U Republici Hrvatskoj maslina je jedna od odrednica Mediterana, a područje rasprostranjenosti obuhvaća Istru, priobalni pojas Kvarnera i otoke te priobalni pojas Dalmacije s otocima.

Posljednjih godina radi određenih objektivnih okolnosti, kao što su: uvođenje niza mjera državne potpore, situacija na tržištu koja se ogleda u većoj potražnji za maslinovim uljem te mogućnosti postizanja veće cijene, razvoj turizma i dr., kontinuirano raste interes za proizvodnjom maslinovog ulja, što je pozitivno utjecalo na razvoj maslinarstva u Republici Hrvatskoj.

Ovo su rečenice kojima na internetskim stranicama Ministarstva poljoprivrede počinje poglavlje posvećeno maslinarstvu. I sve je na mjestu, odnosno sve je donedavno bilo na mjestu, ma odnedavno uvodne rečenice poglavlja o maslinarstvu traže ozbiljnu korekciju.

Tamo gdje se spominje područje rasprostranjenosti naših maslina trebalo bi, ako ne i moralo bi se, Istri, Kvarneru te Dalmaciji s otocima, pridružiti ni manje ni više nego Zagorje naše hrvatsko. I ne samo to, već bi svakako trebalo naglasiti da u Zagorju masline što ploda i ulja daju rastu tako da im mraz ne može ništa. Zapravo, da Mraza nije, ni maslina ne bi bilo, a to je, priznati valja, raritet svjetskih nekih razmjera.

Mrazu je ime Miro, a maslinik je u Kozjaku Začretskom kod Svetog Križa Začretja. Na svom OPG-u Mraz, Miro Mraz je bukvalno ispisao povijest iscijedivši iz svojih mladih maslina prvo ekstradjevičansko maslinovo ulje zagorsko!

Maslinik na zagorskim bregima

Maslina je obrana

Maslina je tu, za razliku od one pjesmom opjevane, uredno obrana, masline su već brižno zaštićene i omotane u bijelo da im zima ne bi štetu nanijela, a da smo došli tamo gdje je doći trebalo svjedoči i pred kućom parkiran crveni automobil znakovite registarske tablice KR–MASLINA.

– Maslina je trenutno pokrivena, zaštićena, zbog temperature – kreće pomalo sramežljivo Miro.

Bit će da važe jesmo li ga došli ludim proglasiti, ili smo stvarno zainteresirani za čudo u bregima. Pitanja se množe sama od sebe. Evo, recimo ono je li masline omotao u bijelo zbog zaštite konzultirajući se s nekim kako se to radi, ili je u samouk.

– Uz neka proučavanja da, ali samouk. Sve radimo samouko – priznaje.

– Metodom pokušaja i pogrešaka – velimo.

– Više-manje da – iskreno će Miro.

– Pa koliko stabala ima!? – pitamo.

– Sad ih je 30 – kaže Miro.

– I koliko su dali roda? – zanima nas.

– 26 kila! – ponosno će Miro.

Miro je 30 maslina posadio prošlu zimu, skoro će od toga ravno godina dana, s tim da su, kako kaže, sadnice bile stare dvije i pol godine. A koliko je ulja dalo tih 30 stabala što je usred Zagorja dalo 26 kila ploda!?

– Uspio sam dobiti dvije i pol litre! – na to će Miro.

Dvije i po litre povijesnih knjiga vrijedne, tim više što je ulje iz maslina Miro iscijedio, kako kaže, na starinski, kod kuće.

– Proučavao sam kako su prije ljudi to radili, pa smo ih samljeli i onda prešanje u vinskoj preši – kazuje Miro.

– Znači, maslinovo ulje iz vinske preše – sumiramo.

– S određenom kiselinom zagorskog vina. Ha, ha – smije se Miro.

Tri sorte

Gledamo kosinu i vidi i laik da tu ima prostora za još barem dvaput ovoliko stabala.

– Trebalo bi biti 110 stabala. Jedan dio sadnica je već naručen, a dalje sve ovisi o financijama – kaže Miro.

Tri su sorte u njegovu masliniku. Oblica je tu, jer kako kaže, oblica mora biti, a onda i casaliva i felice.

– Od toga se dobilo ekstradjevičansko zagorsko maslinovo ulje – smješka se Miro.

Eto nas učas, makar na tren, na pitanju cijene raritetna ulja, kad je već uz more po zlato došlo.

– Da imate 100 litara, kolika bi cijene bila za litru ulja – pitamo Mira.

– Da imam 100 litara, onda bi vidjeli koja je cijena. Pošto je mala količina i cijena je veća – smije se Miro.

