Foto: NEVA ZGANEC/PIXSELL
"Htjeli smo predstaviti neke poznatije, ali i neke manje poznate slučajeve pa stoga u knjizi imamo različite spolove, pa čak i jedan par, različite motivacije, modus operandije, oružja… "
“Profil zla” za hrvatske je prilika rijetka, a samim time i dobrodošla knjiga.
No, uz taj »pionirski« element debitantski rad dvojca Filip Georgiev-Štimec – Katia Kozina pažnju privlači i pomalo otkvačenim pristupom koji će se većini dopasti, nekima i neće, ali će čitatelja biti poprilično pa je već sada moguće prognozirati nastavak priče, odnosno »dvojku« pod nazivom »Profil zla 2«.
Foto: NEVA ZGANEC/PIXSELL
KAKO SE SADI SJEME ZLA
Želja autora, piše u pratećem press materijalu, bila je kroz analizu deset suludih serijskih ubojica istražiti »kako se točno sadi sjeme zla i što je sve potrebno da ono nikne.«
Možda je, u skladu s tom idejom, trebalo na kraju knjige donijeti i određene zaključke i sumirati učinjeno, tim više što neke od zaključaka autori u tekstovima i spominju.
S druge pak strane sve su to već poznati i općeprihvaćeni zaključci vezani uz proučavanje manijakalnosti serijskih ubojica pa stoga neko posebno »svođenje računa« i nije odviše potrebno.
No, svakako treba reći da Filip Georgiev-Štimec i Katia Kozina odabirom deset luđaka ispravno upućuju na činjenicu da je većina, bolje reći, rijetko koji nije, serijskih ubojica imala užasno teško djetinjstvo ispunjeno nasiljem protiv kojeg se nikako nisu mogli boriti, tim više što je najčešće dolazilo od strane najbližih, ponajčešće oca, ali i majke.
Naravno, autorima ni na kraj pameti ne pada da bi to bilo opravdanje za gnjusne i užasavajuće zločine koje su ti nesretnici počinili, ali s pravom konstatiraju kako je sjeme zla, gotovo u pravilu, zasađeno u pakleno nesretnom i bolnom djetinjstvu.
To, drugim riječima kazano, znači da bi kontrola takvih obiteljskih situacija, bez obzira na sve tvrdnje kako je obitelj svetinja i kako se nitko nema pravo miješati u živote drugih, trebala biti puno jača i konkretnija.
Također je u nekoliko opisanih slučajeva itekako uočljivo da je reakcija policije bila u početku blaga i potpuno neprimjerena pa su neki od najvećih serijskih ubojica nastavljali ubijati jer policija nije dovoljno »duboko« istražila prijave, odnosno površnim pristupom indirektno skrivila smrt niza žrtava.
Ista se kvalifikacija može upotrijebiti i za neke socijalne službe čiji djelatnici ili nisu odviše ozbiljno pristupili znakovima nasilja, ili su pak zatvarali oči jer je tako jednostavnije.
Uz ove logične i potrebne kritike sustava koji bi morao štititi društvo i pojedinca od u ovoj knjizi opisanih i svima im sličnih opasnih umova, autori na trenutke – najčešće vrlo duhovito i simpatično – šalju poruke čitateljstvu, ponajviše čitateljicama o nužnosti opreza pri tako jednostavnim postupcima kao što su auto stopiranje, poziv na kavu ili poziv u stan upućen od osobe koju gotovo i ne poznaješ.
