Ponosni smo, ne samo sretni, jer u Lumbardu su stigle prve dvije platine s Decantera koje su ikad zaslužila neka od dalmatinskih vina. Dobiti 97 bodova za naš pošip na ocjenjivanju koje bismo mogli slobodno nazvati i »vinskim svjetskim prvenstvom« je silno, fantastično postignuće, ali moram istaknuti kako smo svime što u našem radu poduzimamo vjerovali da će nam se tako nešto i dogoditi.

Otkad smo krenuli s ovakvim pošipom, nagrade ne izostaju, redom su to najviši bodovi i medalje. Znate, 1996. godine kad brat Marko i ja još nismo ni krenuli u školu (rođen sam 1990., on 1993. godine), naš je otac Bartul započeo istinsku proizvodnju vina. Kasnije, 2011. godine kreće u još jednu dodatnu posebitost – sadnju novog vinograda. I to kakvog! Lokacija je bila posebna, drugačija, na južnoj, osunčanoj i položenoj strani gdje je novi vinograd na šest hektara kreirao jedan od naših najvećih stručnjaka, prof. dr Bernard Kozina sa zagrebačkog Agronomskog fakulteta te tako zapravo postavio temelje za današnju Decanterovu platinu.

Vinogradi obitelji Batistić Zure

Otac je sada profesionalni ribar koji u svemu apsolutno poštuje tradiciju, ali uvažava i sve ono što donose nova znanstvena saznanja. Kako je kasnije tvrdio, vinogradarstvu i vinarstvu pa podizanju novog vinograda pristupio je kako bi nas dvojicu zadržao u Lumbardi. Imao je pravo jer obojica smo krenuli na fakultete kako bismo postali stručnjaci za vino. Brat je završio vinogradarski smjer na porečkom veleučilištu, ja enologiju na zagrebačkoj Agronomiji i to s jednim ciljem – kako bismo stečena znanja primijenili u našoj Defori, u našem vinogradu iz kojeg se dobivaju fantastična vina.

Benvenutijev muškat San Salvatore

Nakon vijesti kako su dvije Decanterove platine, za pošip i grk, otišle na Korčulu nije bilo dvojbe – hitno nazvati Ivana Batistića, koji zajedno s bratom Markom očigledno pokreće pravu »Dalmatinsku vinsku revoluciju«. Jer u pravu je, najviše nagrade za hrvatska vina odlazila su u Istru ili za predikatna vina u Zagorje. Dalmacija, iako ima mali milijun pjesama koje je povezuju s vinom, zbog svoje je tvrdoglavosti dugo postavljala barikade neminovnostima koje donosi – tehnologija.

– Obaveza je uvažavati znanost i tehnologiju koji se i u svijetu vina neprestano unapređuju. Jednako tako – vinogradarstvo i vinarstvo su apsolutno dio tradicije. I mi je uvažavamo, ali do one mjere gdje se može postaviti kao zapreka razvoju. S obzirom na 97 bodova koliko smo dobili za naš pošip, očigledno je da smo se dobro postavili u povezivanju tradicije, terroira i tehnologije, naglašava Ivan.

Istarski vinar Nikola Benvenuti u podrumu obiteljske vinarije, Foto: SRECKO NIKETIC/PIXSELL

Svjetski hit

I pokazuje još čitav spektar osobina koje itekako utječu na krajnji proizvod. Ponajprije, da bi se stvorilo jedno ovakvo vino – bez strasti ne ide. A u Batistića je ima u izobilju. Ali zato nema taštine – inače vrlo često povezane s tvrdoglavim ustrajanjem na tradiciji – koja može biti velika zapreka da bi se potencijale iz vinograda i vinarije do kraja izrazilo.

– Nikad si ne smijemo dozvoliti misliti kako sve znamo, kako nam nisu potrebna nova znanja ili kako nam nije potrebno uvažavati mišljenja drugih stručnjaka. Kao što je prof. Kozina bio ključan u stvaranju našeg novog vinograda koji se položajem i terroirom razlikuje od ostalih na Korčuli, tako je i u nastanku našeg nagrađenog vina bila jako važna pomoć koju nam je iskazivao enolog Vedran Plichta.

Naši iscrpni, dugotrajni razgovori uvijek bi donosili zanimljiva, poticajna i kreativnma rješenja. Tako je nastao i ovaj, prvi platinasti pošip u povijesti Dalmacije, zaključio je Ivan dodavši kako je njemu i bratu Marku možda u svemu pomogla i činjenica da su po mami Sylviji – Nijemci.

Kako je od sredine tjedna poznato, čak tri hrvatska vinara su na Decanteru, najvažnijem ocjenjivačkom sustavu na svijetu, dobila po 97 bodova čime su zaslužili plasman u najvišu, platinastu kategoriju. Uz pošip obitelji Batistić, čija vinarija Zure nosi naziv prema njihovu obiteljskom nadimku, tu je i muškat San Salvatore iz 2015. godine nastao u Kaldiru, dakako u podrumu obitelji Benvenuti, a da je položaj Defora u Lumbardi novi svjetski hit, pokazao je jednak broj bodova i za grk vinarije Bire Frane Milina, susjeda obitelji Batistić.

