U posljednje vrijeme, svjedocima smo poplave skupe i nekvalitetne hrane. Usred rastuće inflacije, zdrava i kvalitetna hrana postaje sve skuplja i nepristupačna velikom broju ljudi, a brojna istraživanja sve češće ukazuju na to da je hrana koju kupujemo u raznim supermarketima u najmanju ruku upitne kvalitete, zbog čega se ista nemalo puta povlači s polica tih istih supermarketa. Kako doskočiti tom problemu? Postoji li adekvatno alternativno rješenje? Odgovor na ovo pitanje mogao bi biti – pokrenite uzgoj vlastite organske hrane! Na koji način to najbolje učiniti, otkrila nam je Silvija Kolar-Fodor, biovrtlarica i aktivistica iz Čakovca.

Kao velika zaljubljenica u prirodu posvećena je edukaciji o životu u skladu s prirodom, a autorica je knjige »Vrtlarenje u skladu s prirodom« i edukativnog portala www.biovrt.com, gdje je moguće pronaći više od 800 tekstova o vrtlarenju! Kao kolumnistica surađivala je s brojnim časopisima i portalima, a Silvija je i predsjednica udruge »Biovrt – u skladu s prirodom«, u sklopu koje diljem Republike Hrvatske provodi edukacije, osmišljava i vodi razne projekte kojima pokreće školske vrtove u Međimurju i uvodi edukacijske programe o biovrtlarenju, održivom razvoju i životu u skladu s prirodom u osnovne škole.

Čuvarica je brojnih sorti starinskog sjemenja i čuva ih od izumiranja za buduće generacije. Na svom imanju stalno isprobava nove ideje i tehnike biološkog uzgoja te redovito piše i inspirira brojne pratitelje na društvenim mrežama. Biovrtlarenjem se bavi od 2006. godine, a dobitnica je i prestižne nagrade Hrvatske utjecajne žene 2020. na području vodstva i inovacija te nagrade Žuti okvir za održivi razvoj, znanost i obrazovanje za 2020. godinu, i to u kategoriji – iskorjenjivanje gladi.

Foto: Privatna arhiva

Raznolike vrste

Koji je prvi savjet koji biste uputili nekome tko prvi put u životu započinje s uzgojem vlastite hrane? Koje su neke od najčešćih početničkih pogrešaka laika, odnosno amatera u sadnji?

– Ne očekujte da će sve biti savršeno i da će svake godine sve uspjeti odlično. Svaka sezona klimatski je drukčija, ponekad imamo duga i hladna proljeća, pretjerano kišna ili pak presušna ljeta, a sve to nekim biljkama odgovara, dok drugima ne. Za kišnih i vlažnijih ljeta mahunarke i paprike će odlično napredovati, dok će se na rajčicama ubrzano širiti gljivične bolesti.

Za sušnih i suhih ljeta je obrnuto, rajčice nemaju probleme s gljivičnim bolestima, dok mahunarke ne zameću plodove kad je temperatura preko 30 stupnjeva. Zato uvijek trebamo sijati raznolike vrste, veseliti se onome što dobro uspije, a neuspjehe trebamo uzeti kao lekcije za iduće godine. Nemojte zaboraviti da su sve one savršene fotografije voća i povrća na internetu i društvenim mrežama njihove najbolje verzije, no to ne znači da su autori tih fotografija iz prvog pokušaja uspjeli doći do takvog uroda, stoga se nikako nemojte obeshrabriti ako vaše voće i povrće ne izgleda kao na tim fotografijama.

I kod drugih je tako. Vrtlarenje je proces rada s prirodom gdje razvijamo strpljivost i gdje učimo svake godine od prirode. Ali isto tako, nemojte se bojati početi s vrtlarenjem zato što nemate iskustva. Danas imamo veliku sreću što postoje i brojne web-stranice ljudi s našeg područja, jer savjeti za uzgoj primjerice autora iz Njemačke ili Engleske nisu u potpunosti primjenjivi za naše podneblje. Postoje velike razlike čak i između različitih regija u Republici Hrvatskoj. Osim toga, postoje i velike online vrtlarske zajednice, poput Facebook grupe Biovrt.com – u skladu s prirodom, gdje vam u svakom trenutku i drugi vrtlari mogu pomoći svojim iskustvom – a takva potpora drugih ljudi puno znači i snažan je vjetar u leđa svakom početniku.

