Uzgoj ukrasnih četinjača može postati unosan posao ako živite u klimatski povoljnom području, što je slučaj s velikim dijelom naše Primorsko-goranske županije.

Za razliku od uzgoja povrća i cvijeća, ovo je dugoročan posao koji se ne isplati već u prvim godinama. Ali, sasvim će se sigurno isplatiti jer je potražnja velika.

Sadnice se mogu nabaviti u gotovo svakom rasadniku, ali možete ih uzgojiti i sami. Uglavnom iz reznica, a važno je jedino da je mjesto na kome se pokušava uzgajati četinjače dobro opskrbljeno vodom. Razmnožavanje putem reznica najbolje je obavljati u plasteniku, a zatim biljke presaditi u posude. Nakon što biljke dovoljno narastu, mogu se presaditi van i prvi put prihraniti.

Mogu se uzgajati sa ili bez dodatka fitohormona, a gnoje se najbolje stajskim gnojem, ali mogu se dodavati i umjetna gnojiva.

Ulaganje u uzgoj četinjača je minimalno, a ovaj posao najviše zahtijeva ljubavi prema hortikulturi i znanje. Postoje i mogućnosti korištenja poticaja za poljoprivrednu proizvodnju.

Mnogi uzgajivači kažu kako je najisplativije uzgajati ukrasne čemprese, tuje, šimšir i vrste iz roda Juniperus, te prodavati ih na licu mjesta. Isplative su i niske i patuljaste četinjače u posudama, koje uz redovno održavanje i pravilnu njegu predstavljaju idealno rješenje za ozelenjavanje terasa, balkona i betonskih površina. I u većim vrtovima su zanimljive već na prvi pogled jer su vazdazelene i vrlo dekorativne, pogotovu kao pozadina šarenom cvijeću, a najviše proljetnim lukovicama.

Foto: iStock

Postojane su u svim vremenskim uvjetima i lako se kombiniraju s drugim biljnim vrstama. Niske i patuljaste vrste četinjača mogu se uzgajati i u posudama, ali tada sporije napreduju od onih koje rastu u zemlji i zahtijevaju više brige. Od niskih i patuljastih četinjača najčešće su tuje, kleke, smrče, pačempres, bor i tisa, a mogu biti uspravne, loptaste, žbunaste i polegnute forme uzgoja.

Najbolje vrijeme za sadnju četinjača je jesen, a zatim proljeće. U svakom slučaju to treba biti vrijeme bez mraza i kada vegetacija miruje, pri temperaturama iznad 3°C. Za sadnju su, kao i kod drugih biljaka, najbolje manje biljke visine od 30 do 60 cm, jer im korijen lakše nastavlja rasti. Najbolje su sadnice izvađene s busenom zemlje i kontejnerske sadnice. Ove druge mogu se saditi cijele godine, ali ne poštujete li njihov biološki sat, imat ćete s njima puno više posla, s neizvjesnim rezultatom.

Foto: iStock

Ako četinjaču iz kontejnera ipak odlučimo presaditi van u srpnju ili kolovozu, treba je nekoliko dana prije zalijevati u njenoj posudi, kako bi se njen korijen sam odvojio od obloge pa se neće oštetiti prilikom vađenja. Tako posađenu biljku treba posebno negovati: redovito zalijevati, orošavati, okopavati i gnojiti sve do perioda mirovanja, kada će priroda učiniti svoje, a vaša četinjača se sama prilagoditi novoj sredini.

Sadite četinjače u kontejnere s izbušenim dnom, kao i sve ostale biljke, dovoljno duboke i prostrane, s dobrim drenažnim sustavom. Stoga na dno posude treba postaviti kamenčiće, veće pri dnu, manje iznad tog sloja.

Zemlja bi trebala biti humusna, rastresita i vodopropusna. Četinjaču je zatim potrebno postaviti na polusjenovito mjesto, zaklonjeno od vjetra. Svake druge ili treće godine trebat će je presaditi u veću posudu ili bar zamijeniti gornji sloj zemlje ili još bolje svu zemlju, i skratiti žile.

Dobra drenaža je za četinjače ipak najvažnija jer inače lako dolazi do truljenja korijena. Što je biljka mlađa, trebat će je češće zalijevati malom količinom vode, naročito ljeti. Starijim četinjačama povremena suša neće previše naškoditi jer će njih trebati zalijevati rjeđe, ali obilnije.

Foto: iStock

Četinjače vole dobro pognojena tla, a gnojidba je naročito važna onima posađenima u kontejnere. Osim pregorjelog stajnjaka i povremenog dodavanja mineralnog gnojiva, u posudu se može dodati i neko namjensko tekuće gnojivo.

