U čitavom nizu aktivnosti kojima se hrvatsku gastronomsku scenu u najboljem svijetlu želi izložiti na međunarodnom planu kako bi postala ključnim motivom dolaska sve većeg broja gastronomada, ljudi koji povezuju turizam s gastronomijom, JRE Croatia u osvit središnjeg dijela turističke sezone niz godina organizira zanimljivo, interaktivno događanje – Chefs at sea.

Ove je godine u tradicionalnu akciju JRE-a Croatia apliciralo osam, u sustavu ih ukupno djeluje 14, restorana, među njima i Korak s Plešivice koji je prije nekoliko dana proslavio dobivanje prve Michelinove zvjezdice.

Uz njega bili su tu još i Draga di Lovrana, Foša iz Zadra, Boba iz Murtera, LD s Korčule, Pelegrini iz Šibnika, Badi iz Lovrečice i kao i San Rocco iz Brtonigle kojeg smo mi posjetili.

Koncept je takav da se domaćem chefu, u konkretnom slučaju San Rocca riječ je o Floriani Ružić, jednoj od najboljih mladih chefica, 2020. proglašena je najboljim mladim talentom u izboru prestižnog Gault&Millaua, pridružuje jednako snažno chefovsko ime s međunarodne scene.

Gošća San Rocca bila je tako Teresa Guiterrez, iznimna chefica koja, za razliku od chefova koji kad je ta država u pitanju dominantno dolaze iz baskijskog prostora, stiže iz srca Španjolske, iz restorana Azafran u Villarrobledu.

Samim time njezina je kuhinja prožeta iskonom, stilom kuhanja i korištenja namirnica koje nastaju duboko u kontinentu i u još dubljoj tradiciji iberijskog poluotoka.

Ili kako je u uvodnom dijelu razgovora istaknula – dolazim iz regije La Mancha, iz provincije Albacete, iz kraja iz kojeg je bio i Don Quijote.

Istina, njezina je karijera sve samo ne donkihotovska jer je, zahvaljujući i svom participiranju u nekim od najznačajnijih gastronomskih televizijskih emisija učinila iznimno snažni prodor na cjelokupno španjolsko govorno područje.

Koje se mjeri u stotinama milijuna ljudi.

– Predivno mi je ovdje, Istra je jedinstvena regija. Plijeni ljepotom, a kako sam se mogla uvjeriti i raznolikost gastronomije je zavidna.

Ja ću se u svom obraćanju držati svog kulinarskog obrasca, ali i uz neke vaše namirnice tako da će doći i do jedne vrste fuzije Istre i srca Španjolske, istaknula nam je izrazito simpatična chfica Guiterrez.

S druge strane, domaćinske, ekipa koja je u velikoj mjeri oblikovala istarsku enogastronomiju, kao i turizam općenito. Domaćini Rita i Tulio Fernetich su sa San Roccom osmisli ne samo jedan od prvih istarskih boutique hotela, taj bismo koncept mogli nazvati i vinskim hotelom.

Komunikacijsku ulogu već dulje vrijeme vodi sin Teo, dok su eno gosti bila tri vinara s najužeg područja oko Brtonigle. Po mnogim karakteristikama ne samo da je u njihovom slučaju riječ o ponajboljim istarskim i općenito hrvatskim vinarima, riječ je i o vrlo osebujnim ljudima, osobama koje svojim radom neprestano pomiču granice – vinogradarstva, vinarstva ali i svega onog što uz svijet vina ide – od dizajna do slike koju stvaraju na tržištu.

Moreno Coronica i Danijel Kraljević, dva iznimna, silno karakterna istarska vinara koji se generacijski – recimo to tako – nastavljaju.

Jer dok Coronica u svakom slučaju predstavlja jedan od najznačajnijih temeljnih kamena istarske vinske renesanse, Kraljević je onaj koji je s brendom Cuj sjajno aterirao na taj pripremljeni teren te ga nastavlja u najboljem smjeru.

Treći od njih, najmlađi, Lenardo Palčić pak baštini dvije suprotstavljene karakteristike – osobno je poprilično samozatajan dok njegova vina, pa tako i dizajnom etikete, na tržištu itekako glasno nastupaju.

Dakako, ništa značajno ne može proći ni bez Denisa Ivoševića, direktora TZ Istarske, ponajboljeg hrvatskog poznavatelja turističkih trendova Mediterana, štoviše slobodno možemo ustvrditi da neke od njih i sam pokreće.

Teresa i Florijana, uz komunikacijske začine Tea Ferneticha, su pak pak pokazale na koji se način – uči, pokazale su na zanimljiv način kako zapravo chefovi komuniciraju.

Njihova su slikarska platna tanjuri, i ma koliko si u konkretnom slučaju djelovali dalekima, koliko bili uvjereni da se srce Iberije ne dodiruje središnjeg dijela Mediterana, prostora kojeg su u velikoj, pa tako i gastronomskoj mjeri definirali Venecija i Beč, svaki u svom razdoblju, istina se iskazala drugačijom.

Kad su naše mane u pitanju, varijacije hrvatske mediteranske kuhinje, na žalost, ne prepoznaju kvalitetu i snagu niza namirnica koje su zapadno od nas nezaobilazne. Jedna od njih je artičoka koja u Teresinoj kuhinji dolazi i kao središnja namirnice pojedinih jela.

Pokazala je kako to izgleda kada Španjolska glavnu ulogu u jelu podari baš toj čudesnoj povrtnici. Fantastično!
Ono što je pak bilo snažno u suprotnom smjeru – crni je ljetni taruf. Koji se našao na tijelu svježeg bakalara.

U bilo kojem tradicijskom smislu njih se dvojica sasvim sigurni nikad nisu srela. Ipak, u imaginaciji španjolske chefice jesu. Ratovali su za primat jer ne znaš tko je okusom jači, ali ipak su primireni i povezani jer su ih disciplinirat pomogli šafran, bez njege ne ide na što uostalom ukazuje i naziv Teresinog restorana, kao i pinjoli. Bilo je dakle neobično, ali itekako okusima sugestivno.

Na kraju još jedan dar Teresine prave, izvorne Španjolske – desert kojem je apsolutno dominirao svježi Manchego sir. Riječ je o jednoj od najvećih posebitosti La Manche kao i čitave Španjolske. Raritetno, Manchego sir bio je okupan laganim sirupom od ljubičica te tek ovlaš dotaknut notom ružmarina.

Kad su vina u pitanju, kako nam je pojasnio Teo Fernetich, nije se željelo koristiti vina prisutnih vinara tako da se koristilo internacionaliziranu listu ipak prožetu u najvećoj mjeri hrvatskim eno posebitostima. Maslinova ulja, također nezaobilazni pratitelji mediteranske gastronomije, su pak bila domaća, sortna skala obitelji Frnetich.

– Iako sam se držala moje, španjolske kuhinje, nemoguće se ne odazvati nekim namirnicama koje su karakteristične za vaše podneblje. Sretna sam da sam mogla participirati u ovom JRE okupljanju, nadam se i nekom novom susretu s Istrom i Hrvatskom, zaključila je.

Večeras se za najboljeg u Ligi nacija bore Hrvatska i Španjolska. Kad je pak riječ o gastronomiji – u JRE večeri nitko se s nikim nije borio za prevlast. Samo nadopune do potpunog sklada.

U svakom slučaju sjajno domaćinstvo San Rocca i sugestivni nastup španjolske chefice Guiterrez. Koliko se god na nogometnom polju “tukli”, kad je gastronomija u pitanju, i namirnice i chefovske kreacije silno se ljube.