Možete li istaknuti neke od ključnih preduvjeta za početak bavljenja uzgojem vlastite hrane? Koji je prvi korak koji je potrebno poduzeti?

– Za početak trebate imati dobru volju i želju da jednostavno krenete i učite. Zatim, naravno, trebate zemlju. Idealna je situacija kad imate komad vlastite zemlje, tada su vam otvorene sve opcije, a puno toga ovisi o veličini zemljišta koju imate. Ja sam počela s parcelom iza kuće od nekih 1000 četvornih metara, gdje sam posadila prvi vrt i voćnjak. Kasnije me vrtlarenje toliko oduševilo da sam nakon toga kupila još zemljišta, pa tako danas imam imanje na više od 3,5 hektara koje uključuje povrtnjake, voćnjake, bobičnjake, šumski vrt, livadu, pa čak i šumu te močvaru.

Imamo tu sreću što se u našoj državi još uvijek može naći i kupiti poljoprivredno zemljište, a što je u dosta drugih europskih država jako teško. Osim toga, ako i nemate zemlju, u mnogim gradovima postoji i opcija gradskih vrtova, ili pak možete uzeti dio zemlje u najam. U svakom slučaju – gdje ima volje, nađe se i način. Pa čak i prozorske daske, terase i balkoni mogu biti dovoljni za početak. Nakon što ste osigurali prostor za sadnju, trebate znanje. Znam da je početnicima jako teško, i sama sam bila početnica prije nešto više od 15 godina. Srećom, imala sam majku i baku sa znanjem o uzgoju hrane te sam u kombinaciji s vrtlarskom literaturom – knjigama, web-stranicama i vrtlarskim forumima, što su danas zamijenile društvene mreže, sigurno počela s kreiranjem prvog vrta.

I onda sam tijekom godina skupljala znanja i iskustva, proučavala i bilježila sve što se u vrtu događalo, te svake godine bila sve sigurnija u vrtlarenju. U vrijeme kad sam ja počela vrtlariti na organski način, mnogima je to bilo nešto nemoguće te nisam imala veliku potporu, već su me pokušali uvjeriti u to da nešto takvo nije moguće. Ali uz puno volje i znanja, itekako je moguće. To je jednostavno proces koji morate proći, morate naučiti kad se koje vrste siju, kako se siju, koje su njihove najčešće bolesti, nametnici, kada i zašto se pojavljuju… Ako budete tako pristupili vrtlarenju i ako prihvatite da je vrtlarenje dugotrajan proces u koji je potrebno uložiti puno vremena, truda, ljubavi i rada, s godinama ćete biti sve sigurniji i uspješniji u uzgoju vlastite hrane.

Foto: Privatna arhiva

Gradski vrt

S obzirom na to da mnoge Riječanke i Riječani žive u neboderima i zgradama, pa samim time ne posjeduju vlastiti vrt, je li moguće da i oni započnu vlastiti uzgoj?

– Vjerujem da u Rijeci ipak još uvijek postoji i mogućnost dobivanja gradskog vrta, uzimanja zemljišta u najam ili pak kupovine zemlje u blizini Rijeke, tako da i za one koji žive u neboderima i zgradama vrtlarenje na zemlji nije nedostižno. Ali ako imate i samo stan, to nije prepreka za početak vrtlarenja. Vrtlariti možemo i na prozorskim daskama, balkonima i terasama, a to je nešto što postaje sve popularnije. I sama, unatoč velikim površinama koje imam, vrtlarim i u teglama oko kuće i na prozorskim daskama, pa tako umjesto cvijeća na prozorskim daskama imam mini balkonske rajčice i chilli papričice, patlidžane, peršin, začinsko i ljekovito bilje, pa čak i salatu i gorke dinje. A u zadnje vrijeme postoje i stupaste i minijaturne voćke na tržištu, pa čak i to možete uzgajati u teglama na balkonima i terasama.

