U osvit Valentinova odlučili smo pričati o ljubavi na način na koji bi se ljubavi svidio – bez rukavica, sladunjavosti i patetike, kazao je Bruno Šimleša, cijenjeni hrvatski pisac, kolumnist, predavač i diplomirani sociolog,​ u uvodu predavanja održanog ovog tjedna u Tower Centru Rijeka.

Predavanje je otvorio pitanjem što je ljubav, kazavši da ljubavi ne treba dijeliti.

– Svi mi negdje nekoga volimo – od partnera, djece i roditelja do kućnih ljubimaca i prirode. I sve su te ljubavi jednako važne. Svoje ljubavi trebamo gledati kao dugu na način da svaka boja predstavlja jednu vrstu ljubavi i niti jedna boja nije jača niti važnija od drugih boja, odnosno ljubavi.

Znam koliko je to blasfemično reći u osvit Valentinova, ali reći ću da sve ljubavi vrijede jednako. Romantična ljubav nije iznad ljubavi prema djeci ili životu ili umjetnosti. Naša kultura obično romantičnu ljubav uzdiže na vrh pijedestala, pa čak i kada nas netko pita ‘Kako ljubav?’ odgovaramo ovisno o tome jesmo li u vezi ili ne. Nitko me ne može uvjeriti da je moja ljubav prema djetetu manje vrijedna od ljubavi prema supruzi, pojašnjava nam Šimleša.

Foto: Privatna arhiva

Ljubavne zablude

U knjizi »Istine i laži o ljubavi« razbijali ste najčešće zablude o ljubavi. Koje su najčešće zablude u ljubavi? Odnose li se na možda zabludu o partneru ili partnerici?

– I u toj knjizi i u »Ljubavologiji« dosta sam pisao o zabludama. Jedna od najvećih je da ne razlikujemo ljubav i zaljubljenost. Ili da svaku intenzivnu emociju smatramo ljubavlju. Ili da mislimo da će se on promijeniti. Tu zabludu češće imaju žene jer češće odabiru partnere ne prema tome kakvi jesu nego kakvima se nadaju da će postati. I onda čekaju i čekaju svog ljubavnog Godota, a veća je šansa da će se ipak pojaviti kod Becketta.

Kako pristupiti samom pojmu ljubavi? Mnogi zaljubljeni u vezi će napraviti »sve i svašta« u ime ljubavi, ali ponekad kao da pretjeruju pa u isti »koš« trpaju ljubomoru. U smislu – »ljubomorna/a sam jer te volim«. Kako onda definirati ljubav u kontekstu granica normale i kako znati da je nešto napravljeno iz ljubavi, a ne iz neke druge pobude ili možda – zablude?

– Za početak, idemo ljubav odvojiti od ljubomore jer ljubomora ukazuje na posesivnost, a ona nema baš nikakve veze s ljubavlju. Kada volimo, mi ne osjećamo da je netko naš, već osjećamo da oboje pripadamo ljubavi. Ili da ljubav pripada nama kao paru. Ljubomora uvijek ukazuje na nesigurnost. U partnera ili u nas kao par, ali sigurno se radi o nesigurnosti.

Kada smo kod toga da se puno stvari radi iz ljubavi, na pamet mi pada čarobna riječ »kompromis«. Kada u vezi radimo kompromis, a kada nekoga suptilno mijenjamo?

– U »Ljubavologiji« razlikujem kompromise i kompromitiranje. Kompromise svi radimo i to su situacije kad pristajemo na nešto što nam se možda ne sviđa, ali je svakako iznad naših minimalnih zahtjeva. Na to svi moramo pristati jer nema idealnih odnosa, idealnih ljudi i slično.

A kompromitiranja su one situacije kad pristajemo na odnose u kojima ne primamo ni minimum onoga što zaslužujemo, ni minimum onoga što dajemo.

Primjerice, ako se stalno trudimo oko veze, a partneru je svejedno. Ako ulažemo jako puno u posao ili u neki obiteljski odnos, a s druge strane dobivamo ignoriranje. To su situacije u kojima se kompromitiramo i na to ne moramo pristati. Čak štoviše, mislim da nas takvi odnosi truju!

Pretjerana očekivanja

U knjizi ste objašnjavali mnoga toksična uvjerenja i nerealna očekivanja od partnera. Što sve spada pod nerealna očekivanja i kolika ta očekivanja kreću od nas samih?

