Naš serijal  “Kutak za aktivni trenutak” bavi se malim, a velikim ljudima koji ulažu napore u promjene društva na bolje. Riječ je o nizu pojedinaca koji pod zajedničkim nazivnikom okupljaju kvalitete poput želje da pomognu drugima i velike društvene osviještenosti o gorućim pitanjima koja pokušavaju promijeniti.

Naša je sugovornica stoga Ana Maria Štefanac iz Rijeke koja se aktivno zalaže za promjene u društvu, bilo da prosvjeduje protiv klimatskih promjena, “maršira” za prava žena ili pomaže socijalno osjetljivima preko projekata kao što je “Puna borša”.

Teško ju je opisati jednom riječju jer se bavi svime čime se baviti stigne. Ona je glumica, aktivistica i voditeljica, a kada smo upitali kako bi se sama opisala, dodala je i da je “sestra svojih sestara te ljubiteljica životinja i plesa”.

“Eto, sada znate sve o meni”, kazala nam je kroz smijeh.

Njezina priča počinje u manjem mjestu kraj Karlovca koje je postalo poznato po Guinessovom rekordu u kategoriji najduže štrudle na svijetu. 

“Dolazim iz Jaškova, a selo je postalo turistička atrakcija zahvaljujući mještanima, pa više ne moram objašnjavati da sam iz Karlovca ili Ozlja kao prije, nego se odmah hvalim Jaškovom!”, kaže nam Ana Maria Štefanac.

“improkaz”, DS Zorin dom, r. Sanja Hrnjak, 2020., Foto: Igor Čepurkovski

Od Rijeke je očekivala veći bunt

Jedan od razloga preseljenja bio je nastavak školovanja na diplomskom studiju glume, a poticaj su privatni razlozi. Upitale smo kolika je razlika u životu između Karlovca i Rijeke. 

“Karlovac i Rijeka su dosta slični – svi se međusobno poznaju i vrlo je vjerojatno da ćete nekoga u gradu sresti možda i više puta dnevno. Nakon života u Zagrebu, između ova dva grada, Rijeka me podsjetila na Karlovac”, objašnjava naša sugovornica.

Što ju je u Rijeci najviše oduševilo, a čime baš i nije zadovoljna?

“Oduševljena sam blizinom mora i to što sve mogu propješačiti, a volim pješačiti kada sam dobre volje! Oduševili su me određeni mladi ljudi koji vrlo kreativno razmišljaju i s kojima sam radila, volim riječke koncerte i terase za ispijanje kava ili piva navečer.

S druge strane, očekivala sam buntovniji grad koji ne pravi razlike među ljudima, grad koji prihvaća jer tako mi je i predstavljen. Ipak je nešto drugačija situacija jer treba vremena za prihvaćanje. A da bi bio prihvaćen moraš se dokazivati“, priznaje nam Ana Maria.

Kao što smo spomenuli, Ana Maria je i glumica koja je svoje prve glumačke korake napravila u dramskom studiju “Zorin dom” iz Karlovca na
čelu sa Sanjom Hrnjak i u određenim školskim predstavama već u prvom osnovne.

Ispit iz glume, Vesele žene z Griča, r. Želimir Mesarić, 2016., Foto: Sarah Dombre

“Sanja Hrnjak me odgojila u kazališnom smislu, predala mi ljubav prema radu i igri i onome što obje izuzetno volimo, a to je miris kazališta, pogotovo miris onog karlovačkog.

Nedavno me pozvala i u svoju predstavu „Improkaz“ te sam nakon srednje škole ponovno zaigrala na domaćem terenu s nevjerojatnom ekipom studijevaca koji su odlični partneri na sceni”, otkriva Ana Maria.

Za svoju omiljenu predstavu, izdvojila je onu prvu profesionalnu u režiji Berislava Frkića, “Lovac u žitu”.

“Zaigrala sam u ulozi Phoebe u što me također uvela Sanja. Imala sam deset godina i uopće ne mogu percipirati na koji sam način glumila i gradila ulogu. Kroz maglu se sjećam kako je redatelj imao puno posla!

I moj tata, koji me svakodnevno vozio na probe i ponavljao tekst sa mnom!

Ona druga najdraža u srcu je iz 2018. u režiji Filipa Šovagovića “Jaki u slabosti” u kojoj sam igrala s kolegom s klase i prijateljem, glumcem Matinom Antunovićem.

Za mene je to bio težak proces jer smo Matino i ja upravo završavali preddiplomski studij i totalno sam bila izgubljena. Malo je nedostajalo da odustanem od glume.