Možete li nabrojiti neke od glavnih koraka koje je potrebno poduzeti prilikom sadnje vlastite hrane i opisati sam tijek, odnosno proces uzgoja vlastite hrane? Na što treba posebno obratiti pažnju da bismo uspješno uzgojili vlastitu hranu?

– Nakon što smo si osigurali zemlju ili posude za uzgoj, potrebno je krenuti u planiranje vrta. U tom procesu radimo popis svega što volimo jesti te provjeravamo što od toga možemo uzgojiti na raspoloživim površinama za uzgoj. Razne vrste imaju različite potrebe za prostorom i hranjivima, ali isto tako i određene potrebe vezane uz svjetlost i toplinu. Sve to treba uzeti u obzir kod izrade plana vrta. Možemo si napraviti i shemu svog budućeg vrta na koju ćemo upisati gdje ćemo, u kojim kombinacijama i što saditi ili sijati. Nakon toga krećemo u nabavku sjemenja te u sjetvu, sukladno tome kada je idealno što posijati.

I tu trebate paziti na oznake na vrećicama sjemenja u dućanima. Iako npr. za špinat piše da se može sijati od veljače pa nadalje, nećete ga sijati na otvorenom ako je prehladno i prekišno za veljaču ili ožujak, nego ipak malo pričekati. Idealan trenutak za sjetvu nije jednak za sve kulture, niti je jednak u svim dijelovima Hrvatske. Isto tako, neke vrste, poput rajčica, paprike i patlidžana, možemo ranije posijati u zatvorenom prostoru, i to možemo krenuti već sredinom veljače.

Kako sam prije spomenula, obilje se uistinu može uzgojiti i u manjim teglama na prozorskim daskama i terasama te balkonima, samo moramo pronaći za to odgovarajuće sorte. Naime, postoje npr. rajčice neograničenog rasta koje trebaju dosta prostora i narastu preko 2 metra uvis, ali isto tako postoje minijaturne rajčice koje mogu rasti bez problema na prozorskoj dasci i narastu od 30 do 80 cm, ovisno o sorti. Isto tako, postoje grmolike tikvice koje se mogu uzgojiti u malo većim posudama na terasama, dok bi recimo puzajuće sorte tikvi, koje narastu i do 10 metara, ipak bile prevelik izazov za balkone i terase.

Kako bih pomogla početnicima u njihovim vrtlarskim počecima, uz moju knjigu »Vrtlarenje u skladu s prirodom«, snimila sam i tri online edukacije: »Planiranje vrta«, »Sjetva i uzgoj presadnica u kućnim uvjetima« te »Kreiranje vrta i prve sjetve na vrtu«, koje će svim početnicima dati ono osnovno znanje o tome koje biljke odabrati za uzgoj, kako napraviti plan vrta, kako pripremiti svoje presadnice i kako posijati svoj prvi vrt. Dalje je sve na vama, da i dalje učite, proučavate, vježbate strpljivost i uživate u stvaranju.

Povrće se može uzgajati i na balkonu, Foto: iStock

Uzgoj iz sjemenja

Na što treba obratiti pažnju prilikom kupnje sjemena i sadnica? Je li bolje u zemlju posaditi sjeme ili već gotove sadnice?

– Uzgoj iz sjemenja je po meni najbolji način za uzgoj vlastite hrane, pogotovo ako želite biti sigurni da znate što uzgajate. Naime, ako kupujete presadnice, to često mogu biti i hibridi s kojih ne možete skupiti sjeme, a često su to i presadnice koje se na veliko uzgajaju u plastenicima i nisu naučene na vanjske uvjete, stoga se jako teško prilagođavaju nakon što ih presadite u zemlju. Doživjela sam to s presadnicama iz trgovačkih centara pa dobro birajte gdje ćete kupiti presadnice, ako ćete ih kupovati. Uzgoj iz sjemenja je i daleko jeftiniji, a ako sami skupljate svoje sjeme, tada imate zaokruženi ciklus i praktički ste samodostatni.

