Na čelu je pčelarske udruge istarskog sjevera, prvi među jednakima. Dejan Blažević, pasionirani je pčelar koji je svoju strast i ljubav prema pčelarenju prenio i na vođenje Udruge pčelara Buzet čega se ove godine prihvatio u svom drugom četverogodišnjem mandatu.

Obišli smo ga u njegovom pčelinjaku između Račičkog Brijega i Gornjih Kontići. Iako su pčelinje zajednice u stanju mirovanja, za pčelara uvijek ima posla. Da bi pčele mogle dobro prezimiti, treba unutar pčelinjaka imati jaku zajednicu s dobrom maticom, dovoljne zalihe kvalitetne hrane.

– U ovo doba godine kontrolira se koliko je hrane u košnicama. Ako je nedostaje treba unijeti pogače. Pčelinje zajednice treba tretirati protiv varoe. Polako pripremati košnice i okvire za sljedeću pčelarsku sezonu. Rekli bi pčelari, dok pčele miruju, posao se iz pčelinjaka seli u garaže i radionice, a pčelari se pretvaraju u stolare. Zatežu žice na drvenim okvirima, popravljaju dotrajale košnice, prenio nam je naš sugovornik.

Pčelarska obitelj

Pomalo maslinar i tartufar, tehničar za elektroniku i elektromehaničar, zaposlen u jednoj buzetskoj firmi, razmišljajući čime bi se mogao dodatno baviti u slobodno vrijeme, izvan tartufarske i maslinarske sezone, prije desetak godina upustio se u pčelarstvo. Mentor mu je u prvim pčelarskim koracima bio prijatelj Dino Poropat. Prvu godinu odlazio je u njegov pčelinjak, a tek mu je drugu Dino pripremio tri pčelinje zajednice. Dejan se postupno širio, s tri na osam pčelinjih zajednica, pa iz osam na dvadeset, dostigao je u međuvremenu i brojku od 120 pčelinjih zajednica, što je bio maksimum, a trenutno ih ima osamdesetak.

OPG Pčelarstvo Blažević, pravo je obiteljsko gospodarstvo, u pčelarenje je uključena cijela obitelj, svatko na svoj način. Neizostavna je podrška supruge Romine, a rado pomognu i kćeri, 13-godišnja Petra i 16-godišnja Nina. U pčelarskim obiteljima, komentirao je Dejan, većinom su svi članovi pčelari.

Sjever Istre poznat je po medu od akacije, lipe, ima i nešto meda od kestena zahvaljujući zrenjskom području, dok je livadnog meda jako malo jer se livade više ne kose, nema ni ispaše, a pašnjaci su se pretvorili u šume. Kada završi cvatnja bagrema, akacije, meduna, dio košnica iz svog pčelinjaka Dejan zbog lipe seli na Ćićariju, a dio zbog kestena u okolicu Zrenja.

– Istra je siromašna s pčelinjom pašom, orijentirani smo na od jednu do dvije paše godišnje, u odnosu na Slavoniju koja ima pet, šest paša, tamošnji pčelari košnice doslovno sa šleperima voze okolo, usporedit će Blažević istarske i slavonske prilike.

Ovogodišnja pčelarska sezona, kazao je naš sugovornik, bila je ispodprosječna, loša. U vrijeme cvatnje bagrema padala je kiša, puhala bura, pčele nisu imale idealne uvjete. Prošla je sezona zato bila odlična. Stariji pčelari komentirali su da je takva sezona kakva je bila lani, jednom u deset godina. Svojevremeno se znalo dobiti od 20 do 30 kilograma meda po košnici, a sada su pčelari sretni i s od 12 do 15 kilograma.

Sve je veća potražnja za medom i pčelinjim proizvodima. Traži se med, ali i imunobomba, mješavina meda kao baze, cvjetnog praha i propolisa. Dejan Blažević vadi i matičnu mliječ. Nije baš jednostavno. Kompliciran je to postupak i zato se vjerojatno rijetki pčelari time bave. Matična mliječ pripada u jedan od najvrednijih proizvoda medonosnih vrsta pčela, bogat vitaminima, bjelančevinama i aminokiselinama.

