Foto Pexels
Tijekom generacija, ljudi su birali pse koji najbolje izražavaju svoje osjećaje izrazima lica
povezane vijesti
- Na području Krka, Klane, Šmrike, Klenovice, Delnica, Ravne Gore i Vrbovskog brojni naleti na srne, jelene i divlje svinje
- Vlasnik hrvatskog ovčara ostavio bez nadzora. Pas izišao iz dvorišta na ulicu, ugrizavši 79-godišnjakinju
- Nije držao psa pod nadzorom pa istrčao na cestu i skočio na 49-godišnjaka. Zajedno s mopedom pao i ozlijedio se
Kad psu nešto treba, okrene se prema nama podizanjem obrva. A mi, ne mogavši odoljeti tom nježnom pogledu, možemo samo udovoljiti našem ljubimcu.
Ova osobina pseće fizionomije i moć koju ima u odnosu čovjek-pas očito nije plod slučajnosti.
Prema novom istraživanju koje su proveli istraživači sa Sveučilišta Harvard, psi su razvili specifične mišiće oko očiju koji ih čine izražajnijim i komunikativnijim – ti mišići nedostaju u strukturi vukova, životinja koje su najsličnije psima.
Istraživači su usporedili anatomiju lica šest pripitomljenih pasa i četiri siva vuka, zajedno s promjenama u ponašanju devet vukova i dvadeset sedam pasa lutalica.
Ispostavilo se da svi psi, bez obzira na pasminu, imaju poseban mišić koji povlači bočni kut kapka prema uhu kad god je stegnut. Ovaj mali mišić, nazvan levator anguli oculi medialis, ne postoji kod vukova i to znači da je rezultat pripitomljavanja pasa od strane ljudi.
U praksi, u 33.000 godina pripitomljavanja vrste, facijalna anatomija mišića psa promijenila se kako bi zadovoljila komunikacijske potrebe čovjeka.
Zapravo, kako bi demonstrirali korištenje ovog mišića u ljudskoj komunikaciji, istraživači su stavili neke dobrovoljce ispred vukova i ispred pasa: u usporedbi s vukovima, psi podižu obrve puno češće i jačim intenzitetom kada se nađu ispred ljudskog bića.
Ovaj dodatni mišić omogućuje psima da budu izražajniji, a istraživači sumnjaju da je to rezultat sklonosti osobinama koje na neki način olakšavaju komunikaciju između ljudi i pasa.
Tijekom vremena, psi koji se smatraju najizražajnijim su “odabrani” od strane ljudi i uzgajaju se češće od manje ekspresivnih pasa.
U praksi, ljudi pokazuju više empatije i velikodušnosti prema psima s dječjim osobinama – kao što su velike oči, široko čelo i tako dalje – i vjerojatnije je da će ih hraniti i brinuti se za njih.
