Pas je čovjekov najbolji prijatelj, praktički živi u simbiozi sa svojom obitelji, uspostavljajući čvrstu, trajnu i iskrenu vezu sa svojim vlasnicima.

Svatko tko ima psa dobro zna o čemu pričamo. Uvijek želi biti uz nas, sudjelovati u svemu što radimo i podijeliti svako iskustvo s nama.

Ponekad se, međutim, pas lako može osjećati zapostavljenim, zaboravljenim od strane ljudi koje voli najviše na svijetu.

Upravo u tim okolnostima životinja može pokazivati ​​drugačije ponašanje od uobičajenog.

Ovo su zvona za uzbunu koja se ne smiju zanemariti jer označavaju potrebu psa koja, ako se zanemari, može imati posljedice na fizičko i psihičko zdravlje životinje.

Pas svoje emocije, pozitivne i negativne, komunicira na tisuću načina, a širokim spektrom stavova pokušava nam dati do znanja da vrijeme koje mu posvećujemo nije dovoljno ili da nešto nije u redu.

Zahtjev za pažnjom može se definirati kao bilo koje ponašanje koje životinja izvodi kako bi bila primijećena.

Među najčešćim ponašanjima imamo:

• lajanje, zavijanje, cviljenje: najočitiji zahtjev iznesen je kroz glas psa i uz nemalo inzistiranje. Ako vaš pas ne laje iz određenog razloga, kao što je osjećaj opasne situacije, a obraća vam se, tada želi vašu pozornost i pozornost onih koji će ga od tog trenutka pratiti
• skakanje: skakanje na kućna vrata može biti ponašanje koje treba odmah riješiti, ali ako se vaš pas iznenada ovako ponaša kada ste možda odsutni duhom, onda se to može pročitati kao “sjeti me se”. Isto vrijedi i ako vam pas šapama daje do znanja da je tu
• destruktivno ponašanje: polomljene papuče, slušalice s tragovima zuba, zauvijek izgubljene igračke. Destruktivna ponašanja dolaze na različite načine, ali sva imaju zajednički izvor (zajedno s mogućim objašnjenjima). Postoji osnovni problem, pas se osjeća usamljeno jer možda provodite puno vremena izvan kuće, osjeća se ignorirano kada se ne možete brinuti o njemu, osjeća se pod stresom i ne može kontrolirati osjećaje koji ga prožimaju

Iako se u početku ova ponašanja mogu činiti bezopasnima, s vremenom se mogu razviti čak i u ozbiljne probleme u ponašanju.

Stoga predlažemo da svaku situaciju sagledate pojedinačno i pokušate razumjeti uzrok. Ponekad rješenje može biti vrlo jednostavno.

Pas može osjetiti potrebu za više kontakta s vlasnikom, većom uključenošću ili dužom šetnjom.

Važno je poraditi na individualnom ponašanju i ponuditi životinji alternative i poticaje.

Međutim, ako se nakon promjena u svakodnevnom životu ta ponašanja umjesto ublažavanja pogoršaju, moglo bi biti korisno kontaktirati biheviorističkog veterinara i čuti njegovo mišljenje.