Humorističan, pomalo satiričan stavNaravno da o ovako ozbiljnoj, mračnoj i teškoj temi zaista nije jednostavno govoriti. Jer, već i samo čitanje nije, s obzirom na opisane gadosti i totalnu pomjerenost uma opisanih ubojica, jednostavno. Stoga je i pisati o tome itekako izazovan zadatak, a Georgijev-Štimec i Kozina tom su problemu pristupili tako da su se – uz primarno publicistički pristup – odlučili i za humorističan, pomalo i satiričan stav. To svakako nekima od čitatelja neće »leći«, ali je jasno da se protiv tog svog opisanog zla zaista boriti može – crnim humorom. – Humor koristimo kao lubrikant, ali nikada ne gubimo iz vida težinu zločina, konstatiraju u predgovoru autori svijesni da bi takav pristup, zbog težine opisanih djela, neki mogli osuditi. Upravo tom blago satiričnom, nazovimo ga »lubrikantskom« pristupu pripada i atraktivan i originalan vizualni pristup tekstu. Naime, tekst je ukrašen ne samo crtežima Marina Remića – svako poglavlje počinje ilustracijom lika serijskog ubojice o kojem govori – već i rukom pisanim »intervencijama« u tekst pa na pojedinim stranicama vidimo rukom podcrtan tekst ili rukom dopisane komentare, a posebno će nekima zanimljiva biti završna »bingo tablica« kojom završava svako poglavlje i koja čitatelju pruža mogućnost u toj tablici tražiti pojmove vezane uz to poglavlje te ih vezati u cjelinu, a »kad skupite pet polja u nizu (okomito, vodoravno, dijagonalno) viknite BINGO!« Upravo ova tablica, ali i rukom dopisani komentari, najbolji su primjer satiričnog odnosa koji prema temama ove vrste imaju autori. Što se samog pripovijedanja tiče ono ide novinarski tečno, pitko i glatko i upotpunjeno je nekim podacima iz psihologije, sociologije i povijesti kriminala te, naravno, navođenjem povijesnih činjenica vezanih uz počinjene zločine i obrađene zločince. Tekst se, što je vjerojatno i zasluga činjenice da je nastao na temelju kvalitetnog podcasta nazvanog »Mjesto zločina«, čita lako i sa zanimanjem pa ne treba dvojiti kako će Filip Georgiev-Štimec i Katia Kozina nakon ove knjige uvećati broj slušatelja svog podcasta, inače prvog takve vrste u Hrvatskoj, a porast će i kod čitatelja zanimanje za njihov rad. |
VELIKA PAŽNJA ČITATELJA
Knjiga »Profil zla« izazvala je pažnju čitatelja, a održana je i vrlo posjećena promocija. Stoga s autorskim dvojcem radimo i prigodan razgovor u kojem na sva pitanja odgovaraju zajedno i usuglašeno. Zanima nas najprije podcast »Mjesto zločina«…
– Podcast smo pokrenuli 2020. godine kad je Spotify stigao u Hrvatsku. Oboje smo imali interes za takozvani »true crime«, istinite priče o zločinima, i imamo super odnos pa nam se činilo kao dobra ideja – što se na kraju pokazalo točnim!
S vremenom smo krenuli raditi i nastupe uživo, ja sam u Engleskoj radila u glazbenoj industriji i bavila se organizacijom evenata i turneja pa se to nekako pretočilo i u ovaj posao.
Radimo i Murder Mystery interaktivne evente koji su redovno rasprodani. A sad smo napisali i knjigu! Svake subote izbacujemo nove epizode u podne, a možete nas slušali na Spotifyju, YouTubeu, Apple podcasts, Google podcasts, ističe na početku Katia.
Kako ste došli na ideju da dio tog materijala pretočite u štivo?
– Vedran Bratušek, urednik u Mozaik knjizi je fan našeg rada i prišao nam je s idejom o tome da napišemo knjigu. Odgovor je naravno bio da, zar je mogao biti išta drugo?
Kako ste i zašto odabrali baš deset u knjizi obrađenih serijskih ubojica?
– Htjeli smo predstaviti neke poznatije, ali i neke manje poznate slučajeve pa stoga u knjizi imamo različite spolove, pa čak i jedan par, različite motivacije, modus operandije, oružja…
Na kraju krajeva birali smo slučajeve koji su nama osobni bili interesantni kako bi nam bilo zanimljivo i istraživati ih.
Koliko je trajao proces rada na knjizi?
– Nekih godinu i pol dana otprilike. Više nego što smo mislili jer smo potpuno vremenski podcijenili koliko će nam trebati da napišemo knjigu, posebno uz sve ostale obveze. Ali uspjeli smo!
