ZAGREB – Ruke! Čim krene čovjek s listanjem, na drugoj stranici velika fotografija i na njoj ruke. Ruke na kojima su godine od života ostavile najljepše tragove, i ruke lijepe onako malene dok jedva čekaju naučiti sve.

Ruke i ručice, i tijesto i kalup za kolače. Sva bi bilo jasno i da stranicu do ne piše: »Najboljoj mami na svijetu«. Ovo je knjiga, ovo je kuharica u kojoj je sve satkano, skuhano, spravljeno, fotografirano, zapisano s ljubavlju.

Matejka Buča ovog je tjedna predstavila svoju prvu kuharicu »Svaki dan«. U podnaslovu stoji kako je u njoj više od 115 provjerenih recepata, slanih i slatkih, za cijeli dan, mjesec i cijelu godinu. Recepti su podijeljeni po obrocima, a tu su i rubrike »Zimnica« te »Posebne prigode«. Na promociji sve neki lijep, nasmijan svijet. Nema tu velike priča. Matejka tek priznaje kako je već prije šest, sedam godina znala kakvu kuharicu želi.

– Trebalo mi je samo da sazrijem da dođe do do toga. Nadam se da vam se sviđa. To mi je najvažnije, kazuje Matejka Buča.

I kuhajte, poručuje. Bome, ima se što. I ima se zašto bez straha i sa strašću uroniti u recepte Matejke Buče, ako ništa ono zbog činjenice da su svi višestruko testirani i to od strane čitatelja Matejkinog bloga Like chocolate koji piše ima već sedam godina.

Studio Koohinja

Autorica je, naime, čitateljima bloga koji su se za to prijavili, poslala po jedan recept iz buduće kuharice koji su oni pripremali kod kuće te su joj nakon toga poslali svoje dojmove. Autori kuharica u nas to ne rade. Trebalo se sjetiti, a onda i biti hrabar.

Hrabrost! Možda se autorica s tim i ne bi složila posve, ali za sve što radi zadnjih godina a vezano je uz kulinarstvo, trebalo je i hrabrosti. Priča o nastanku bloga je priča, priznat će u knjizi i sama, o skoku u nepoznato te 2013. godine.

Hrabro je bilo izložiti se svačijem mišljenju i komentaru, no Matejka je samo željala kuhati i podijeliti svoje oduševljenje receptima s drugima. Zato je i u kuharici gdjekojeg »starog« bloga. Još se hrabrijim čini odluka donesena prošle godine kada je birajući između toga hoće li se s porodiljnog dopusta vratiti svom redovitom, relativno sigurnom poslu, ili nastaviti pisati blog i pokušati zarađivati od poslova koje joj je donio, odlučila pokrenuti Koohinju, mali studio za sadržajni marketing.

U njemu se sada »koohaju« recepti, videorecepti, tekstovi, fotografije, strategije, koncepti, sve što je potrebno njenim klijentima u komunikaciji s njihovim kupcima i potrošačima. A to što je odluka da se radi kuharica pala u lipnju, da bi evo gotova bila knjiga već u studenom, to pomalo graniči s čudom, i s ludošću u najboljem smislu riječi. U samo četiri mjeseca više od 115 recepta je napisano, skuhano, fotografirano…

– Ne mogu vam to opisati… Ova se kuharica izlila iz mene. Vjerojatno zato što je sanjam zadnjih šest godina, piše tako u knjizi Matejka.

Mama Vanda

Nego, ruke. Ona male su ruke autorične kćeri Neve. Ona velike su ruke »najbolje mame na svijetu«. Činilo se važno Vandu Paladin pitati kako je samo to kćer Matejku zarazila kuhinjom i kuhanjem i kad je u nje taj interes počeo!?

– Mala, mala je bila i odmah je bila za sve. Uvijek kažem da se ona rodila odrasla, uvijek je bila jako odgovorna, ozbiljna, savjesna, jako osjećajna i sve je sa srcem radila. Puno planova, lijepih, interesantnih. Sretna sam što je uspjela svoju želju ostvariti, veli nam mama Vanda.

Bit će, kaže, da je i koji gen pokupila Matejka. Svi u ovoj obitelji vole kuhati. Tako već sada petogodišnja Neva zna reći da joj je mama kraljica kolača, a ujo Krešimir kralj roštilja.

– Moj sin obožava raditi roštilj, a ja obožavam kuhati za njih, pogotovo kada se okupi cijela obitelj. Tad je užitak kuhati, priznaje Vanda Paladin.

A priznaje i to da i sama uči od kćeri. Ima, kaže, nekoliko milih i dragih joj jela koje radi po Matejkinim receptima da druge i ne konzultira. Recimo, onaj za buhtle, ili kroasane. Imaju njih dvije podjelu posla kad je obitelj na okupu: kći kuha ona malo modernija jela, a majka ona domaća.

Sarma, variva, filana paprika, pašticada, štrudla, orahnjača… To su mamine zadaće. Zapravo, i knjiga je takva, satkana od tradicije i svakodnevnog uz prstohvat modernoga. Neće stoga biti čudo ako i Neva krene tim stopama, a možda i Dino u kojeg je ipak ovaj čas premalo godina da bi se moglo sa sigurnošću iščitati kakve afinitete gaji preme kuhanju. Uostalom, kad god je u bake u Karlovcu, Neva i Vanda mijese kolačiće za svoju čajanku! Karlovac i kulinarstvo!

Knjiga je ovo koja pokazuje da se na toj našoj kulinarskoj karti Hrvatske neki krajevi Lijepe Naše prečesto nezasluženo ne spominju. Da se pak, barem kad je hrana u pitanju, svi ti naši krajevi itekako znaju sljubiti, dokaz je i Ivan Buča, onaj Cimer iz knjige, suprug Matejkin.

Dosanjani san

Pitamo Vandu Paladin što je im je Dalmatinac dobra donio na trpezu.

– Uuu, on nam je jako dobro došao jer hoće sve probati. Jako se dobro uklopio što se tiče hrane, odličan je, smije se gospođa Vanda.

Ivan će nam kasnije šapnuti da on jedva da jaje skuhati zna, ma ako i ne zna, sad se ne može vaditi na to da literaturu nema. Jer, dobro je i važno imati pri ruci kuharicu dobru i važnu, iskrenu prije svega. Gospođa Vanda čuva tako onu maminu, klasik među kuharicama Mire Vučetić.

– To je kuharica koja je sljepljena, ima po njoj mrvica i svega, ali ja volim to slovo. I kada na internetu gledam nešto, ja si to isprintam, priznaje Vanda Paladin.

Dok je Matejke potpisivala kuharice, spomenuli smo se i pokojnog supruga koji je rodom iz Novog Vinodolskog, i njegove bake po kojoj je Matejka dobila ime. Da je samo znati koliko je i tih gena Matejka povukla, pa ih evo u knjizi koja kazuje i to kako hrana i veže i spaja.

– Ova kuharica je moj dosanjani san. Nadam se da će vaš primjerak uskoro postati brašnjav, zamašćen i izgužvan, baš kao svaka kuharica s dobrim receptima, piše u knjizi autorica.

Nema baš nikakvog razloga da tako i ne bude, baš – svaki dan!