– Uvjeren sam da smo na dobrom putu. Osnovali smo udrugu vinara i vinogradara Grk Lumbarda čiji sam predsjednik. Ukupno nas ima jedanaest i činimo sve da stalno podižemo kvalitetu naših vina. Ono što će se uskoro dogoditi, a plod je rada upravo naše udruge, dobivanje je oznake »zaštićena oznaka izvornosti« za vina iz Lumbarde. Nakon ovih platina, dobivanje ZOI oznake bit će dodatan poticaj kreiranju naših vina, posebnih, jedinstvenih – samo naših što je, eto, prepoznao i Decanter kao i najšira svjetska javnost, zaključio je Ivan Batistić.

Ivan i Marko Batistić

Specifična tradicija

A u istinskoj sreći uživa i poznati vinar Frane Milina, čiji je pak obiteljski nadimak Bire, pa se tako naziva i njegova vinarija. Za razliku od braće Batistić, Frane je generacija njihova oca Bartula, s kojim dijeli razmišljanja o specifičnoj tradiciji Lumbarde, ali i poglede na budućnost tog rajskog dijela Hrvatske. Pa je tako prije deset godina i on krenuo u formiranje vinograda Defora. Njemu je pak platina pripala za grk, također specifičnu, tradicionalnu korčulansku sortu i dakako vino.

Godinama u poslu, također milijun posto posvećen tradiciji i poštovanju svih ekoloških, ali i arhitektonskih principa koji se uklapaju u posebitosti Lumbarde. S obzirom na to da smo razgovarali nešto kasnije, nekoliko sati nakon uzbudljivih vijesti s Decantrera, bio je opušten, sretan, naprosto – prezadovoljan.

Frane Milina Bire u vinogradu na Korčuli

– A što reć’ kad nisam od velikih riječi. Jako mi je drago što je žiri najvećih svjetskih poznavatelja vina prepoznao sav moj trud i svu moju strast koju godinama dajem svojim vinima. Kako vam ne bi bilo drago kad svijet prepozna ono što stvarate svim svojim bićem, zaključio je Milina Bire ne ulazeći previše u detalje koje su nam ionako ispričali oni koji dolaze, generacija djece obitelji što su promijenile tijek povijesti vinogradarstva u Lumbardi.

Trebalo je naime imati viziju i hrabrost na položaju što nikad nije bio obradivo samljeti vapnenac i crvenicu te posaditi vinograd koji djeluje kao da raste iz – kamena. A ne raste iz stijene, nego iz specifične zemlje u Lumbardi koju, kako bi joj se sačuvalo vlagu i svježinu prekriva drobljeni kamen. Trebalo je imati hrabrosti jer vinogradi su na dalmatinskim otocima, pa tako i na Korčuli većinom bili u poljima gdje se stoljećima taložila zemlja, klizeći s okolnih uzvisina.

Nagradivani Bire Defore Grk

Druga platina

A s druge stane Jadrana – Kaldir. Istarski klimatski i poljoprivredni raj. Položaj koji daje najbolje voće u Istri, baš kao što njeguje i vrhunske vinograde. I dok su obitelji Zure i Bire iz Lumbarde donijele prve dvije platine Dalmaciji, vinarija Benvenuti, koju vode braća Nikola, inače predsjednik Vinistre, i Albert ovog je tjedna sebi samoj priskrbila – drugu platinu.

– Ako se sjećate, prvu smo platinu dobili za teran što je bilo veliko priznanje našoj tvrdnji, ali i želji potvrđivanja potencijala terana. Sada nam je platina stigla za nešto sasvim drugo i drugačije. Riječ je o našem predikatnom vinu San Salvatore koje se dobiva od sorte muškat, ali iz njezinih prosušenih bobica. Riječ je o berbi iz 2015. godine koja je nakon toga u malim bačvama, standardnim hrastovim zapremine 225 litara, dozrijevala dvije i pol godine.

Pošip vinarije Zure

Potom je uslijedilo punjenje u boce koje su na kraju stigle do Decanterova žirija. Jako smo zadovoljni jer dobiti platinu na Decanteru iznimno je postignuće. Silno je to zadovoljstvo prije svega jer je to jedna od potvrda da naša maksimalna posvećenost vinogradima i radu u podrumu imaju svoju prepoznatljivost i kod tako strogih procjena i provjera kao što su to one Decanterove, istaknuo nam je Nikola Benvenuti.

Kako je nažalost poznato, Kaldir je ovog proljeća pogodio snažno ledeni val i to u kritičnom trenutku po rod u voćnjacima.
– Da, nažalost bila je to velika tuga, a jedino što je dobro u svemu tome – vinogradi nisu pretrpjeli veće štete tako da se i ove godine nadamo dobrom urodu, zaključio je našu priču o ovogodišnjim hrvatskim platinastim vinima na Decanteru Nikola Benvenuti.

Zaključio je priču koja ima i svoju poruku. Hrvatska su vina već godinama jedan od najsnažnijih brendova koji itekako podiže rejting Hrvatske u svijetu. Nažalost, vinari su ekstremno visoko oporezivani tako da, kako ističu, polovicu daju državi dok se iz preostale polovice mora financirati cjelokupnu proizvodnju.

Nije li vrijeme, baš sad kad se opet vidi koliko svijet cijeni trud i znanje naših vinara, da im i država pomogne u daljnjem razvoju. Kad bi ih se razumno porezno rasteretilo – pa gdje bi im tek onda bio kraj! Oni su naime u ovoj državi jedni od rijetkih koji istinski cijene i vole našu – zemlju.