Foto: Josip MIŠKOVIĆ
Novinarka, PR-ovka i osnivačica INSITE-a, multimedijske platforme za promicanje kreativne industrije i elektroničke glazbe kod nas i u svijetu, vjeruje u potencijal domaće klupske scene
povezane vijesti
Elektronička glazba i klupska kultura u Hrvatskoj su, unatoč svojoj enormnoj popularnosti među mlađom i srednjom generacijom, medijski nedovoljno popraćene, ili je ta praćenost u nesrazmjeru s obzirom na popularnost tog stila glazbe i života.
Jedan od projekata koji nastoji izmijeniti takvo stanje zasigurno je INSITE – multimedijska platforma za promicanje kreativne industrije i elektroničke glazbe u Hrvatskoj i u svijetu.
Osnivačica platforme, po zvanju novinarka i PR-ovka, Gracija Pleština, za nju će kazati da se bazira na četiri osnovne cjeline – scena (poticanje i izvještavanje o novostima na domaćoj kreativnoj sceni te sceni moderne elektroničke glazbe), glazba (promocija novih izdanja, EP-ova i tzv. guest miksova na samoj platformi), intervju (radijski intervjui i podcasti s predstavnicima domaće kreativne scene i elektroničke glazbe) te događanje – organizacija evenata u kojima sudjeluju vizualni umjetnici, DJ-evi i producenti s domaće scene iz svih dijelova Hrvatske.
Riječ je o projektu koji je nastao zapravo kao Pleštin diplomski rad, a njime ona nastoji promovirati domaću scenu na globalnoj razini i predstaviti je inozemnoj publici, kao što to čini Ibiza, koja je, prema riječima osnivačice, napravila odličan branding za državu i sam otok i time stvorila multimilijunsku industriju.
Pleština se rodila u Zagrebu, ali će istaknuti da su joj korijeni dalmatinski. Nakon preddiplomskog studija novinarstva na Fakultetu političkih znanosti upisuje diplomski studij oglašavanja i brendinga na Sveučilištu West London u glavnom gradu Ujedinjenog Kraljevstva. Time je htjela upotpuniti svoje obrazovanje u komunikacijskim studijima.
Čitavo vrijeme studija radila je u struci za veće i manje medije, a u Londonu je krenula njezina radijska karijera na studentskom radiju gdje je imala dvije emisije – Breakfast show i Insight – emisiju s mladim poduzetnicima i umjetnicima.
Lockdown
– Tamo sam radila u još jednoj marketinškoj agenciji za direktni marketing, a potom sam počela freelanceati na projektima brendinga, digitalnog oglašavanja i kreativnog pisanja.
Pandemija me vratila u Zagreb posljednjim letom iz Londona, na kojem je pedeset posto ljudi bilo zaraženo koronom i gotovo odmah po slijetanju proglašena je pandemija i lockdown u Hrvatskoj. Tri dana nakon toga dogodio se potres, a ja sam bila u samoizolaciji u obiteljskom stanu u centru grada.
Zgrada je dobila crvenu naljepnicu, budući da je nakon potresa utvrđeno da je statika jako oštećena. Sve navedeno spominjem zato što je itekako utjecalo na moj privatni, ali i profesionalni život.
Naime, povratak u London više nije bio opcija s obzirom na to da je i tamo počelo zatvaranje, te sam ljeto provela pišući diplomski rad, a najesen otvorila svoju firmu kako bih se prijavila na europski natječaj s platformom INSITE, prepričava nam Pleština, koja je tada započela s malim klijentima, surađujući s IT i zdravstvenom industrijom te smišljajući PR kampanje za razne projekte i provodeći oglašavanje na društvenim mrežama.
Godine 2021. vratila se na radio te započela s ranije spomenutom emisijom INSITE na Radiju 808. Emisija je bila namijenjena za sve iz kreativne industrije i producente, tj. DJ-eve elektroničke glazbe koji tada još nisu mogli, zbog mjera i lockdowna, raditi. Na taj se način povezala s brojnim kreativcima iz industrije, dok je istovremeno radila u jednom tabloidnom mediju kao vanjski suradnik te u jednoj domaćoj PR agenciji.
