S poznatim hrvatskim dizajnerom Borisom Pavlinom razgovarali smo o njegovoj novoj modnoj kolekciji naslovljenoj “Lucis”, čiji modeli predstavljaju modnu bajku.

U razgovoru nam je otkrio uživa li u gledanju nebeskih tijela – zvijezda, kako se odvija kreativni proces kad stvara, u kojoj mu je mjeri važna glazba koju sluša, smatra li da su modne revije dobrodošle, a prisjetio se i svoj početaka i modnih imena koja su ostavila traga na njegovo poimanje mode, za koju kaže da ima svrhu učiniti nas lijepima.

NE POSTOJI PRAVILO

Vaša nova kolekcija naslovljena je “Lucis”. Rečeno je da vas je za njeno stvaranje inspiriralo svjetlo zvijezda. Otkrijte nam uživate li u romantičnom pogledu na zvijezde i mjesec kad vam se pruži prilika?

– Zagrebačke noći su vrlo rijetko zvjezdane zbog svjetlosnog onečišćenja neba grada, no ja često Zagreb mijenjam otokom Krkom gdje večeri provodim u puno intimnijem okruženju, i gdje je nebo noću još uvijek prepuno zvijezda.

Volim taj trenutak gašenja dana, osobito ljeti, kad zlatna svjetlost zvijezda polako preuzima ružičasto-plavo nebo, i na neki način se ova kampanja trudi uhvatiti točno taj trenutak.

Opišite nam proces, faze stvaranja: najprije izradite skicu i potom započnete s izradom ili se sve odvija nekim drugim redoslijedom?

– Ne postoji pravilo. Ponekad krećem iz tkanine, jednostavno se zaljubim u neku čipku ili svilu i počnem razmišljati kakvu haljinu taj komad tkanine krije u sebi i iz toga nastaje skica.

Ponekad pak krećem sa samom skicom, u potrazi za idealnom tkaninom koja je može pretvoriti u stvarnost. Ono što je zajedničko u oba pristupa su interakcije koje se postupno događaju na krojačkoj lutki u postupku stvaranja haljine.

Jako rijetko je finalni model identičan ideji, promjene su ono što pogoni moj kreativni proces.

Običavate li slušati glazbu dok radite i što se najčešće nađe na repertoaru?

– Uvijek, no playliste se stalno mijenjaju. Nisam tip koji bi imao istu glazbu na repertoaru, i imam poprilično eklektičan ukus u glazbi.

Ponekad će to biti Debussy, ponekad Orville Peck, ponekad stari Coldplay ili nekakav mix iz 80-ih ili 70-ih. Moj Spotify izgleda malo poremećeno sa svim tim žanrovima ako ćemo biti iskreni.

Foto: Franjo Matković

IKONE ZLATNOG DOBA HOLLYWOODA

Vaši su modeli načinjeni od finih tkanina poput organdija, čipke… Nije jednostavno pronaći kvalitetne materijale. Kako se odvija vaša nabava tekstila i kakvo je današnje tržište?

– Svilu već godinama nabavljam iz Italije, a kako je ona okosnica mog rada, i kako sam studirao i živio u Milanu gotovo pet godina, to mi je nekako prirodan i komotan proces.

Nažalost, tržište tkaninama u Europi se svake godine sve više i više smanjuje, a većina proizvodnje odjeće se danas odvija na dalekom Istoku i jako puno europskih trgovina i proizvođača je stavilo ključ u bravu.

S kakvim biste još finim tkaninama voljeli stvarati i kreirati modele u budućnosti?

– Mislim da sam se našao u svili kao tkanini s kojom volim raditi. Ne postoji ugodnije i delikatnije vlakno koje je toliko versatilno poput svile – od svilenih pletiva, bureta od sirove svile, nježnih šifona ili kremastih satena sve do gotovo skulpturalnog organdija – svila može sve.

S obzirom na to da vaše kreacije krasi niz staklenih perlica i kristalića, koliko sati rada treba posvetiti realizaciji jedne haljine?

– U pravilu je za jednu haljinu potrebno između 100 i 200 radnih sati, ponekad ta brojka zna skočiti, ali pokušavam biti razuman.

Koga biste od poznatih žena voljeli vidjeti u jednoj od vaših kreacija?

– Iskreno, muze su mi uvijek bile ikone zlatnog doba Hollywooda poput Audrey Hepburn, Carole Lombard ili Katharine Hepburn, ali to je i tip shvaćanja stila prema kojem naginjem.

Foto: Franjo Matković

MODA JE ODABRALA MENE

Namjeravate li se možda u budućnosti posvetiti kreiranju i drugih odjevnih predmeta?

– Moje prve kolekcije nakon povratka iz Italije bile su punokrvne pret-a-porter linije s potpunom paletom odjevnih predmeta i kožne galanterije, no sa svakom novom kolekcijom sve sam se više udaljavao od toga i fokusirao na klasičnu alta modu – haljine, odnosno visoke mode, za one nevjerojatno svečane trenutke u kojima žene žele izgledati blistavo.

Doduše, moram priznati da je dizajnirati torbe bilo jako zabavno.

Za kraj da se prisjetimo vaših početaka. Što je bilo presudno da krenete u svijet mode i koji su kreatori, iz povijesti mode, utjecali na vaše formiranje?

– Uvijek sam bio fasciniran estetikom, a moda je bila najdinamičniji oblik stvaranja nečeg lijepog. U kreativnim zanimanjima moda uistinu prednjači količinom primjenjivih ideja koje pretvarate u stvarnost na godišnjoj bazi.

Tako da je moda zapravo odabrala mene. A jednom kad sam ušao u vrtlog povijesti mode 20. stoljeća, u potpunosti sam se zaljubio u nevjerojatne kreacije istinskih velikana dizajna poput Madeleine Vionnet, Christiana Diora, Yvesa Saint Laurenta, Valentina, pa sve do Johna Galiana i Alexandra McQueena.

Moda, dobra moda, ima na kraju dana jednu svrhu – učiniti vas lijepim. A oni su to činili na uistinu revolucionarne načine.

Foto: Franjo Matković