Dalo bi se komotno kazati da nema cijenu dec ovog maslinovog ulja. Zato je posve logična namjera Mira Mraza da dio dobivenog arhivira, a dio pošalje na laboratorijske analize.

– Nek’ još malo odstoji pa ga šaljem na analizu da vidimo koja mu je kvaliteta i svojstva. A plan je poslati ulje i na koje natjecanje, pa da vidimo i kakvo je mišljenje struke i kolega, najavljuje Miro.

Struka će, dakle, dobiti svoje što u laboratoriju, što na izložbama. Običan smrtnik, dođe li Miru u posjet, mogao bi dogodine na proljeće liznuti mrvu prvog zagorskog maslinovog ulja sjedeći u prvom pravcatom kažunu!

– Kažun!? – eto nevjerice u onih koji su se svo vrijeme pitali kud vodi to gradilište u podnožju brega s maslinama.

– Kažun, uz neke manje preinake na zagorsku varijantu. Biti će to ‘kažunklet’ – veli Miro.

Pa dok je u temeljima beton kako kontinentalnoj gradnji i dolikuje, naokolo će kažun Miro zidati od kamenih ploča baš kao da je neimar neki iz Istre i Primorja, ili Dalmacije. Logika je u njega jasna, kako ima OPG i kako uzgaja što lješnjake, što sibirsku borovnicu, a bome i maslinu, sve što se u nedavno otvorenoj destileriji napravi moći će se u kažunu kušati, a onda i kupiti. Samo, hoće li fetivi Zagorac znati slagati kamen kako treba!?

– Za sada ide, a i imam prijatelja koji se malo bolje razumije pa bude pomogel da to izgradimo – veli Miro.

Kažun vuče na Istru, suhozid koji je u planu na Dalmaciju, sve raste u Svetom Križu Začretju. »Nek bude Hrvatska u malom«, poručuje Miro. On jednostavno voli more, ali još više i to oduvijek voli masline, stablo masline.

– Nije meni u fokusu nikada bilo ulje. Meni je cilj bio imati ovdje drvo, stablo masline. U planu je maslinik, unutar njega još jedna kamena kućica. U planu je i suhozid dignuti oko cijele parcele da se sve ukomponira u jednu zaokruženu priču – pojašnjava Miro.

– Pa lakše bi vam bilo preseliti na more – šalimo se.

– A ne, ne. Neka bude to kod nas, pa da ljudi s mora k nama dolaze da vide kaj mi imamo, koju varijantu – ne da se Miro.

Suhozid i uskoro kamena klet

Islandska maslina

More i Zagorje. I ne zvuči ludo. Jedino što će Miro morati naučiti i koji vic na račun uzmorske čeljadi što se maslinovim bavi, poput onog o Bračaninu koji je o istom trošku uz novinsku obavijest da mu je umrla svojta, oglasio i da prodaje ulje.

– Ha, ha, ha! Valjda nećemo do toga doć’ – smije se Miro.

– Vas bi prije mogao tko na sud dat’, s obzirom na onu staru zagorsku ‘sve vas bum tužil’ – bockamo Mira.

Zapravo, što su mu uopće rekli susjedi kad je krenuo saditi masline!?

– Susjedi k’o susjedi. Prvo smijeh, podsmjehivanje, a sada kad se vide rezultati, ima puno upita. I drugi bi neku parcelicu pa probali zasadit’ koju. Interesantno je, za nas, za ovo podneblje posve novo – kaže Miro posve otvoren za nove maslinare i za eventualno udruživanje.

Inače, imao je Miro masline i davno prije, prije nekih 15 godina, ali tek dva tri stabla o kojima tad i nije vodio previše brige. Nije od jučer ni ideja da Zagorje dobije masline, jer pamti se kako je prije jedno pet, šest godina za potrebe uspjele prvoaprilske šale portal zagorje.com izazvao nemali interes za ‘islandskim’ maslinama što ih je izmaštana Islanđanka udana za Zagorca uspješno posadila.

– Sad nije više priča, sada je bome ozbiljno, za stvarno – ističe Miro.

– Mijenja se i klima. Možda je maslinarstvo u Zagorju budućnost – velimo.

– Bumo vidjeli. Ako ne probamo, ne bumo ni znali. Treba probati, to je meni glavni moto. Najlakše je reći da neće uspjeti, da ne valja, da nije dobro, a nismo ni probali – mudro će Miro.