No, Matino mi je pružio veliku potporu i razumijevanje kao partner, a iza nas je ostao divan projekt kojeg se rado prisjećamo”, prisjeća se Ana Maria Štefanac.

Aktivizam koji je potekao od roditelja

Ana Maria Štefanac nam je zapela za oko zbog svog aktivizma usmjerenog na ekologiju, promocije zero waste načina života i prošlogodišnjeg riječkog prosvjeda protiv klimatskih promjena, ali i onih za prava žena. Zanimalo nas je što ju je ponukalo na okretanje aktivizmu?

“Da se nisam usmjerila u glumu, vrlo vjerojatno bih bila profesionalni aktivist, da se možemo tako deklarirati, i borila se protiv nepravde! Meni zvuči kao super posao! Izlazak na ulice i glasna pobuna protiv onog što mi smeta oduvijek je bilo u meni, uvijek sam maštala o nekom vidu aktivizma.

Trebalo je vremena i hrabrosti da nešto sama započnem i pokrenem, a nekako se sve probudilo dolaskom na studentski Radio Sova gdje sam još više iskristalizirala svoje mišljenje.

Velik je čimbenik i moja mama koju oduvijek patim po kompostiranju, prenamjeni stvari u nešto drugo, vrtu… Imala sam i sreće što je moja osnovna škola Slava Raškaj iz Ozlja eko-škola pa su nam neke vrijednosti usađene od prvih dana.

Sjećam se školske predstave iz nižih razreda o recikliranju! Baš smo bili cool i osviješteni već tada”, otkriva Ana Maria.

Matino Antunović i Ana Maria u vrijeme rada na autorskom projektu Filipa Šovagovića, Jaki u slabosti, GDK Gavella, 2018., Foto: Filip Šovagović

Zahvaljujući internetu gdje smo slobodni napisati vlastito mišljenje na svaku temu, oko globalnog zatopljenja i klimatskih prosvjeda lome se koplja.

Postoji more negativnih komentara u kojima se osporavaju činjenice poput topljenja leda i uništavanja planete, a negativni su komentari nerijetko usmjereni i na same aktiviste.

Sjećamo se reakcija na mladu Gretu Thunberg, komentara da mladi prosvjeduju jer “nemaju pametnijeg posla” i u tom duhu pitamo Ana Mariu – kako reagira na takve komentare?

“Na negativne sam komentare nakon prvih organiziranih prosvjeda imala spremne odgovore koje sam napisala i htjela javno objavit. Zatim sam ih obrisala i pustila ljudima da si uzmu vremena, razmisle i sagledaju situaciju.

Možda su to ponekad reakcije na ‘prvu loptu, na prvo čitanje, možda im je samo loš dan ili su neki preuzeli mišljenje svog susjeda’, mislila sam tada.

Osobno me kritika tjera da se više trudim i dokažem upravo suprotno. I ima li što pametnije od aktivacije mase mladih koji se zalažu za iste ili slične ideje?”, pita se Ana Maria.

Foto: Bojana Guberac

Poduzima li se u Rijeci dovoljno po pitanju očuvanja okoliša? 

“Ako promotrimo ulice, parkove, centar grada, sve divne stepenice, more, ‘baje’, zaključit ćemo da je Rijeka užasno prljava; smeće se ne zbrinjava na adekvatan način, a građane, osim onih kojih se to osobno dotiče, ne zanima primjerice problem Marišćine.

Problem s prljavštinom imaju i ostali hrvatski ali i europski gradovi uz određene izuzetke i dobre primjere. Može se zaključiti da cijeli sustav zakazuje i odgovorni kao da usporavaju donošenje odluka ili preskaču kažnjavanje kršitelja istih.

I sam pojedinac treba preuzeti na neki način odgovornost bilo to kroz prosvjede, akcije ili ne korištenje plastične vrećice pri idućoj kupovini – primjera ima mnogo”, odgovara Ana Maria.

Na prosvjedima i više starije ekipe

Pratimo li dovoljno ekološke probleme s kojima se suočavamo?

“Upravo kroz medije javnost mora saznati što određeni pojedinci i iz kojih točno razloga djeluju bilo javno ili kod kuće. Mediji se trude. Sve akcije i prosvjedi bili su praćeni s velikim interesom.