– Na tečaju apiterapije, napomenuli su nam da treba obavezno pitati ljude boluju li od nečega. Ako se radi o zloćudnoj bolesti preporuka je savjetovati se s liječnikom uzimati li uopće matičnu mliječ za jačanje imuniteta. Rekli su nam također da je nektar nusproizvod te da treba uključiti u pčelarsku priču sve ostalo, ne samo matičnu mliječ već i pelud, pergu, odnosno fermentirani pelud u saću, što također vadimo, kazao je Dejan.

Ne broji ubode

U pčelarskoj udruzi imaju jednog pčelara koji se bavi ekološkom proizvodnjom i prodajom meda, propolisa i pčelinjih proizvoda. Blažević je također razmišljao o ekološkoj proizvodnji, ali ona iziskuje puno više vremena i veće troškove. Ekomed dobiven iz ekološkog pčelinjaka mora zadovoljavati prirodno-ekološke uvjete i zakonske regulative pčelarenja. Doduše svi su pčelari u netaknutoj prirodi sjevera Istre manje-više ekološki proizvođači, ali – bez certifikata.

Danas iskusnom pčelaru zna se dogoditi pokoji pčelinji ubod. Važno je odmah skinuti žalac. Nakon pet, šest uboda jednom mu je prilikom natekla cijela ruka, pa nije mogao skinuti vjenčani prsten s prsta. Sada je, našalio se, pametniji, prsten skine odmah nakon uboda.

Med privlači i medvjede koji se u potrazi za hranom spuštaju s Ćićarije. Proljetos su u više navrata oštetili dvadesetak košnica u tri različita pčelinjaka, kod Ročkog Polja na Buzeštini, u Brgudcu na obroncima Ćićarije i kod Pašutići, svega dva kilometra zračne linije od Dejanovog pčelinjaka, no na sreću on se nije našao na njihovoj proljetnoj ruti. Možda zato, komentirao je kroz smijeh, što znaju da u široj obitelji ima dva vrsna lovca.

Mali kod velikih

Buzetska pčelarska udruga ima i pridružene vanjske članove koje su privukle njezine aktivnosti, nabava opreme, edukativna predavanja, edukativni izleti… Pedesetak pčelara obići će uskoro pčelarsko poljoprivredno gospodarstvo Pislak Bali u mjestu Apače u Sloveniji koje ima 2.600 komercijalnih košnica i deset zaposlenih. Najveće je pčelarstvo u Sloveniji te jedno od većih u Europi.

– Nas male pčelare može puno toga naučiti, komentirao je Dejan Blažević motive edukativnog izleta. Slovensko pčelarstvo može zadovoljiti potrebe za medom, pčelinjim maticama, matičnom mliječi, voskom i ostalim pčelarskim proizvodima, ne samo kod malih kupaca već i kod većih kupaca širom svijeta. U 2013. godini uspješno je prošlo kontrole kvalitete meda i steklo pravo korištenja oznake slovenski med zemljopisnog podrijetla SMGO.

Medonosne sadnice

Već na početku svog prvog mandata, predsjednik pčelarske udruge Dejan Blažević, zaintrigirao je zajednicu, ne samo pčelinju, tadašnjim novim projektom udruge »Medonosne sadnice« pokrenutim s ciljem obogaćivanja pašnih uvjeta za pčele i otklanjanja bespašnog razdoblja te poboljšanja kvalitete pčelinjih zajednica koje pčelari uzimljuju. Buzetski pčelari posadili su devedeset medonosnih sadnica na svojim okućnicama i pčelinjacima, a za početak odlučili su se za sadnice koelreuterije koje cvatu tijekom bespašnog razdoblja godine. Narednih godina sadili su sadnice marelice, trešnje, šljive i jabuke.

Zajednička oprema

U zadnje četiri godine, kandidiranjem projekata na županijske natječaje, buzetska pčelarska udruga uspjela je nabaviti sterilizator voska, topionik voska, ručnu prešu za izradu satnih osnova. Zamišljeno je da svaki pčelar, član pčelarske udruge može sam izrađivati satne osnove od svog voska. Udruga je nabavila automatsku vrcaljku, a posjeduje i mlin za šećer, miješalicu za tijesto da se može u bespašnom razdoblju u njemu izrađivati pogače i prihranjivati pčele. Zajednička oprema pohranjena je u prostoru pčelarske udruge i može je posuditi svaki njen član.