Prvi Festivala vina i poezije uz koncert unikatne Elis Lovrić koji je Vinarija Radanović u Zovićima nedaleko Pazina organizirala u večernjim satima petka pokazao je niz silno emotivnih karakteristika koje su na najugodniji način iznenadile i same organizatore, kulturne pregaoce Pazina predvođene multiralentiranim novinarom Davorom Šišovićem i domaćinom, vinarom Lukom Radanovićem.

Festival na kojem  se čitala specifična autorska poezija posvećena vinu privukao je četrdesetak pjesnika, dominantno smještenih u dijalektalnom izričaju. U samo finalno natjecanje ušlo ih je 24, a nakon što je većina njih pročitala svoje stihove, pred slušateljima se stvorila nevjerojatna lepeza bogatstva hrvatskog jezika koji se nalazi na prostoru između Vrbnika i Buja, zapravo otoka Krka i Istre. Poznate su podvrste čakavskog dijalekta tih prostora, no fascinacija njima se događa kad za kratko vrijeme, u nekih dva sata koliko je trajao pjesničko poetski kolaž garniran sjajnim nastupom Elis Lovrić, doživite svo to nijansiranje, sve te neobične arhaizme, različitu upotrebu vokala, naprosto kad doživite zvuk prostora koji stoljećima stvara apsolutno osebujnu kulturu.

Ono što također zaslužuje pridjev nevjerojatno, raspon je godina pjesnikinja i pjesnika finalista: po prilici pola stoljeća! Kao i onaj obrazovni čiji je vrh predstavljao doktor ekonomskih znanosti Marino Turčić, do odlaska u mirovinu prije tri mjeseca član Uprave riječkog Brodokomerca, u pjesničkom smislu osebujni autor na dobrinjskoj čokavici koji je jednako uspješno izveo i pjesmu kolegice Marije Trinajstić, spriječene u dolasku u Zoviće, na vrbenskoj čekavici. Najbrojniji su bili, ili ih se najjasnije čulo, Labinjani, ali nije nedostajalo ni većine drugih istarskih nijansiranja čakavskog dijalekta.

Najboljom pjesmom proglašene su “Stare brajde” Roberte Ivančić, na drugo se mjesto plasirala Margita Ladavac s pjesmom Nono, dok je treći bio Josip Vretenar i njegov “Zadnji težok”. Marino Turčić svojim je sugestivnim nastupom dobio nagradu za najbolju interpetaciju dok je veliki aplauz pripao najstarijem sudioniku festivala Branku Vlačiću, u profesionalnoj karijeri jednom od najboljih hrvatskih turističkih vodiča i animatora.

– Ideja se na najbolji mogući način realizirala tako da vjerujem kako će ovaj festival postati tradicionalnim. Možda ćemo ga nijansirati, zadavati mu od godine do godine pojedine teme, ali u osnovi to je to – poezija o vinu, istaknuo nam je Davor Šišović s čime se složio i vidno zadovoljni Luka Radanović, jedan od najmlađih istarskih vinara koji iznimno cijeni sve nijanse kulture – od vinske do poetske.

Snimio E. PRODAN

Snimio E. PRODAN

Snimio E. PRODAN