Kod pristupanja sadnji četinara prvo što treba uraditi je pripremiti sadnu jamu. Najbolje je da to uradite nekoliko dana ranije kako bi lakše usitnili iskopanu zemlju, a i biljka će manje vremena provesti izvan zemlje. Jama koju trebate iskopati ovisi o veličini busena na samoj biljci, ali mora biti veća od njega barem za desetak centimetara u polumjeru i dubini.

Kod samog kopanja treba najprije odvojiti gornji sloj zemlje jer je on najhranjiviji i njega ćemo staviti do samog busena ili žila biljke. Na dno tako iskopane jame staviti sloj stajnjaka ili humusa, a ako koristimo svjež stajnjak, obavezno ga treba prekriti zemljom da ne dođe u dodir s korijenom biljke. Taj sloj treba da bude debljine desetak centimetara.

Zatim u centar jame spustimo biljku s busenom i prekrijemo usitnjenom zemljom. Treba paziti da se biljka sadi nekoliko centimetara dublje nego što je prethodno bila zasađena. Zemlju oko biljke treba dobro nagaziti da izađe zrak iz jame i obilno je zaliti. Zbog opasnosti od jakih vjetrova pored biljke treba postaviti jak drveni kolac i biljku vezati za njega dok se ne ukorijeni.

Foto: iStock

Ako na svojoj četinjači primijetite suhe grančice koje se pojave u unutrašnjosti stabla, ne zabrinjavajte se. Grančice se suše u okviru normalnog prirodnog procesa i treba ih uklanjati kako bi biljka imala bolje provjetravanje. Tijekom zime s puno snijega četinjače će trebati čistiti od naslaga snijega, pogotovu one mlade, kako se ne bi deformirale. Neke će čak trebati zaštititi od jakog vjetra. Na pojedinim mjestima mlade četinjače mogu napasti glodavci, zečevi i srne, pogotovu ako nemaju druge hrane. Pseća mokraća također jako ošteti mlade četinjače, a protiv tih nedaća možemo se boriti tako da postavimo nisku pletenu mrežu oko stabla.

Četinjače nismo navikli orezivati, no ako se na to odlučimo, najbolje vrijeme za to je rano proljeće ili kasna jesen. One odlično podnose orezivanje, pa se često pojavljuju u vrtovima u različitim oblicima, kao životinje i ptice, a lijepe su i kao dotjerane žive ograde. Ugođaj u vrtu čine opuštenim, mirnim.

Većina četinjača ne spada u vrste posebno podložne bolestima, a pravilna njega je osnova za zdravu i otpornu biljku. Ponekad pojedine vrste četinjača napadnu: lisna uš, grinja, surlaš, crveni pauk… U tom slučaju trebalo bi ih pošpricati kombinacijom kontaktnih i sistematskih insekticida i nekim od akaricida.

Ako preventivno tome dodate i fungicid, onda bolesti možete spriječiti u potpunosti. Dovoljno je da preventivno četinare pošpricate istim sredstvima kojima štitite i ruže i da sve bude u redu.

Foto: iStock

Ako ste već uzgojili božićno drvce u svom vrtu i želite ga ovog blagdana unijeti u kuću, možete ga iskopati zajedno s korijenovom balom i staviti u kakav kontejner pa unijeti u kuću, ali imajte na umu da bi ovaj zahvat mogao uzrokovati velika oštećenja na korijenu. Pri pokušaju ponovne presadnje u vrt, vaše bi nastojanje moglo lako propasti. Najprije zbog dramatične promjene temperature, a zatim i zbog ozljeđivanja korijena.

Kako se to ne bi dogodilo, održavajte svoje drvce hladnim i dobro navodnjenim dok je u kući jer je njemu razlika u temperaturi zagrijanog doma i hladnog i vjetrovitog vrta ubitačna. Možete mu stoga povremeno dodati po koju kockicu leda koja će ga i rashladiti i navodniti. Kada ga ponovo budete htjeli vratiti u prirodu, najprije ga na neko vrijeme stavite u garažu radi aklimatizacije, posebice ako je u to vrijeme vani jako hladno i smrznuto.

Druga mogućnost je ostaviti drvce vani gdje jest i tamo ga okititi vanjskim lampicama. Tako ćete svaki put kada provirite van uživati u blagdanskom ugođaju. Ako svoje božićno drvce namjeravate koristiti u unutrašnjem prostoru svake godine, najbolje ga je ne presađivati u vrt, već ga ostaviti u kontejneru pa ga samo svake zime presaditi u veći. Ipak, naškodit će mu velika promjena temperature. Ako se ipak budete morali riješiti svog božićnog drvca, barem ga reciklirajte.