I sama sam, dok sam radila na radiju pokušavala čim više gurati zelene teme u eter. Smatram da o zelenim temama treba pisati i govoriti stalno, a ne samo u  vrijeme prosvjeda ili neke akcije, uvesti ih u dnevne emisije, kolumne, rubrike, rebuse, križaljke, horoskope i naslovnice”, komentira.

Vezano uz prosvjede, stižu li u “akciju” više mlađi ili stariji? 

“Na prosvjedima uglavnom bude šarolika ekipa, a na posljednjem u rujnu, bilo je čak i više onih malo starijih. Govornice su bile žene koje javno djeluju na neki način po pitanju ekologije”, opisuje.

Prošlogodišnji prosvjed u Rijeci, Foto: Roni Brmalj

Osim aktivizma po pitanju okoliša i klime, započela si akciju “Puna borša” s  novinarkom, Bojanom Guberac, ali i sudjelovala u različitim akcijama za ravnopravnost spolova odnosno – za ženska prava. Vidimo da se zapravo osim za okoliš, boriš i protiv socijalne nepravde u društvu.

“Da, naravno, sve su to načela zelenih politika no i moja osobna želja da socijalna pravda bude zadovoljena, odnosno da osvijestim ljude o njihovim pravima, a odgovorne natjeram na promjene.

Kad si zeleno orijentiran samo doznaješ za sve više područja koje obuhvaća ovaj smjer:  društvo, ekologiju, zaštitu životinja, jednakost…”, nabraja Ana Maria Štefanac.

Smatraš li da su socijalna prava u današnjoj društvenoj klimi izostavljena ili zapostavljena?

“Nisu u potpunosti zapostavljena zahvaljujući našim pretkinjama i ženama koje trenutno djeluju. Ima i mnogo muškaraca koji sve više shvaćaju moć i sposobnost žena, no situacija je još uvijek daleka od idealne.

Teško je funkcionirati u društvu u kojem nisu sve skupine jednake pred zakonom i dok postoje određene povlaštene glave, mito i korupcija, dok je nedostupno besplatno zdravstvo ili dok svi nemaju pravo na obrok u školi, dok ne odgajamo mlade ljude uz shvaćanje odgovornosti izlaska na glasanje…

Puno se toga još mora urediti i srediti za što mi se ponekad čini da su potrebne stotine godina“, zaključuje naša sugovornica.

Riječki noćni marš, 2020., Foto: Marko Gracin

Mnogi odmahuju glavom kada čuju „borba za ženska prava“ jer istu smatraju nečim što su „žene već odradile kada su dobile pravo glasa“. No, problem je daleko veći. Kojim bi se pitanjima trebali najviše baviti u tom smislu, koja su ženska prava najviše ugrožena i što smatraš gorućim problemom pri pokušaju rješavanju današnjih situacija?

“Po meni je uvođenje cjelovite seksualne edukacije u školstvo idealno rješenje! Time bi u društvu dobili mlade žene i muškarce, osviještene i educirane za daljnji odgoj budućih generacija koji će u startu biti bez predrasuda i fobija.

Do tada ne vidim smisla stvaranja novih generacija na zastarjelim metodama odgoja!”, odrješita je Ana Maria.

Foto: Roni Brmalj

U budućnosti stižu prosvjedi kroz projekte

S obzirom na njezine aktivnosti, prirodno je bilo pitati koji su daljnji projekti u planu i koju će poruku ovoga puta poslati javnosti.

Otkrila nam je da u srpnju planira obraniti diplomski, a onda temeljem diplomske radio drame s kolegicom Tanom Mažuranić, “baciti se” na prestavu unutar organizacije International Arts Centre Zagreb. Predstava se bavi temom mentalnog zdravlja i brige o sebi u mladih osoba.

“Određene aktivističke projekte radim i unutar udruge Forum za održivi razvoj Zeleni prozor među kojima je i autorska predstava za djecu na temu ekologije s kolegama Hrvojem Horvatom i Lindom Uran.

Kako sam se u zadnje dvije godine bavila radio dramama želja mi je je istraživati i dalje područje audio zapisa u spoju s ostalim umjetnostima.

Uz sve to, postoje i određene institucionalne suradnje i snimanja koja ovise o epidemiološkoj situaciji.

Svoje djelovanje i aktivizam želim provesti kroz angažirano kazalište i projekte jer mislim da kroz tu vrstu medija mogu najviše dati i najviše poruka poslati kako  mladima, tako i onim starijima.

Zasigurno će biti i određenih prosvjeda, no oni će biti složeni kroz promišljene akcije, umjetnički ili performativno”, za kraj nam je kazala Ana Maria.