– Da će nas uvijek shvatiti, uvijek biti tu, uvijek, uvijek, uvijek… Problem je kada očekujemo da je netko superheroj koji će uvijek moći zadovoljiti naše potrebe.

Nerealna očekivanja možemo podijeliti u dvije kategorije. U prvoj su nerealna očekivanja od kategorije ljudi, primjerice kada od svih muškaraca ili svih šefova očekujemo sve i svašta. Pa onda od svakog partnera ili svakog šefa očekujemo da nas uvijek prepoznaju, prihvate, razumiju, neovisno o našem pristupu.

Tada ne trebamo mijenjati poslove ili partnere, već svoja nerealna očekivanja. Ne treba nam novi partner ili šef, već dobar terapeut koji će objasniti zašto (prave) stvari tražimo na krivim mjestima. A druga je kategorija kada imamo nerealna očekivanja od konkretne osobe.

Kada naš partner ne može zadovoljiti nešto što nam treba, a što mi možemo pružiti. I onda imamo nerealna očekivanja od njega ili nje.

Dakle, ako mi možemo uložiti puno ljubavi ili strpljenja, onda to imamo pravo i tražiti. I ako konkretna osoba to ne može zadovoljiti, možemo razmisliti da to pronađemo u nekom drugom odnosu ili poslu. Tada je rješenje u promjeni odnosa, a ne posla. Tada ne moramo tražiti terapeuta da nam pomogne smanjiti očekivanja, nego da nam pomogne promijeniti vanjsku stvarnost.

Vrijedi li onda da »ne možemo voljeti drugoga dok ne zavolimo sami sebe«?

– Vrijedi, iako se to toliko paušalno navodi pa nekako mislim da se izjava već izlizala. A i ta maksima ima veze s realnim očekivanjima jer ako ne volimo sebe gotovo ćemo sigurno imati pretjerana očekivanja od okoline. Očekivat ćemo da nam drugi pruže ono što trebamo sami sebi pružiti.

Prihvaćanje sebe, razumijevanje, osjećaj vlastite vrijednosti… sve to trebamo prvo pronaći u sebi, a onda u vanjskom svijetu tražiti životni šlag na toj torti.

Na koji način zavoljeti samoga sebe i što to zapravo znači?

– Voljeti sebe svakako ne znači da nemamo mana, nego da smo osvijestili ljepotu svojih vrlina pa da mirne duše možemo prihvatiti i svoje mane. Jer većina ljudi zdravo za gotovo uzima svoje vrline, a pretjerano se identificira sa svojim manama. I to je prva stvar koju trebamo promijeniti.

Voljeti sebe ne znači biti narcisoidan, već znači da cijenimo sebe, poštujemo sebe. Tako ćemo u odnosima imati hrabrosti tražiti ono što zaslužujemo. Ljudi koji vole sebe znaju i ulogu srednjeg prsta. To nisu mile i drage osobe koje svi iskorištavaju. Ma kakvi – oni su sigurni da vrijede više.

Držeći se one da su muškarci i žene s različitih planeta, postoje li generalni obrasci ponašanja ovisno o spolu u vezi? Ne mislimo pritom na one stereotipe o tome tko kuha, a tko gleda utakmicu na kauču.

– Ništa se ne tiče svih muškaraca ili svih žena, ali ima nekih stvari kojima su skloniji jedni ili drugi. Primjerice, muškarci češće slabije izražavaju emocije jer su nas odmalena učili da to nije muževno.

Prema tim pećinskim standardima, dječaci ne bi smjeli izražavati tugu i tako dobivate odrasle muškarce kojima su emocije strani jezik, ili ih čak doživljavaju kao slabost. Žene, pak, češće imaju pretjerana očekivanja od odnosa, dok muškarci češće traže premalo. Iako se to mijenja s novijim generacijama pa se razlike smanjuju.

U sklopu javnozdravstvene kampanje »Sačuvajmo zdrave dojke« Ivan Dečak obrijao je glavu Bruni, Foto: DAVOR PUKLAVEC/PIXSELL

Svježi kisik

Mnogi komentiraju da ljubav s godinama u vezi postaje samo »navika«. Kako razlikovati ljubav od puke navike i na koji način ne upasti u kolotečinu dugotrajnih veza?

