Smatram se seoskom ženom, to je baš naziv za mene, kazala je energična, nadasve optimistična i svestrana poduzetnica, poljoprivrednica i glazbenica Tina Kovač De Faveri koja nas je sa suprugom Gabrieleom ugostila u svojoj maloj obiteljskoj craft pivovari i lokalu Castellana u srcu Kaštelira, Općini Kaštelir-Labinci.

Nositeljica Obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva Tina Kovač De Faveri, zajedno sa suprugom bavi se proizvodnjom domaćeg craft piva s visokim udjelom ječma iz vlastite proizvodnje, i ovogodišnji su dobitnici Zlatne povelje “Suncokret ruralnog turizma Hrvatske” u kategoriji craft turizma.

Svi dobitnici povelja i posebnih priznanja, koje je u sklopu nacionalne nagrade krajem studenog dodijelila Hrvatska udruga za turizam i ruralni razvoj “Klub članova Selo”, aktivno pridonose očuvanju ruralnih područja i njihovu razvoju.

Pa tako i ovaj kaštelirski OPG koji je osvojio prestižno priznanje u svojoj kategoriji. Suncokret je samo dodatni poticaj da na tom putu ustraju i dalje.

U listopadu je kao istarska uzdanica, Tina sudjelovala i na 23. izboru najuzornije hrvatske seoske žene održanom u Svetom Petru u Šumi.

Nije osvojila titulu najuzornije, ali se zato u rodni Kaštelir vratila s dva priznanja organizatora. Udruga Uzorne hrvatske seoske žene dodijelila joj je priznanje za domišljatost u plasmanu tržišnog proizvoda na 23. izboru najuzornije hrvatske seoske žene te za izražavanje i komunikaciju na lokalnom izričaju.

Svi koji su imali prilike upoznati Tinu, složit će se da su oba priznanja i više nego utemeljena. Posebno ovo drugo jer prepoznatljiva je upravo po tome što se izražava na mjesnom govoru svog Kaštelira.

Tina je pravi primjer žene koja je doista izbrisala sve granice između ruralnog i urbanog. Srušila sve predrasude. Bavi se poljoprivredom u ruralnom prostoru, ali i mnogim drugim djelatnostima.

Majka dvoje djece, profesorica klavira, magistra i vrlo uspješna poduzetnica koja se uz proizvodnju piva bavi i turizmom i iznajmljivanjem kuća za odmor, a bez problema će, zatreba li, i sama sjesti za traktor.

Castellana je mala domaća pivovara koja proizvodi pivo visoke kvalitete s udjelom ječma iz vlastite proizvodnje, s vlastitih njiva. S proizvodnjom su Tina i Gabriele započeli 2021. godine, i u nepune tri godine pivarskog staža postigli to da su im piva ovjenčana s dva srebra i jednom broncom na prestižnom London beer competitionu, u jakoj konkurenciji svjetski poznatih pivskih brendova.

Pivu Školar nedostajala su samo dva boda za zlato. Pored toga ovjenčana su s dvije zlatne medalje na ocjenjivanju hrvatskih piva u Osijeku.

Prva kaštelirska bira, kako je reklamiraju, pivo je domaće proizvodnje, nefiltrirano, nepasterizirano, refermentirano u boci. Ssastojci su voda, ječam, ječmeni slad, pšenični slad, hmelj šećer, kvasac.

– Trenutno proizvodimo šest vrsta piva, četiri u boci, i dva točena. Zanimljivo je da su tri od četiri vrste piva u boci, dobile ime po meni, Bjonda, Kaštelirka i Školarka, a četvrto po ocu Karlu, njegovom nadimku Školar.

Moguće ih je kušati samo u našem lokalu Castellana u Kašteliru gdje osim piva, nudimo i “focaccie” sa vrhunskim lokalnim sastojcima i razne deserte bazirane na pivskim sastojcima koji se jedino kod nas mogu kušati.

Osim pivovare u centru Kaštelira imamo dvije kuće za odmor sa bazenima, kapaciteta 14 ležajeva, nabrojit će Tina. Gosti u njihovim kućama za odmor su i gosti pivovare jer se sve nalazi na istoj adresi.

