Ove godine posložile su se okrugle brojke za Marina Došena, nekad nepobjedivog muay thai borca, odnosno borca tajlandskog boksa. Upravo pred petnaest godina nakon svoje posljednje borbe započeo je s trenerskim radom u svom gymu, a prije točno deset godina pokrenuo je i Fittest in Rijeka, danas već poznato natjecanje za titulu Najspremnijeg Riječanina.

Fittest in Rijeka ove se godine održava u veljači pa su intenzvni treninzi već započeli, otkriva Marin Došen koji je nekadašnji ring zamijenio idiličnim obiteljskim životom sa suprugom Xeniom i njihovom djecom, kćeri Gretom i sinom Janom.

Zamijenjene uloge

Ove godine obilježit ćete 15 godina od osnivanja Gim Gyma, bilo je to na kraju vaše borilačke karijere. Sjećate li se početaka, kako je bilo naći se u ulozi trenera, biti izvan ringa?

– Početak svakako nije bio lak. Zamijenjene uloge u smislu što sam do tada ja bio u ulozi sportaša i imao trenere, a onda sam se odjednom našao u ulozi trenera. No brzo sam se prilagodio. Ring mi nimalo ne nedostaje. Rado sam ga zamijenio trenerskim poslom.

Ipak, dok ste bili u ringu ostvarili ste brojne pobjede, rijetko ste bili poraženi. Bili ste poznati po »low kickovima«, hoćete li nam otkriti koji su vam borilački »trikovi« donosili pobjede?

– Istina je da sam rijetko gubio, pamtim svega nekoliko poraza. U svojoj borilačkoj karijeri skupio sam gotovo 100 mečeva. Low kick je svakako jedan od mojih najdražih udaraca, iako sam stil borbe bazirao na ručnim tehnikama.

S koliko ste se godina počeli zanimati za borilačke sportove? Jeste li kao dječak trenirali neki drugi sport?

– Na karate sam krenuo već u sedmoj godini, zadržao sam se sve do dvanaeste godine, zatim sam prešao na kickboxing. Od najranije dobio bio sam vrlo odlučan i na prvu zavolio borilačke sportove.

Borilački supermeni

Muay thai borci, odnosno borci tajlandskog boksa, poznati su kao vrlo izdržljivi pa slove za borilačke supermene, kako se dolazi do takve kondicije?

– Svakako je karakteristika borilačkih sportova izdržljivost. Treninzi se održavaju dva puta dnevno i traju u prosjeku 2-3 sata. Sasvim novu dimenziju treniranja imao sam priliku isprobati na Tajlandu gdje sam boravio 30 dana u borilačkom kampu i trenirao s tajlandskim trenerima i borcima iz cijelog svijeta. Isto tako, istaknuo bih i odlazak u nizozemske borilačke škole.

Kakve predispozicije treba imati za bavljenje tim sportom?

– Pa dosta zahtjevno pitanje. Naveo bih tu prvenstveno ogromnu volju i želju za radom te disciplinu. Od fizičkih osobina istaknuo bih borce s dužim rukama i nogama.

Što danas kao trener nastojite prenijeti na svoje borce, koji je vaš glavni savjet?

– Trenutno vodim manju grupu kickboxinga, maksimalno radim sa šest vježbača u cilju kvalitete rada i lakše komunikacije s »borcima«. Takav oblik rada pokazao se vrlo učinkovit. Imam i sreću što sam oko sebe skupio kvalitetne mladiće željne rada i stjecanja novih znanja. Što se savjeta tiče, uvijek ih savjetujem da budu strpljivi i predani radu.

Uvijek postoji izvjesna prilagodba istočnjačkih borilačkih vještina na zapadnjačke borce, naime njihove su borilačke vještine dio njihovog svjetonazora i povijesti. Jeste li se susretali s njima, kako to tamo izgleda?

– Susretao sam se na Tajlandu, kod njih se sve bazira na rituale, narodne običaje i tradiciju. Jednostavno to je dio njihove kulture, samim time što je muay thai obavezan predmet u školama dovoljno govori. Kod nas, na zapadu, se to isključivo gleda kroz sport.

Koje su vam borbe i protivnici ostali u posebnom sjećanju? Što ste naučili u tim borbama?

– Jedna od najtežih borbi koju sam na kraju izgubio bila je u Parizu protiv tada iskusnijeg i poznatog borca Tonyja Gregoryja. Borba je bila meč večeri, bilo je neizvjesno do samoga kraja, čak sam ga imao u knockdownu, protivnika je spasio sam zvuk gonga, a ja sam naučio da ne treba odustajati do samoga kraja.

Funkcionalni trening

Osim borilačkih vještina, u vašem gymu treniraju i brojni rekreativci zainteresirani za funkcionalni fitness, a vaši su treninzi poznati kao iznimno zahtjevni. Što je zapravo funkcionalni trening, kome je on namijenjen?