Vrećica nekog sjemenja dovoljna vam je često čak i za dvije godine, a ako svake godine kupujete presadnice, to će biti i značajniji financijski izdatak. Također, s presadnicama si možete donijeti i neke neželjene nametnike i bolesti, što vam se sigurno neće dogoditi ako uzgajate svoju hranu iz sjemenja. Ako vam je za početak prevelik zalogaj sve uzgojiti iz sjemenja, probajte nešto uzgojiti iz sjemenja, a za druge kulture nabavite presadnice. Moj savjet je da svakako idete u smjeru uzgoja iz sjemenja, i to sorti s kojih ćete i dalje moći skupljati sjeme. Potražite u vašem kraju neke lokalne, udomaćene sorte – to su sorte koje će vam dati najbolje rezultate.

Dolazi nam kišovita jesen, hladna i vjetrovita zima. Koje kulture je najbolje posaditi u ovom godišnjem razdoblju?

– Idealno je vrijeme za sadnju jesenskih salata, a još uvijek možemo posijati rotkvice i špinat, pogotovo na zaštićenim balkonima i terasama na kojima možete imati i još jednu ovogodišnju berbu. Vrijeme je i za jesensku sadnju luka i češnjaka. Možete uzgajati i kupusnjače tijekom zime, ali ste ih trebali posijati nešto ranije da bi ih uskoro mogli brati. Ja u vrtu sada berem i mladu rukolu, koja mi se je sama zasijala i niknula krajem ljeta.

Kako uzgojeno bilje možemo zaštititi od vremenskih nepogoda, štetočina i nametnika? Koliko je često potrebno zalijevati sadnice u razdoblju jeseni/zime? Treba li prethodno obaviti gnojidbu? Je li važno kakvu zemlju koristimo?

– Najbolja zaštita od bolesti i nametnika je raznolika sadnja, kreiranje bioraznolikosti te osiguranje najboljih uvjeta biljkama za rast. To znači da biljku treba posijati u optimalno vrijeme, na najbolje mjesto, osigurati joj dobro susjedstvo drugih biljaka i dovoljno hranjiva, a to je drukčije za svaku biljku. Npr. grašak sijemo na proljeće vrlo rano, tijekom veljače i ožujka, da bi stigao narasti tijekom hladnijeg razdoblja i rodio prije vrućine, jer mu je optimalna temperatura za rast 18 stupnjeva.

Za vrijeme vrućina on obolijeva od pepelnice i završava s vegetacijom. Isto tako, tikve, paprike i rajčice nikad nećemo sijati ili saditi na otvorenom dok se tlo dovoljno ne zagrije i dok ne prođe opasnost od mraza. Mrkvu i luk sadimo zajedno, red mrkve uz red luka, zato što mrkva svojim mirisom tjera lukovu muhu i obrnuto, luk tjera mrkvinu muhu.

Mahunarke praktički ne treba gnojiti jer same gnoje tlo dušikom, dok recimo za tikvenjače trebamo osigurati dovoljno gnojiva jer su vrlo zahtjevne kulture i lakše obolijevaju ako nemaju dovoljno hranjiva. Na otvorenom je puno lakše osigurati dovoljno hranjiva biljkama i s plodoredom i prihranom zahtjevnijih biljaka te dobrim organskim tehnikama poboljšavanja tla, dok za vrt u teglama moramo imati na umu da biljkama osiguramo dovoljno komposta i organskog gnojiva da bi dobro rasle, jer biljke u teglama ne mogu doći do brojnih elemenata kao što to mogu biljke na otvorenom.

Je li moguće u ovom periodu godine zasaditi i neke biljne kulture koje nisu karakteristične za naše krajeve?

– Sada nam slijede sve kraći i hladniji dani, što većina biljaka ne voli. Povrće koje uzgajamo za hranu treba i dovoljno topline i svjetlosti, što im u vrtovina i terasama ne možemo osigurati tijekom zime. Zato u takvim uvjetima, u ovo doba godine uzgajamo salatu, kupusnjače, rotkvice, špinat, luk i češnjak.

Ako želite znati što uzgajate, najsigurniji je uzgoj iz sjemenja, Foto: iStock