Željna novih iskustava i dijeljenja vlastitih koje je stekla prilikom studiranja na Zapadu, Pleština organizira dva umjetničko-glazbena događaja na Rooftopu Lateral i u klubu Peti kupe, u oba su svirali samo domaći DJ-evi i producenti, a scenu su izrađivali mladi zagrebački umjetnici. Zbog velike posjećenosti događanja INSITE koncept predstavljen je široj publici.
Radio
– Imamo doista bogatu scenu kolektivima koji djeluju u svojim gradovima te imamo producente koji svojim radom postaju utjecajni na sceni u Berlinu, Londonu i u Americi.
Na našim se događanjima uvijek trudimo pružiti potpuno iskustvo audio i vizualnog doživljaja, a vjerujem da smo na svakom uspjeli prenijeti poruku bogatstva i kvalitete domaće umjetničke produkcije – tome u prilog ide i rasprodanost, ali i reakcije publike koje su nam dale vjetar u leđa zbog svoje afirmativnosti.
Budući da sam kao novinarka razgovarala s većinom domaćih DJ-eva i producenata, mogu reći da su otvoreni za razgovor o sceni i o svom radu. Kolektivan je stav da potencijal Hrvatske treba biti jasnije komuniciran te da je potrebno gurati, odnosno poticati domaće izvođače da sudjeluju na festivalima i događajima, a ne samo iznajmiti prostor ili klub stranim brendovima.
Reputacija naše domaće scene već postoji, a mi je samo moramo još više okretati u vlastitu korist, kazuje Pleština, koja se za svoj najdraži medij, a to je radio, počela zanimati tijekom studija na Sveučilištu West London i priznaje da do tada nikada nije ni mogla pomisliti da će se ikada baviti radijem.
– Štoviše, radio me skoro koštao gubitka prava studiranja zbog izostanaka s predavanja na preddiplomskom studiju (smijeh). U Londonu sam se spontano uključila na studentski radio jer me jako zanimala audioprodukcija, miksanje i podcasti i tih sam se mjeseci doista zaljubila u taj medij.
Budući da mi je najdraža forma intervju, smatram da je radio najiskreniji i najpraktičniji medij za razgovor s ljudima. Kamere većini ljudi stvaraju veliku tremu te se zbog njih stvarno događa da sugovornici nisu »svoji«, zbog čega se u potpunosti ne izraze onako kako bi doista mogli.
Nadalje, novinari tiskanih i online medija najčešće svoja pitanja danas šalju mailom te odgovori znaju biti »inscenirani« i gubi se autentičnost intervjua. U radijskom studiju trema možda traje do pet minuta, ali nakon prve puštene pjesme sugovornici se započnu opuštati.
S obzirom na to da se teme mojih razgovora najčešće tiču života sugovornika – a tu temu oni zasigurno najbolje poznaju, uvijek smo imali osjećaj kao da smo na kavi.
U tih sat vremena obuhvatili bismo razne teme vezane za karijeru, nakon čega bi se većina gostiju čudila i pitala me – zar smo već gotovi? Zato volim radio! Uostalom, u takvoj formi intervjua najčešće publika dobije nove informacije, stoga je format prikladan i za najavu novih vijesti, ali i premijerno puštanje pjesama ili albuma, objašnjava Pleština.
