Istravirgin

FOTO Bili smo na najvećem maslinarskom festivalu u regiji. Istarska ulja? I dalje su najbolja na svijetu

Edi Prodan

Foto Ana Križanec

Foto Ana Križanec

Drago nam je da smo nakon dvogodišnje pauze zbog COVID-19 opet zajedno, sezona berbe je završila, a iako je riječ o godini koju je karakterizirala i suša, prinosi su dobri, kaže Tedi Chiavalon

Istravirgin, zadnji u godini od velike četvorke istarske sajamske scene – tu su još i Poreč, Tinjan te Buzet, odnosno vina, pršuti i tartufi – u svom je 16. izdanju došao do novog prostora i time, sadržajem i formom, postavio sajamsku ljestvicu za sva ostala mjesta na kojima se događaju ovakve manifestacije izrazito visoko.


Nakon što je Sajam mladih maslinovih ulja prije 18 godina startao u središtu Vodnjana, da bi zbog naglog rasta zanimanja maslinara i posjetitelja vrlo brzo došao u veliki šator na najvećem vodnjanskom parking-prostoru, od ove godine Istravirgin, što je također novoosmišljeni naziv, stanuje u optimalno obnovljenom prostoru, u zgradi koju karakterizira postindustrijski duh, smještenoj u širem središtu Vodnjana.


– Zadnja sam generacija koja je u ovoj zgradi išla u osnovnu školu. Nakon toga tu je bila fabrika postoli, sada, kad je sve adaptirano, mjesto je to u koje se idealno uklapa i održavanje Istravirgina.


Odlično sve izgleda, izlagačima i posjetiteljima mnogo je bolje nego u šatoru. Drago nam je da smo nakon dvogodišnje pauze zbog COVID-19 opet zajedno, sezona berbe je završila, a iako je riječ o godini koju je karakterizirala i suša, prinosi su dobri, dok o kvaliteti naših ulja nikad ne treba dvojiti – kao i uvijek, ona je izvrsna, najbolja na svijetu, pojašnjavao nam je Tedi Chiavalon na štandu njihove uljare novi prostor, kao i ulja sama, u kojem je organizirano 16. izdanje vodnjanskog sajama mladih maslinovih ulja.


Foto galerija: Bili smo na Istravirginu u Vodnjanu Foto: Ana Križanec


Uostalom, koliki je značaj istarskih maslinovih ulja, kao i Vodnjana samog, uz Tar sasvim sigurno kolijevke istarske maslinarske renesanse, na najbolji način potvrđuje i uljara Chiavalon u vlasništvu Sandija i Tedija Chiavalona. Oni ne samo da su učinili sve kako bi od uzgoja do prerade maksimalno podigli kvalitetu, što, istina, i je najvažnije, učinili su i fantastični marketinški prodor prema svijetu.


Zahvaljujući Tedijevom promotorskom genu, istarska su ulja, dakako, uz njihovu maksimalnu zdravstvenu učinkovitost, postala najcjenjenijima ne samo u mediteranskom okruženju Europe nego i znatno šire, u SAD-u posebno.


Glamurozna nota


Svakako i što se tiče prostora, Tedi Chiavalon je u pravu. Zahvaljujući velikim, otvorenim prostorima, materijalima i bojama, kao i sajamskim dekoracijama, dobiven je jedan sasvim specifičan, poseban izgled, što čitavoj maslinarskoj sceni donosi i jednu specifičnu, usudili bismo se reći čak i glamuroznu notu.


Prepoznao je to velik broj izlagača izvan same maslinarske scene, među kojima je primjerice i Aura sa svojim moćnim ginovima, niz istarskih proizvođača craft pive, kao i ponajbolja hrvatska pršutana, vodnjanski Buršić, kojih je na jug Istre stiglo više od stotinu.


Od te brojke po prilici njih 60 posto su maslinari. Istina, zamjetno je njihovo naglašeno prisutstvo s južnih prostora Istre, dok su, iako vrlo značajni i globalno nagrađivani, izostali oni sa sjeverozapada Poluotoka.


U prizemlju, gdje su smješteni ponajbolji maslinari Istre, i na katu gdje se nalaze i drugi izalagači, cjelokupni prostor odiše elegancijom. Usporedimo li ga s Vinistrom i Žatikom ili šatorskim zdanjima Tinjana i Buzeta, dramatična razlika.


I sugestija ostalima širom Hrvatske koji u takvim sajmovima vide poljoprivredni, gospodarski i, dakako, turistički iskorak – adaptirajte, obnovite, oživite stare zadružne domove, hale propalih tvornica, napuštena poduzeća i učinite od njih hramove uživanja. Po prilici onako kao što su to učinili i Vodnjanci.