– Mnogi odnosi sigurno upadnu u tu rutinu. Kada ne učimo o sebi i o partneru, sigurno su veće šanse za to. A neki i jednostavno izgube interes.

Odabir nije bio baš najsretniji pa se jednostavno više ne možeš truditi oko veze, shvatiš da nema smisla. Tada postaju cimeri i, naravno, svatko ima pravo odabrati kako će živjeti. Jedino, s obzirom na to da imamo samo ovaj jedan, jedini život, nisam siguran da je ikome suđen mlak i proziran odnos. Suđena nam je raskošna ljubav, u svim mogućim bojama!

Je li istina da bi se svakih nekoliko godina u vezi trebao dogoditi neki značajan pomak poput zaruka, vjenčanja, djece ili selidbe da bi ta veza ojačala i imala svoj smjer?

– Ne postoji jedan smjer koji bi trebale slijediti sve veze. Ali dobro je kada se događaju novi trenuci jer to vezi može osigurati svježi kisik. Ali nije cilj samo preseliti se ili imati djecu. Cilj je biti spreman na roditeljstvo, koliko god je to moguće, ili preseliti se tamo gdje želiš. Ne treba slijediti nikakvu formu, uvijek je ključan sadržaj.

Ususret Valentinovu moramo vas pitati – volite li taj dan? Smatrate li da je previše komercijalan ili da je ljubav potrebno iskazivati svakodnevno?

– Iskreno, nisam baš neki poklonik Valentinova, iako mi je drago iskoristiti svaku priliku da govorimo o ljubavi. Nema lošeg dana ili lošeg trenutka za kreiranje pozornice za ljubav.

Koji su najbolji načini za iskazivanje ljubavi, a da nisu materijalni pokloni?

– Koji god netko smatra. Ključno je reći ‘volim te’ ili ‘cijenim te’ na jeziku te konkretne osobe. Primjerice, jedne sam godine supruzi organizirao platu sireva jer je siroljubac. A ona je za mene istražila neke avanture i preporučila ih jer zna koliko volim planine i divljinu.

Ponekad će najbolji poklon biti da nekome napišemo ljubavno pismo. Ili neku malu gestu. Bitno je samo da to znači ljubav na našem jeziku.

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

Objavu dijeli Bruno Simlesa (@bruno_simlesa)

Zajednička borba

Glede komunikacije u vezi, koji su ključni čimbenici na koje treba obratiti pažnju da pokušaj komuniciranja ne završi svađom?

– Komunikacija je posljedica osjećanja bliskosti, povezanosti, poštovanja ili nedostatka svega toga… Možete se natjerati drukčije komunicirati ili naučiti neke tehnike, ali ako nema međusobnog poštovanja i truda oko veze, sve će to imati kratkoročan efekt.

Ali ako želite neke generalne savjete, trebali bismo izbjegavati »ti rečenice« jer one često aludiraju na osuđivanje ili jesu osuđivanje. Ključno je i znati da se ne borimo protiv partnera, nego protiv nerazumijevanja, nesigurnosti. I ako je moguće – shvatiti da je to zajednička borba!

Imate li neke »odokativne« znakove da je veza osuđena na propast? Ili da preformuliramo – da veza jednostavno nije ono što partnerima treba.

– Ako budimo ono najgore kod druge osobe, ako se stalno moramo truditi da se trudimo oko veze, ako često zamišljamo kako bi bilo bolje da nismo u toj vezi, ako osjećamo stres kad pomislimo da se vraćamo doma…

Sve su to znakovi da postoje problemi. No prije okretanja nove stranice trebamo se maksimalno potruditi poboljšati trenutačnu vezu. Lako je otići. Treba prvo biti siguran da je to pametan korak. Da smo iskusili i naučili ono što smo trebali. Da nas te lekcije ne bi slijedile u nekoj sljedećoj vezi.

Koliko društvene mreže utječu na pojam ljubavi i očekivanja u vezi? Nerijetko se s naslovnica smiješe sretni parovi koji javnosti pokazuju sretne trenutke, ali svjesni smo da ne može svaki dan u životu biti »objava za Instagram«. Što savjetovati ljudima koji uspoređuju svoju vezu s takvima, naizgled savršenima?

– Smiješili su se i prije u ljubavnim romanima, banalnim romantičnim komedijama ili na reklamnim plakatima. Uvijek je bilo fake, lažnih savršenih ljubavi.

