Foto: iStock
prof. dr. sc. Brigita TIĆAC, dr. med., spec. medicinske mikrobiologije s parazitologijom, Voditeljica Odjela za kliničku mikrobiologiju
povezane vijesti
- Apel nobelovaca: ‘Hitno treba zaustaviti ovo istraživanje. Predstavlja neviđen rizik za život na Zemlji’
- Čime su se otrovali riječki studenti? Stigli su rezultati analize hrane, slučaj je prilično zanimljiv
- Stručnjaci upozoravaju: “Prestanite trošiti antibiotike bez razloga, infekcije će postati gore od karcinoma”
Otkriće penicilina, jednog od prvih antibiotika, tridesetih godina prošlog stoljeća predstavljalo je povijesnu prekretnicu u borbi protiv uzročnika infekcija. U rujnu 1928. godine bakteriolog dr. Alexander Fleming primijetio je da supstancija koju izlučuje plijesan Penicillium notatum učinkovito sprječava rast bakterijske kulture zlatnog stafilokoka kojeg je uzgajao u svojem laboratoriju u Londonu.
Intenzivnim izučavanjem i napredovanjem farmaceutske industrije uskoro su uslijedila nova otkrića i proizvodnja velikog broja različitih antibiotika, pa se upravo razdoblje sredine prošlog stoljeća (od 1930-ih do 1960-ih) smatra »zlatnim dobom antibiotika«.
Uvođenjem antibiotika u kliničku uporabu tijekom gotovo stotinjak godina, značajno je smanjen broj smrtnih ishoda, kao i učestalost obolijevanja od zaraznih bolesti. Danas, unatoč neospornom razvoju medicine, antibiotici još uvijek služe kao lijekovi prvog izbora za liječenje bolesnika s bakterijskim infekcijama.
»ESKAPE«
Pojedine grupe antibiotika ostvaruju svoj antibakterijski učinak na različite načine te ih karakterizira širok raspon mehanizama djelovanja na bakterijske stanice. No, općenito je poznato da se bakterije izložene antibioticima vrlo brzo prilagođavaju, razvijaju zaštitne načine preživljavanja te postaju otporne – rezistentne na antibiotike.
Konstantno i relativno brzo stjecanje novih mehanizama rezistencije, kao odgovor na novouvedene antibiotike u kliničku praksu, neizbježan je proces bakterijske evolucije. Budući da bakterije koriste širok raspon različitih strategija preživljavanja (poput horizontalnog prijenosa gena, konjugacije, transdukcije i mnogih drugih) genetski čimbenici, koji leže u osnovi mehanizama otpornosti, mogu se prenositi između različitih bakterijskih vrsta pa čak i između onih filogenetski nepovezanih.
Nadalje, osobito u posljednjim desetljećima, prekomjerna primjena različitih antimikrobnih sredstava, pretjerano propisivanje antibiotika od kliničara, kao i njihova široka uporaba u industriji uključujući veterinarstvo i poljoprivredu, potpomažu nekontrolirano širenje otpornosti na antibiotike u bakterijskim populacijama.
Većina lijekova koji se primjenjuju u medicini ostaje učinkovita čak i ako ih mnogo ljudi koristi kroz dulje vrijeme. Nažalost, antibiotici su iznimka jer njihova preširoka uporaba tijekom vremena može rezultirati neučinkovitošću zbog razvoja novih mehanizama otpornosti u bakterija. Danas smo svjesni činjenice da u toj »utrci za naoružanjem« bakterije dobivaju prednost postajući otporne na ključne antibiotike te smo sve češće suočeni s ograničenom mogućnošću liječenja teških infekcija.
Klinički važni, višestruko rezistentni patogeni najčešće se skrivaju iza akronima »ESKAPE« u skupini bakterija koja uključuje rodove Enterococcus, Staphylococcus, Klebsiella, Acinetobacter, Pseudomonas i Enterobacter.
Za uzročnike infekcija mokraćnog sustava, spolno prenosivih infekcija, sepse i mnogih drugih, uočene su visoke stope bakterijske rezistencije na antibiotike diljem svijeta što potvrđuje činjenicu da nam globalno ponestaje učinkovitih antibiotika. Nadalje, podaci o potrošnji antibiotika pokazuju da se u svijetu više od 90% ovih lijekova troši u izvanbolničkoj skrbi.