– Naš je cilj što je moguće više promovirati uzgoj maslina i u gradovima, u urbanom sredinama, ondje gdje im prema našim krivim razmišljanjima naizgled »nije mjesto«. Naša udruga potvrđuje suprotno jer okupljamo stotinu pulskih maslinara koji imaju i vrlo pristojne prinose.


Nismo, istina, ograničeni samo na teritorij grada Pule, naši su članovi i u općinama koje okružuju Pulu, važno je da je riječ o ljudima koji cijene maslinu, a nisu nužno u svemu tome profesionalci. Jedno, dva, deset stabala, najvažnije je da se cijeni sve što nam priroda može dati.


K tome, trudimo se održavati i njegovati najstarije sorte. Raritetna je primjerice u našem asortimanu perojska maslina za koju se pretpostavlja kako je unutar velikih migracija došla iz Crne Gore, zajedno s ljudima koji su tada doselili, pojašnjava nam predsjednik udruge Agro Pula Drago Kliba.


Potvrdila nam je to i Violeta Krstić, koja na Velom Vrhu, kao i na još nekom drugim lokacijama u okolici Pule uzgaja 300 maslina, što je itekako respektabilna brojka za – gradske uvjete.


Gastroshow


Selimo se u aneks gdje se permanentno odvija gastroshow čija je bazna namirnica mlado maslinovo ulje. A tamo dominira – a tko drugi nego Deniz Zembo. Chef, majstor i maestro.


Osoba koja osim svojim istinskim gastrotalentom i nevjerojatnom kreativnosti, osvaja i svojom osobnosti. Zvijezda koja je s velikom većinom istarske maslinarske scene u prisnim, prijateljskim odnosima.



– Uvijek preferiram lokalno, domaće, čemu nerijetko dodajem međunarodni štih. Želim iznenaditi spajanjem »nespojivog«. Jer sve se može povezati.


Bez obzira na to kakvu »robu« dobiješ, uvijek možeš izvesti jedinstvenu i ukusnu kreaciju. Probaj i sam – istarska kobasica s namazom od pistacija, sugestivan je Zembo.


Kako ga je nemoguće odbiti, uzimamo mali, finger food zalogaj. Domaća kobasica, ili kako bi u Svetom Petru, svjetskom centru tih delicija rekli – klobasica, i potpuno novo sljubljivanje, »nespojivi« okusi, a nevjerojatno prožimanje.


Ali, ono što nas je u tom gastronomskom dijelu posebno oduševilo bio je to – Larry Ambrozich. Novinar, voditelj, službeni spiker na brojnim događanjima, pa tako i na Rujevici, koji je u jednom trenutku rekao: dosta mi je!


Napuštam novinarstvo i postajem kuhar! Istina, tome su prethodili njegovi ljetni izleti u tu profesiju, što je ubrzalo, potaknulo odluku, a kako mu je kasnije mentor postao ni manje ni više nego sam Zembo, velika karijera je pred njim.


Dakako da je u čitavu priču odmah uletjela Rijeka, Zembo je nakon Voloskog na glavnoj riječkoj placi jedno vrijeme vodio svoj restoran, u kojoj obojica planiraju veliki riječki povratak.


Target je opet tržnica, a vrijeme – dan kad će Lürssen otvoriti marinu Porto Baroš. A oni svoj restoran. Okvirni cilj je 2026. godina.


S njima je u timu i Đorđe Nikolić iz južnobanatskog Kovina, također mladi chef koji je prije dolaska kod Zemba radio u Sloveniji, tako da je formirana svojevrsna austrougarska kulinarska osovina koja bi trebala opet osvojiti danas gastronomski i ne baš bogatu Rijeku.


Nadamo se čim prije, a do tada, put Pule i Zembovog Amfitetara.


Bez jeftinih fraza


Bilo je u Vodnjanu i politike. Kako da ne, ona je uostalom okvir svih naših djelatnosti, naših života. Mada, mora se priznati kako je u konkretnom vodnjanskom slučaju i ona bila sasvim pristojno, lijepo uklopljena u atmosferu događanja.


Bez jeftinih fraza, političkih aluzija i stravično opterećujućih svađa koje nikad, što je silno uvredljivo po organizatore, izlagače i goste, nemaju veze s temom sajma.


Nakon što je na vanjskoj pozornici održala govore, krenula se politička ekipa – vodnjanski gradonačelnik Edi Pastrovicchio, potom istarski župan Boris Miletić, ministrica poljoprivrede Marija Vučković i predsjednikova izaslanica Ana Grdovć Grip – družiti s izlagačima.