Maslinovo ulje moglo bi se sada, moralo pače, značajnije infiltrirati u prehrambene navike Mrazovih. Priznaje, naime, Miro da je bučino tu u velikoj nadmoći, ali ističe i to da mijenjaju navike. To nas je pak ponukalo da pitamo Mira što su na sve kazali njegovi ukućani.

– Kaj bi rekli. Prvo je bilo da nisam normalan, a onda su počeli prihvaćati – smješka se Miro.

– Tako to u pravilu s velikim umovima bude – konstatiramo zajedničkim snagama.

Slaže se s tom bolnom istinom i naš fotoreporter Dado. Pače, primjećuje zanimljiv detalj vezano uz položaj stabala.

– Ovaj maslinik ima jednu veliku prednost u odnosu na većinu onih na obali – kaže Dado.

– Koju? – radoznalo će Miro.

– Pa kad maslina padne sa stabla, jednostavno se otkotrlja nizbrdo i to ravno u kažun – mudro će Dado.

Masline u Zagorju kao turistički vab, uz redovan posao te nasade lješnjaka i sibirske borovnice te vinograd. Bome, svega. Bome taman toliko svega da čovjek i opet poželi da nam predsjednik države bude Zagorac, kad su već toliki vizionari i radnici.

– Dva su bila, i to dva najjača – na to će Miro, makar priznaje da je posve apolitičan.

To smo, dakle, riješili, to odakle nam rodom mora bit predsjednik. Vraćamo se maslinama, razlici između istarskog i dalmatinskog, gorčini njegovoj i blagosti, navikama i potrebama.

– Ako ulja bude za moje potrebe, ili daj bože za prodaju, super. Meni je bitno da zaokružimo priču tako da nam je dovoljno da samo doma radimo, da možemo ponuditi jednu vrst turizma, kućicu za iznajmljivanje usred maslinika da možete doći, prespavati, kušati, kupiti, odmoriti se u ovom miru – ističe Miro.

Zagorsko maslinovo ulje

Gorčina i mekoća

Miro jednostavno voli stablo masline. Lijepo mu je uvijek bilo doći na more i vidjeti maslinu kako se grana.

– Miro Mraz maslinar. MMM – primjećujemo.

– Da. Od mraza nisam u strahu, jer cijelu godinu živim s njim. I ako se itko zna nositi s mrazom, onda sam to valjda ja. A i poznajem Djeda Mraza, osobno – duhovito će Miro.

– I što na sve veli Djed Mraz!? – pitamo.

– A i nije baš zadovoljan, ali dobro je – priznaje uz smijeh Miro.

Raspričali se mi, a da bočicu zlatnog sjaja ni vidjeli nismo. Na sreću, konačno su se otvorila vrata garaže, a onda vrata frižidera. Miro nosi dobar kruh i u tanjur lijeva ulje za kušanje. Oni koji nisu očekivali od ulja ama ništa, ostali su zabezeknuti.

– Super je ulje! Super! – jedinstvena je ocjena.

Ima Mirov uradak i mrvu tražene gorčine, a opet ima i lijepu dozu mekoće na nepcu. Da ne znaš odakle je maslina, smjestio bi ulje taman tu negdje na pola puta između Istre i Dalmacije. I da, dalo bi ga se sljubit s koječim.

– Miro Mraz, čestitamo. Nema nikakvog razloga da ovo ne uspije – stišćemo Miru pest.

A njemu drago.

– Meni je najveći problem da preživi maslina dvije tri godine, da joj korijen ojača. Treba je još zaštititi. Inače, smokve već u nas rode da im se grane od ploda lome. Zašto ne bi i maslina – rezonira Miro.

Štoviše, čini se Miru da bi maslina koja raste u zemlji mogla od čiste zemlje bez kamena dobiti možda i više nego kad u kamenu raste. A i da ne dobije, kaže, maslina je maslina gdje god da rodi i razlike su samo u nijansama. Koja nijansa čini zagorsko ekstradjevičansko maslinovo ulje posebnim, pokazat će i rezultati kemijske analize. Prvo analiza, a onda će Miro sa svojim uljem po sajmovima maslinara i uljara.

– Znači, bude li sve po planu, dogodine će znati maslinara Mraza svi, od Istre do Lastova – velimo.

– Onda smo najjači – prihvaća Miro.

Kiša lagano sipi, maslina je zaštićena i obrana, a kažun bi svečano trebao biti otvoren u travnju 2024. godine. Ako je ono s islandskim maslinama onomad i bila uspjela šala, šali na temu maslina tu više nema mjesta. Ministarstvo poljoprivrede moralo bi na svojim internetskim stranicama unijeti neke važne izmjene u onaj prvi pasus poglavlja što priča o maslinarstvu u Hrvata.