Tina je zadovoljna što u njihovu Castellanu dolaze strani, ali i domaći gosti koji cijene vrhunska piva. Među stranim gostima prevladavaju Nijemci.

Castellanu su otvorili u nekadašnjoj konobi Tininog pokojnog oca. U njoj je držao vino i maslinovo ulje.

– Moj tata je stija imat muško dite, ali je dobija žensko, ali san delala i za žensko i za muško. Vajk san bila u kampanji, od malih nogu, prisjeća se Tina.

Organizirana, odlična učenica, polazila je dvije škole paralelno, osnovnu u Kašteliru i osnovnu muzičku u Poreču. Kasno je počela tako da je šest razreda završila u tri godine da bi mogla nastaviti školovanje u srednjoj muzičkoj školi u Puli.

Kada bi došla iz škole, ako je trebalo vaditi grampere, kako u Kašteliru zovu krumpire, ili trgati grožđe, išlo se je na kampanju, uz to se je i učilo i sviralo.

– Tako je moralo biti, nije bilo puno izbora. Trebalo je pomoći delati. Od malih nogu, uz dvije škole, pomagala sam, u vinogradima, maslinicima i na njivama, prisjeća se Tina.

Nakon srednje škole završila je Muzičku akademiju u Zagrebu. Diplomirala je, udala se i preselila kod supruga u Monzu kod Milana.

Dok su kćerke, Michelle i Nicole bile male, više je bila u Kašteliru nego u Milanu. Nakon deset godina provedenih u Milanu, sa suprugom se vratila u Kaštelir.

– U Milanu sam bila kao riba bez vode. Ništa nam nije falilo, Gabriele je imao dobar posao, njegova obitelj ima veliku firmu, ali mene je vajk vuklo doma. Roditelji su bili stariji.

Iako inženjer strojarstva, imao je ideju u Kašteliru otvoriti malu craft pivovaru. Dobili smo bespovratna sredstva EU fondova za nabavu dijela proizvodnog pogona. On je glavni “tehnolog” za pivo, ja sam mu podrška prilikom punjenja, etiketiranja, kazala je Tina.

Craft pivovara kapaciteta je oko 12.000 litara godišnje, a pivo se prodaje samo u njihovom lokalu koji je otvoren od proljeća do kasne jeseni.

Lokal je prepoznatljiv i po specifičnoj gastro ponudi. Uz gurmansku “focacciu” sa vrhunskim lokalnim sastojcima, Gabriele sam spravlja majonezu od domaćih jaja, domaćeg ulja i bire, potom i razne deserte bazirane na pivi, poput kolača Biramisu, gdje je kavu zamijenio pivom, ali i kolača od ječma, a upustio se i u izradu mandolata u kojeg dodaje malo hmelja.

Lani su posadili nekoliko sadnica hmelja koji u Kašteliru dobro uspijeva poput ječma.

U kuhinji Castellane, Gabriele je glavni chef. Tinu je osvojio upravo svojom strašću prema kuhanju. Za razliku od nje koja ne voli kuhati i kako kaže “raje će poć skopat red loza samo je nemoj vrći kuhat.” Gabrieleu je majka iz Kaštelira, Tina i on znaju se od djetinjstva, ali je ljubav procvjetala 2003. godine.

– Bila sam presretna kada smo se vratili u Istru, pogotovo što je on prihvatio doći iz jednog Milana u Kaštelir. Jedno je doći na godišnji odmor u turističkoj sezoni, a drugo preseliti se za stalno.

Imamo puno životinja, četiri breka, jedanaest mački, dva ponija, dvije vijetnamske svinje, koze, patke, kokoške… Atrakcija su turistima koji dolaze kod nas u kuće za odmor.

Svaka ima svoje ime, poniji su Žaklin i Gioa, vijetnamske svinje Rozita i Roki, koze Ana, Elsa i Lola, kazala je Tina koja obožava životinja i mnoge je prigrlila nakon što su iz drugi napustili.

– Navadna san delat i ni mi niš teško. Kao malo dite sam odorivala loze. Meni je Kaštelir mali raj na zemlji, priroda koja nas okružuje, naše životinje, mir, sigurnost, susjedi, sve to mi je falilo u Milanu. Kvaliteta života na selu bolja je nego u velikom gradu, zaključila je naša sugovornica.