Generacija ZRad na tabloidu Gracija Pleština će, uz smijeh, opisati kao vrlo zanimljiv. Iako doista nije bio idealni karijerni izbor za nju, priznaje da ju je taj posao mnogočemu naučio. – Novinari u tabloidu imaju ogromnu kvotu članaka koju moraju ispuniti na dnevnoj razini, što je ujedno i razlog zašto neki članci nisu kvalitetno napisani. Osim toga, ono što tabloidi jako dobro rade je pisanje SEO naslova, vrlo bitnih radi klikova i čitanosti. Osim što sam iz prve ruke vidjela način rada i funkcioniranja tabloida, ušla sam u psihologiju pisanja naslova za takav medij, što je najbolji marketinški alat. S druge strane, iskustvo rada u PR-u mnogo je šarolikije i razlikuje se, ovisno o industriji. Javni sektor i javni infrastrukturni projekti iziskuju veliku razinu strpljenja i poznavanja posebnog protokola koji javne strukture njeguju. Također, ako se radi s javnim sektorom, ulazi se u suradnju s politikom, stoga je važno znati se ograditi i pravovremeno uspostaviti komunikaciju. Istraživanja provedena u posljednje tri godine pokazuju da nove generacije mladih profesionalaca, u koju spada generacija Z, teže specijalizaciji po sektorima, što je posljedica digitalizacije i života s raznim gadgetima i targetiranim oglasima. Smatram da je u trenutnom razdoblju, koje je pretrpano informacijama na velikom broju digitalnih platformi, nužno pronaći nišu i graditi priču među targetiranom publikom određenog sektora. Tako moram priznati da u posljednje vrijeme težim k specijalizaciji u kreativnoj industriji i glazbenoj sceni. |
Revelin
Osim Londona, Pleština je imala prilike studirati i u španjolskoj Pamploni te će kazati da je svaki od studija drukčije koncipiran.
– Naše sveučilište jako je fokusirano na teoriju, ali ona je, nažalost, često zastarjela i bazira se na komunikacijskim praksama i definicijama istih iz prošlog stoljeća. Kad sam otišla u Navarru, upoznala sam se s konceptima brandinga i PR-a, ali je kurikul bio puno drukčiji. Osim što smo imali puno predavača s renomiranih sveučilišta, poput Harvarda i Columbije, zahtijevalo se puno kritičkog promišljanja.
Ispiti su bili bazirani na analizama slučajeva i trik-pitanjima, a profesori su tražili kreativnost i inovativnost pristupa rješavanja problema. Moj diplomski studij u Londonu bio je baziran na praksama reklamiranja i brendiranja, a ispita nije bilo, već smo predavali projekte.
Odabrala sam to sveučilište zato što sam htjela više praktičnog rada i takvog pristupa, a to je mjesto poznato po tome što je isto pohađao Freddy Mercury, stoga je ono jako fokusirano na kreativnu i umjetničku industriju.
Imali smo puno stvarnih klijenata koji su pokretali svoj brend, pa smo u grupama morali razraditi projekt i imali bismo mali natječaj. Nakon što bismo izradili cijeli projekt i brand book, klijent bi odabrao s kojim će rješenjem ići, a profesori bi ocjenjivali naš rad, svjedoči naša sugovornica koja je nedavno počela raditi i za dubrovački Culture club Revelin, jedan od najpoznatijih domaćih noćnih klubova.
Do suradnje je došlo na preporuku Filipa Sulića, dugogodišnjeg rezidenta i organizatora ljetnog klupskog programa u Revelinu. Upoznala ga je na radiju jer joj je bio gost u emisiji, a od tada su se viđali na brojnim događanjima elektroničke glazbe, preporučio ju je i pozvao na razgovor.
– Ove godine klub predstavlja program koji je bogatiji od svih dosadašnjih. Imat ćemo velika gostovanja ponedjeljkom, srijedom, petkom i vikendima. Publika će imati prilike čuti renomirane producente poput Dipla, Vintagea Culturea, ZHU-a, Solarda te NBA zvijezde Shaquillea O’Neala, a potpuni program najavit ćemo uskoro.
Mogu samo reći da će nas posjetiti brojni višestruki dobitnici Grammyja, zaključuje razgovor Pleština, tvrdeći da nam na sceni nedostaje suradnje i dijeljenja znanja, iskustava i kontakata, a sebi za cilj uzimajući otkrivanje novih, mladih i kreativnih ljudi.