Sada su nam samo na dlanu pa je stalno prisutna ta plitka stvarnost prepuna ukrašavanja. Jer ne radi se ovdje samo o retuširanju fotki. Mi retuširamo i naše živote. Ponekad tako dobijemo više lajkova, ali sigurno ne lajkamo više svoj život.

Postoji li uopće savršena veza? Što karakterizira onu dobru?

– Ako imamo više od šest mentalnih godina onda shvaćamo da ne postoji savršena veza. Možemo imati savršene trenutke, možemo savršeno lako doživljavati ljubav, možemo si i savršeno odgovarati. Ali ne postoje savršene veze.

I ne trebaju ni postojati. I nesavršena ljubav nas oplemenjuje i naše srce puni smislom. I savršeno to radi. Dobru vezu karakterizira ravnoteža primanja i davanja, kompatibilnost u ključnim životnim vrijednostima i uvjerenjima te velika doza iskrenosti.

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

Objavu dijeli Bruno Simlesa (@bruno_simlesa)

Preboljeti preljub

Koji su po vašem mišljenju najčešći razlozi za prijevaru?

– Suprotno popularnom mišljenju, često se ne radi o seksu. Mnogi samo žele biti željeni, slušani… Zamislite samo koliki je afrodizijak nekoj osobi kada je netko samo uvaži ili sluša pola sata ako je u odnosu u kojem godinama nije bilo toga. Naravno, to ne znači da se zalažem za što više preljuba, već samo razumijem zašto se događaju.

Može li se prijevara razlikovati? Primjerice, spada li pod varanje komunikacija s trećom osobom o osobnim problemima i vezi? Ili je varanje isključivo preljub?

– Svatko sam odlučuje što je preljub, a ključno je samo da se partneri slažu oko definicije. Nekima je prijevara već i čin poklanjanja pažnje istom ili suprotnom spolu. Čak i običan kompliment.

Postoji i emocionalna prijevara ako s nekim radije dijelimo svoj život nego sa svojim partnerom. A postoje i različite granice kod seksualne prijevare. Nekima je prihvatljivo da im partner ima fizički kontakt, ali da nema seksa.

Nekima je prihvatljivo i da dođe do seksa, ali kada su s nepoznatim ljudima ili u drugim gradovima. Svaki par sam odlučuje gdje je njihova granica. Bitno je samo da se slažu oko te granice.

Kako postupiti u slučaju prijevare i ako se odlučimo za oprost, hoće li veza više ikada biti ista?

– Ima situacija kada je moguće preboljeti preljub. Ključno je da osoba koja ga je počinila prihvatiti odgovornost i da se promijeni. Da probleme koje imaju u vezi ne rješava preko nečijeg kreveta.

I ključno je da par riješi probleme. Jer treća osoba se ne pojavljuje ako par ne ostavi prostora za nju. Kada preljubnik ne želi preuzeti odgovornost ili kada prevarena osoba ne može prihvatiti stvarnost onda obično okrive treću osobu. A ona nikako nije više odgovorna od preljubnika.

Opet, i u tim je situacijama važnije razumjeti i pronaći rješenje, a ne osuđivati nekoga. Ali to ne znači toleriranje preljuba. Ključno je prihvatiti odgovornost i tražiti rješenje problema koji su doveli do toga.

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

Objavu dijeli Bruno Simlesa (@bruno_simlesa)

Tvornica lijekova

Vaša nova knjiga nosi naslov »(P)ostati zdrav«. U njoj stoji da su »naši srce i um izvanredna tvornica lijekova!« Možete li nam objasniti rečenicu?

– »Mislim da srce i um rade 24/7 i mogu djelovati pozitivno ili negativno. Primjerice, kada osjećamo intenzivnu samoću, nepovezanost s drugima ili pak kad se ne možemo riješiti stresa to negativno djeluje na nas. S druge strane, kada osjećamo zahvalnost, povezanost, uživanje… naše tijelo luči endorfin, dopamin, oksitocin i sllično.

Što sve itekako osnažuje naš imunitet. Mi doista jesmo tvornica lijekova. Cilj je što mudrije upravljati tom tvornicom.

U opisu knjige stoji da »knjiga želi kreirati most između znanosti i duhovnosti«. Na koji način ste osmislili stvaranje tog mosta?

