Bosiljka Sirotnjak, rođena kao Brumnjak u Maloj Učki, prije više od pola stoljeća udajom je preselila u Lovransku Dragu.

Uz posao u Opatiji oduvijek joj je glavna preokupacija – kao i ostalim mještanima tog živopisnog kraja koje kao da je jureći s vrha Učke prema golemom rasjedu što se strmo ruši do mora, do jedne od najljepših plaža Kvarnera, one u Medveji, ipak uspjelo “povući kočnicu” i pronaći sreću na iznimno plodnom komadu zemlje – bila poljoprivreda za “vlastite potrebe”

– Sve naše prehrambene navike bile su povezane s onim što je kod nas optimalno uspijevalo. Vidite ove vinograde. Najprije bi se napravilo vino, a s dropima bi se kiselilo repu. I onda bi vam ta naša repa u brojnim kombinacijama i s brojnim dodacima bila osnova naše prehrane. Ali i jelo koje su jako voljeli svi koji bi došli do nas, do Lovranske Drage.

Zanimljivi, sugestivni Bosiljkin govor, tik do vinograda ali i vrlo blizu stilizirane replike kažuna postavljene uz vododerinu kao dio programa 27 susjedstva EPK Rijeka 2020. bio je završni čin priče o vezi iskona učkarsko-primorskog kraja, mora i gora, kao uputa za razumijevanja gastronomskog modaliteta koji u svom radu primjenjuje restoran Draga di Lovrana.

Jedan od glavnih kreatora takvog pristupa, u kojem se apsolutno valoriziraju autohtone namirnice, kvarnerski akvatorij i padine Učke, je iskusni chef Zdravko Tomšić. Vizionar kojeg se može smatrati jednim od najznačajnijih poticatelja korištenja domaćeg iskona unutar najmodernijih gastronomskih pristupa.

Tomšić i njegov učenik, vrsni mladi chef Luka Goleš sačinili su jelovnik restorana koji totalno beskompromisno uvažava sve ono što su Bosiljka Sirotnjak i ribari u akvatoriju ispod nje oduvijek imali kao bazu prehrane. Iznimno je to važno jer željeni je to bio iskorak koji se priželjkivalo kad su ključne hrvatske turističke institucije odlučile krenuti u Michelin izazove.

Počeo je lipanj, Michelinovi su inspektori na terenu. U totalnoj tajnosti. Uostalom Michelin je posljedica, ne uzrok ponašanja pojedinih kuhinja. Nije Draga di Lovrano postavila menu na bazi nekoliko ključnih točki svoje okoline zbog Michelina, ali taj najpoznatiji sustav vrednovanja restorana na svijetu to itekako prepoznaje i nagrađuje. Nekad je domaća gastro scena bježala od svog iskona. Danas Tomšić i Goleš kao glavne ishodišne točke svoje nesputane kreativnosti postavljaju Malu Učku gdje obitelj Maliku još od sedamdesetih godina prošlog stoljeća kad je doselila s prostora Šar-planine proizvodi vrhunske sireve i jednaku takvu skutu, potom poljoprivredne površine učkarskog kraja smještena na po prilici pet stotina metara nadmorske visine kao i akvatorij liburnijskog dijela Kvarnera, što je uostalom bio izvorni, primarni posao obitelji Nikolac prije ulaska u posao s restoranom Draga di Lovrana.

Skuta, škampi, paski – za one koji još nisu naučili izdanci mladog češnjaka – domaća jaja, broskve, janjetina, sirova tuna jer je poznato kako upravo Kvarner obiluje najvećim jadranskim primjercima tune osnova su jela koje ćete pronaći u Dragi. Sve isključivo lokalno. Koliko god da je učkarsko ratarstvo u nezaustavljivom naletu turizma postalo rijetko poput minerala u tragovima, ipak pomaže u stvaraju posebne simfonije jela koja se teško mogu pronaći izvan liburnijskog prostora. I upravo su Tomšić i Goleš, dva generacijska pola iste gastronomske spojnice, jedni od temeljnih kamena moderne slike Liburnije – regije koja žestoko i beskompromisno odbacuje sve okove nametnutog, uvezenog i u svakom smislu stranog hrvatskim kulinarskim i općenito konzumacijskim navikama, Te uz pomoć instrukcija susjede Bosiljke grade potpuno osebujnu, samosvjesnu, jedinstveni sliku gastro Liburnije.

Počeo je lipanj. U njegovoj zadnjoj dekadi saznat ćemo novi Michelinov raspored za Hrvatsku. Kad je u pitanju Kvarner, francuski gastro vodič je lani bio rezolutan: najbolja hrvatska gastronomska regija! Sudimo li po stavu s kojim nove prosudbe očekuje Draga di Lovrana, sasvim će sigurno tako i ostati. Štoviše, očekuje se i daljnji napredak Kvarnera, potencijalno i novi Michelin, kao i iskorak prema dvije zvjezdice što će dodatno ojačati njegov ugled na međunarodnom tržištu.

U svakom slučaju primarni cilj je postignut: vrhunska gastronomija na bazi paski, skute, broskve, škampi.

Još da je značajnije potaknuti proizvodnju, barem na razinu vremena kad je ljubav Bosiljku z Male Učki pripejala u Lovransku Dragu, gdje bi nam bio kraj.