Koliko god ministricu Vučković »optuživali« da je uvijek »samo u brojkama«, održala je, bez predloška i natuknica, nadahnjujući govor o ustrajnosti istarskih maslinara, što ih je u konačnici dovelo do priznanja od kojih se ističu ona na najznačajnijim svjetskim smotrama.


Uostalom, kakav je njezin status među maslinarima, uz prijateljsko prihvaćanje na svim štandovima, najbolje je prigodom dolaska ministrice na Chiavalon štand pokazao trenutak u kojem ju je zagrlio – Tedi Chiavalon.



A da mlada maslinova ulja i njihov vodnjanski sajam imaju i magnetsku privlačnost za sve hrvatske maslinare, već 15 godina pokazuje Joško Veža iz Brista. Mjestašca na jugu Makarske rivijere, koje također proizvodi jako, jako dobra ulja.


– Često smo jedni kod drugih, savjetujemo se, učimo. I tako iz godine u godinu, sve s ciljem kako bismo naše maslinarstvo izdigli na pozicije koje mu i pripadaju, zadovoljan je Veža što je u Vodnjanu sa starim prijateljima, osobama s kojima dijeli istu strast. Pa tako i brojne nagrade koje pokazuju kako se »virus« istarske maslinarske izvrsnosti širi duž Jadrana.


Nijemci u Balama


A da iznenađenjima na štandovima nema kraja, pokazala je još jedna epizoda. Postkovidalna. Rekli smo već da je ovogodišnji vodnjanski sajam obnoviteljski, ne samo po prostoru u koji je uselio nego i po činjenici da ga dvije godine nije bilo.


Kolika je privlačnost istarske »unutrašnjosti«, pokazali su i Nijemci Cornelia Engemann i Jörg Knebusch, koji su svoju zemlju odlučili zamijeniti Balama. Konkretno, otvorili su brend Valecano, koji nudi i maslinova ulja, baš ona koja dolaze s njihovih stabala u Balama, konkretno u selu Valenzan.


U svim mukama koje su proizvodili COVID-lockdowni, oni su stigli do Istre, Bala i opijeni ljepotom i iskonskim mirom tu odlučili – ostati. I posvetiti se maslinarstvu. Na jedan, kako se moglo vidjeti i kušati, jako dobar način.


Istravirgin prije svega želi pokazati kvalitetu maslinovih ulja, želi pojasniti kako se nalazi na području gdje nastaju najbolja maslinova ulja na svijetu, ali želi se i družiti.


Povezati ljude koji imaju slične stavove ne samo o agronomiji i gastronomiji, uz poneku čašu enologije, već i o – životu. Ljude koji poštuju izvornost, koji ne zapadaju u zamke robovanja trendovima ili nerijetko isprazne globalizacije.


Ljude koji svojim radom žele pokazati svijetu što su i kakvi su. I to se jako dobro osjeća. Na svakom »kvadratu« nekadašnje škole, ili fabrike postoli, kako nam je to lijepo pojasnio Tedi Chiavalon.


I baš kao što to čini maslinova grančica, još više – mlado ulje. Snažno, moćno, karakteristično, osebujno, opajajuće sa željom da osim mira svijetu donese i istinske užitke.


Od 150 do 200 kuna po litri


Uvažavam činjenicu da je 200 kuna za litru mladog maslinovog ulja visoka cijena, posebno imamo li u vidu naš prosječni standard, no ulazni troškovi su neumoljivi.


Koristi li se ekološko gnojivo koje je jako poskupjelo, uvaži li se činjenicu da je prerada maslina po kilogramu stigla na 2,5 kuna, pa rad, boca i njezina oprema – naprosto ne može niže.



Pojašnjenje Milice Sekulić, ugledne agronominje iz Opatije, čija su specijalnost upravo posebna ekološka gnojiva, k tome i predsjednice Agro Opatije, udruge što se godinama zalaže za sustavno poljoprivredno obnavljanje Liburnije koje nam je izrekla na otvaranju Istravirgina, 16. sajma mladih maslinovih ulja u Vodnjanu, zvuči skoro šokantno, no naprosto je tako: ove godine istarska ekstradjevičanska maslinova ulja, i službeno već godinama najbolja na svijetu, kreću se s cijenama od 150 do 200 kuna po litri.


– Kad je riječ o maslinovim uljima svi se zgražaju nad njegovom cijenom. Normalno je s druge strane svima kada je sedam decilitara kvalitetnog vina 50, 70 ili više kuna. Pa vas pitam – za koliko vremena potrošite bocu vina, a za koliko litru ulja? I što je tu onda skupo, zaključuje Sekulić.