– Mislim da i jedna i druga struja znaju biti redukcionističke. Duhovni autori često tvrde da je sve u glavi i ljude ohrabruju da rješenje ne traže u službenoj medicini. Dok neki liječnici ne priznaju da čovjek nije samo tijelo te negiraju povezanost duha i tijela, odnosno utjecaj naše psihe na tijelo.

A mislim da je istina u sredini. To nikako ne znači da treba odustati od službene medicine. Već samo da ne trebamo odustati od sebe kao dijela rješenja. Kad bih ja imao bilo koji zdravstveni problem, svakako bih prihvatio sve što službena medicina može napraviti, ali bih se zapitao i što ja mogu napraviti da osnažim svoju tvornicu. To nije ili/ili rasprava, već i/i.

Kome je knjiga namijenjena?

– Knjiga je namijenjena svima koji se bore s ozbiljnijom bolešću da shvate kako mogu pomoći sami sebi. Namijenjena je i svima koji nemaju zdrastvene boljke, ali žele povećati šansu da nešto preveniraju. Jer realno, o zdravlju se treba brinuti i prije nego što nas tijelo natjera na to.

Isto kao što o braku trebamo misliti prije nego što nam razvod padne na pamet. I treća kategorija – knjiga je namijenjena okolini oboljelih – 16 godina trudim se pružiti podršku oboljelima od raka. I shvatio sam da okolina najčešće ima najbolje moguće namjere, ali često ne znaju kako te dobre namjere provesti u djelo.

Nitko nas to nije učio, a obično se aktiviraju vrlo snažne i često zahtjevne emocije i mnogi se zagube. Ili nestanu ili floskuliraju. A to ne pomaže… Pa sam dao mnogo savjeta kako netko može biti bolja podrška svojim voljenima koji se bore za zdravlje.

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

Objavu dijeli Bruno Simlesa (@bruno_simlesa)

Vježbajte i srce i um

Koja je glavna poruka knjige?

– Jedna od glavnih je promjena paradigme zdravog života. Navikli smo reći: u zdravom tijelu zdrav duh. Zato i klasičan koncept zdravog života podrazumijeva kvalitetnu prehranu, prikladno vježbanje, prestanak pušenja i sl. I slažem se sa svime time, sve je to važno, tako i živim. Ali čini mi se da tako zaboravljamo na brigu za duh, za unutarnji život.

Čini mi se da je u tom konceptu prevelik naglasak na brizi za tijelo. I zato bih ja okrenuo paradigmu i rekao: u zdravom duhu zdravo tijelo! Da, brinimo se zdravu prehranu.

Ali brinimo se i da se naše srce zdravo hrani. Potrebno je vježbati. I ja redovito vježbam. Ali istovremeno je potrebno vježbati i intelektualnu fleksibilnost, spoznavati nešto novo, biti otvoren prema svijetu. Vježbajte i srce i um. Naravno da nije zdravo pušiti. Ali nije zdravo pušiti ni životne fore.

Pa si prodavati priču da ima smisla ostati u toksičnim odnosima. Jer to stvara toliko stresa da ćete skoro pa i žudjeti za običnim, poslovnim stresom. Dakle, da, treba se brinuti za svoje tijelo. Ali idemo veći naglasak staviti na brigu za dušu pa će nam i tijelo biti zahvalno.

Možete li nam dati ključne savjete na temu kako ostati zdrav?

– Da gore navedeno prevedem na jezik svoje prakse. U utorak sam imao dva predavanja u Rijeci. Odlučio sam da ću onda prespavati u blizini pa ću u srijedu negdje u vaše planine jer to godi i mom tijelu i duhu, a samim time i zdravlju. Priroda je za mene hram života. I volim joj se prepuštati.

Netko nema takav odnos s divljinom, ali ima s nečim drugim. Važno je samo da dovoljno vremena odvojimo za ono u čemu uživamo, gdje osjećamo smislenost, povezanost s drugima ili drugime.

Ali, naravno, odem ja svake godine i na generalni zdravstveni pregled. Pametno je. Zdravo je. Za svaki slučaj. Supruga i ja smo to odlučili nakon što smo navršili 40 godina. Ohrabrujemo i druge da naprave isto.

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

Objavu dijeli Bruno Simlesa (@bruno_simlesa)