također varira ovisno o godišnjem dobu i starosti biljke.

Ljeti će biti potrebno češće navodnjavanje, kao što će biti potrebno obilnije zalijevati mlade primjerke.

5. Gnojidba

U prve dvije-tri godine života gliciniju treba obilno gnojiti višenamjenskim gnojivima bogatim dušikom, fosforom i kalijem.

Naknadno je, međutim, vrlo važno eliminirati dodatak dušika, jer ova biljka, kao i sve mahunarke, može sama proizvesti ovaj element zahvaljujući simbiotičkom odnosu s nekim bakterijama koje vežu dušik prisutne u korijenskom sustavu.

Daljnja opskrba pogodovala bi pretjeranom rastu biljke i lišća na štetu cvjetanja.

6. Simbolika i jezik cvijeća

U istočnjačkim filozofijama, glicinija predstavlja čovjekovu savjest.

Ova loza, naime, raste stalnim uvijanjem u smjeru kazaljke na satu ili obrnuto.

Ovo tipično kretanje povezano je s ljudskom sviješću koja, kako se razvija, zrači iz svog vitalnog središta i također prožima vanjski svijet.