Tko se sve našao u knjizi?No, koga su sve obradili u knjizi »teškoj« 220 stranica? Evo imena – Ed Kemper, Aileen Wournos, William Bonin, Ivan Milat, David Berkowitz, Fred i Rose West, Danny Rolling, Carl Panzram, Jerry Brudos i Richard Chase. Ako su vam imena poprilično nepoznata, možda ste čak i sretni. Jer, suočiti se s užasima koje su ti ljudi radili nije nimalo ugodno. Većini čitatelja od deset spomenutih vjerojatno je najpoznatiji David Berkowitz, čuveni »Samov sin«, ludi psihopat o kojem je snimljeno nekoliko filmova. Svoj je film zaslužila i prva žena serijska ubojica u Americi, Aileen Wournos, koju je u sjajnom filmu »Čudovište« portretirala Charlize Teron. Nama u Hrvatskoj poznatiji je i Ivan Milat, grozomorni Australac hrvatskog podrijetla kojeg i danas mnogi drže najužasnijim australijskim serijskim ubojicom. Tema serija i filmova bio je i užasni britanski bračni par Fred i Rose West, a i svi ostali spomenuti koji su u svom životu iskazivali potpuno poremećenu svijest na duši imaju grozomorne zločine pa su, iako možda većini nepoznati, toliko strašni da se čovjeku čitajući ovu knjigu na trenutke zaista može – smučiti. Znaju to i autori koji u niz navrata, u svom stilu upozoravaju čitatelja da – ne čita dalje! A kad ipak nastavite, onda vas čeka packa upućena kroz riječ – upozorili smo vas! |
NIJE SVE ZA SVAKOGA
Kakve su reakcije? Jeste li zadovoljni?
– Reakcije su zasad izvrsne! Odaziv ljudi na promociji je bio nevjerojatan, na kraju smo proveli tri sata potpisivajući knjige. Nerealno nam se sve to još uvijek čini.
Kako ljudi reagiraju na vaš satiričan, ironičan i humorističan pristup?
– Kako tko! Ljudi koji vole taj tip humora i koji se ne shvaćaju preozbiljno nas vole i slušaju svaki tjedan. Drugi pak ljudi ne kuže kako se mi možemo smijati kad su ovako ozbiljne teme u pitanju – iako se mi nikad ne smijemo žrtvama i samim ubojstvima. Ali dobro, nije sve za svakoga, to je okej.
Spremate li »Profil zla 2«? Možete li, ako je u planu, otkriti bar dio onoga što će biti u toj knjizi?
– Nemamo pojma, iz Mozaika su nas već pitali da idemo dalje, mi smo malo pričali međusobno što bismo i kako bismo mogli, ali još je prerano za išta reći. Stay tuned!
Iz pročitanog je jasno da su za bolesne psihološke devijacije često krivi užasni uvjeti u kojima su neki od ovih nesretnika odrastali. Isto je tako jasno da (pre)često ni policija ni sustav socijalne brige nije reagirao kako treba. Biste li, zbog prevencije, tome u narednoj knjizi ili u podcastu, mogli posvetit još više pažnje?
– Mislimo da već posvećujemo dovoljno pažnje, ne znamo kako bismo mogli još više. Drago nam je ako su ljudi zbog nas imalo svjesniji ovih problema i empatičniji kao osobe.
O autorimaKatia Kozina rođena je 19. rujna 1989. u Dubrovniku. Nakon gimnazije odlazi u Los Angeles studirati glumu. U 20-ima mijenja struku i odlazi u Manchester studirati Music Business. Nakon završenog studija radi u struci te jedno vrijeme živi u Londonu. U kasnoj 2019. odlučuje se vratiti u Hrvatsku i nastaviti život u Zagrebu. Nakon prvog vala Covid-19 započinje »Mjesto zločina«, prvi hrvatski true crime podcast. Filip Georgiev-Štimec rođen je 1992. u Zagrebu. Godine 2019. diplomirao je na studiju arhitekture i urbanizma u Zagrebu. Uz posao sudjeluje u brojnim kreativnim projektima, a »Mjestom zločina« očarao je sve zaljubljenike u true crime. Marin Remić zagrebački je urbani umjetnik, tattoo majstor i ilustrator koji se ističe po svom radu na brojnim fanzinima i underground stripovima zagrebačke ilustratorske scene. |
Marin Remić, Foto: NEVA ZGANEC/PIXSELL