Unatoč činjenici da nisu djelotvorni na viruse, u mnogim zemljama se zbog neracionalne potrošnje, uočava porast primjene antibiotika tijekom povećane učestalosti respiratornih virusnih infekcija u zimskim mjesecima. Stoga, kako bi prevenirali razvoj novih strategija otpornosti u bakterija i sačuvali antibiotike koji su ključni za liječenje teških – za život ugrožavajućih bakterijskih infekcija, upravo u zimskim mjesecima ističemo važnost racionalizacije potrošnje.
ntibiogram, bakterija je osjetljiva na sve antibiotikeAntibiogram, bakterija je otporna na vecinu antibiotika
Gram-negativne bakterije
Prilikom odabira antibiotske terapije u kliničkoj primjeni prednost se daje djelotvornom antibiotiku s istovremeno niskim potencijalom za razvoj bakterijske otpornosti. U odabiru djelotvornog antibiotika i njegovoj ciljanoj primjeni za liječenje bakterijskih infekcija pomažu rezultati mikrobiološkog ispitivanja osjetljivosti uzročnika.
Na Odjelu za kliničku mikrobiologiju u Nastavnom zavodu za javno zdravstvo PGŽ-a godišnje se u bakteriološkim laboratorijima obradi preko 80.000 različitih kliničkih uzoraka i sukladno standardima europskog odbora (European Committee on Antimicrobial Susceptibility Testing, EUCAST) ispita osjetljivost na antibiotike, odnosno izradi antibiogram za više od 12 000 bakterijskih uzročnika urogenitalnih, respiratornih, gastrointestinalnih te sistemskih infekcija.
Među sojevima koji su izolirani iz kliničkih uzoraka izvanbolničkih bolesnika s područja Primorsko-goranske županije već desetljećima pratimo uzlazni trend zastupljenosti višestruko rezistentnih, posebice gram-negativnih bakterija.
Mikrobiološke pretrage ne predstavljaju samo pomoć prilikom postavljanja dijagnoze i liječenja, već analiza dobivenih rezultata omogućava objektivnije sagledavanje lokalnih specifičnosti glede zastupljenosti pojedinih uzročnika i njihove osjetljivosti na antibiotike.
Stoga su naši bakteriološki laboratoriji već dugi niz godina uključeni u praćenje otpornosti bakterija na antibiotike, kroz aktivnosti Odbora za praćenje rezistencije bakterija na antibiotike u Republici Hrvatskoj pri HAZU. Unatoč uspješnom provođenju programa praćenja antimikrobne otpornosti i potrošnje antibiotika, intervencije potaknute prikupljenim podacima još uvijek nisu na zadovoljavajućoj razini.
Antibiogram, ispitivanje osjetljivosti bakterija na antibiotike
Antibiogram, bakterija je osjetljiva na sve antibiotike
Antibiogram, bakterija je otporna na većinu antibiotika
»Superbakterije«
Tijekom boravka i liječenja u bolnicama, često se susrećemo s infekcijama koje uzrokuju sojevi takozvanih »superbakterija« koje su otporne na gotovo sve (ili u nekim slučajevima sve) skupine danas poznatih antibiotika. Globalna izvješća pokazuju da je sve veći broj mikroorganizama otpornih na antibiotike u negativnoj korelaciji s brojem novih, učinkovitih antibiotika kojima raspolažemo u kliničkoj praksi.
Europski centar za kontrolu i prevenciju bolesti (European Centre for Disease Prevention and Control, ECDC) procjenjuje da svake godine u zemljama članicama EU-a i Europskog gospodarskog prostora (EEA) zbog infekcija uzrokovanih rezistentnim bakterijama umire više od 33.000 osoba, ponajprije u bolnicama i drugim ustanovama za zdravstvenu skrb.
Prema nekim projekcijama smatra se da bi do 2050. godine deset milijuna ljudi moglo umrijeti od infekcija uzrokovanih bakterijama koje su otporne na antibiotike. U svjetlu takvih podataka, nije iznenađujuće da je Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) prepoznala sve učestaliju pojavnost višestruko otpornih mikroorganizama te stalno rastuću rezistenciju na antibiotike kao veliku prijetnju javnom zdravlju s mogućnošću povratka u »pre-antibiotičku eru«.
Stoga se i ove godine uoči Svjetskog tjedna svjesnosti o antimikrobnim lijekovima (18.11. – 24.11. 2023.) pozivaju svi dionici društva da razboritom uporabom antimikrobnih sredstava doprinesu prevenciji razvoja antimikrobne otpornosti.