Izraz “serijski skupljač” često se koristi neprikladno, olako, ne razmišljajući o tome da se to odnosi na stvarni psihički poremećaj koji se može pretvoriti u nepremostivu granicu za one koji od njega pate i koji pogađa mnogo više ljudi nego što se misli.

Da, jer kompulzivno gomilanje predmeta bilo koje vrste, nesposobnost baciti ono što više nije potrebno ili pospremiti nered, nastavak zadržavanja stvari koje se ne koriste samo zato što bi prije ili kasnije mogle zatrebati, sve su to znakovi prave bolesti, dispozofobije.

Svatko od nas je pomalo skupljač i sklon je zadržati čak i beskorisne ili polomljene predmete jer nam je teško oprostiti se od njih.

No, koji su znakovi ozbiljnog psihičkog poremećaja koje ne treba podcjenjivati?

Otkriva ih dr. David Tolin , stručnjak za poremećaje ponašanja, u nedavnom intervjuu.

Profil serijskog skupljača

Samo u Sjedinjenim Državama otprilike 19 milijuna ljudi pati od poremećaja gomilanja, a mnogi od njih trebaju stručnu pomoć kako bi prevladali poremećaj ponašanja, ponekad i da bi spasili svoje živote.

Procjenjuje se da u cijelom svijetu patološki skupljači predstavljaju otprilike 5% populacije – iako stigma predrasuda i neugodnosti još uvijek postoji u vezi s ovim poremećajem, a mnogi ljudi pogođeni patologijom skrivaju se i ne žele tražiti liječenje.

Poremećaj gomilanja je psihijatrijsko stanje koje karakteriziraju ekstremne poteškoće u odbacivanju ili na drugi način otpuštanju imovine. To uzrokuje nakupljanje nereda do točke u kojoj se stambeni prostori u kući više ne mogu koristiti za njihovu namjenu.

Nije, dakle, riječ o neurednosti ili nostalgičnim kolekcionarima, već o patološkoj nesposobnosti da se oslobode stvari koje više nisu upotrebljive i koje treba baciti – poput prazne ambalaže, razbijenih predmeta, starih časopisa, ukrasa i svega što čini naše materijalne svakodnevice.

U najtežim slučajevima, oboljeli od ove patologije čak čuvaju dlake, nokte, izmet, pa čak i leševe svojih preminulih ljubimaca.

Poremećaj gomilanja pojavljuje se u odrasloj dobi i pogoršava se starenjem, no obično su prvi latentni znakovi patologije prisutni od djetinjstva, a rana dijagnoza može uvelike poboljšati kvalitetu života bolesnika.

3 vrste vezivanja za objekte

• Sentimentalna privrženost: osoba povezuje neki predmet s ugodnim trenutkom u svom životu ili s dobrom osobom, pa se bori da ga se oslobodi
• Privrženost temeljena na (potencijalnoj) uporabi: osoba misli da bi određeni predmet mogao biti koristan u budućnosti, za sebe ili za nekog drugog, pa ga zbog toga oklijeva baciti ili pokloniti. To se posebno odnosi na odjeću i modne dodatke, ali i časopise, kuhinjski pribor, knjige, tehnološke predmete
• Estetska vezanost: osoba ostaje vezana za svoje predmete zbog njihovih estetskih svojstava, zbog njihove ljepote, a ne zbog njihove funkcionalnosti