– Iako je kickboxing moj sport, u svojim sam pripremama uključivao i funkcionalni fitness pa se tako rodila ideja da svojim vježbačima pružim sve na jednome mjestu. Istina je da su treninzi zahtjevni, ali stojim iza toga da za uspjeh trening mora biti težak i prilagođen.

Funkcionalni trening je onaj trening koji nas priprema za svakodnevni život (podizanje, nošenje, vučenje i guranje tereta, hodanje i trčanje…) Benefita je zaista mnogo, a treninzi su namijenjeni gotovo svima koji se žele osjećati dobro i vladati svojim tijelom.

Ponosan sam na broj ljudi koji svakodnevno bira takvu vrstu treninga i prepoznaje benefite, a posebno sam ponosan na mlade, odnosno tinejdžere koji imaju želju baviti se sportom, kao i na one zrelije životne dobi koji bez problema odrađuju svaki izazov koji stavim pred njih.

Organizator ste i natjecanja Fittest in Rijeka, što se točno zbiva na tom natjecanju, tko su natjecatelji, koliko traju pripreme ?

– Fittest in Rijeka je natjecanje u funkcionalnom fitnessu koji okuplja zaljubljenike u taj sport, tradicionalno se održava u veljači, a ove godine je 10. obljetnica natjecanja. Pobjednik nosi titulu Najspremnijeg Riječanina. Specifične pripreme u prosjeku traju dva mjeseca.

Obiteljska podrška

Nedavno ste proslavili i prvi rođendan svoje kćeri, a imate i šestogodišnjeg sinčića, kako funkcionira obitelj sportaša u slobodno vrijeme?

– Greta je krajem listopada napunila godinu dana, a Jan je šestogodišnjak u naponu snage. Dane provodimo zajedno vrlo aktivno i u prirodi. Slobodnog vremena je malo, a uglavnom ga provodimo u Gorskom kotaru gdje uređujemo kućicu u šumi. Tu imamo mir i prirodu te djeca obožavaju tamo boraviti.

Na društvenim mrežama često podijelite svoja zajednička druženja i putovanja, obitelj vam je važna, kao i sport. Zasigurno imate i podršku supruge Xenije, je li ona bila nekada aktivna sportašica?

– Od Xenije imam maksimalnu podršku. Upoznali smo se vrlo mladi dok sam se aktivno bavio borilačkim sportovima. Ona je također od rane mladosti u sportu, ali samo rekreativno. Zajedno trčimo, planinarimo i treniramo u gymu. Zaljubljenici smo u kampiranje i outdoor način života, što nastojimo prenijeti i na našu djecu.

Nisam pobornik instant transformacija

Kao osobnom treneru obraćaju li vam se klijenti koji žele brze transformacije? Je li uopće moguće nekome garantirati brzu transformaciju?

– Često se susrećem s takvim pitanjima, nisam pobornik instant rješenja, odnosno transformacija. Svoje klijente želim naučiti zdravom i aktivnom načinu života svakodnevno, a onda će ta transformacija biti i održiva.

Vodite i grupne treninge u kojima sudjeluju miješane grupe, žene i muškarci, a nema razlikovanja niti prema godinama. Uspiju li svi odraditi sve?

– Uspiju, zato što se svi treninzi mogu prilagoditi trenutnoj formi vježbača, te postepeno onda napreduju. Nema prepreka, bitna je samo volja, čak ni godine nisu problem, dapače imam znatno bolja iskustva u shvaćanju i ozbiljnosti treninga s osobama zrelije životne dobi.

Vaš rad prepoznali su i brojni veliki sponzori, kako je došlo do suradnje s njima?

– Svakako bih naveo dugogodišnju suradnju s Dechatlonom. Među prvima su poduprli natjecanje Fittest in Rijeka i suradnja se spontano nastavila. Tu su kao vjetar u leđa i Adratic osiguranje, ARK Mihelić i Studio Impala koji su zaslužni za sav video i fotomaterijal na našim društvenim mrežama.

Volim izazove

Sudjelujete i u svakoj trail utrci, bili ste na utrci na Molo longu, u Kastvu…

– Iako konstitucijom nisam nimalo poput trkača, pred sebe volim stavljati nove izazove. Rado sudjelujem na trail utrkama, prvenstveno kao podrška organizatorima lokalnih utrka u vidu promoviranja sporta i zdravog načina života, a time i kao motivator svojim vježbačima.

U prosincu smo sudjelovali na humanitarnoj utrci Hohoho run (Molo longo) i adventskom trailu 3 kastafska vrha (Kastav). Najveći trkački izazov ipak me čeka u travnju, kad ću sudjelovati na utrci Istria 100 by UTMB – prvi put u maratonskoj dužini (42 km).

S obzirom na ozbiljnost i zahtjevnost utrke, u pripremama mi pomaže najbolji trail trkač Pavle Kruljac. I treneru je potreban trener, ha, ha, ha…