Borba s bikovima jedina je umjetnost u kojoj je umjetnik u smrtnoj opasnosti, pisao je Ernest Hemingway (danas bi se zgražao nad zabranama koride u nekim gradovima…), Pablo Picasso je crtao, Federico Garcia Lorca pjevao. Ollleee… Korida loptačke poezije, dakle bez straha za život (ni krvi ni smrti…), na programu je sutra navečer u Bombonieri HNK Rijeka, na Rujevici. Hrvatska – Španjolska!

Predstava kojoj je, s obzirom na to o kakvim je »glumcima« (igračima) riječ (s obje strane) više mjesto na kazališnim daskama nego u Areni za bikove. Trava Rujevice, ista kao  na San Siru ili Bernabeuu, večeras će uživati. Neće je gaziti slonovi, akcije će crtati loptački pjesnici. Možda i ne bude predstava za pamćenje, igra se za bodove i najvažnije je pobijediti, ali imena jamče dobru zabavu. Španjolci su dvaput bili prvaci Europe za taj uzrast (Šveđani su aktualni). Drugi su bili igrači, ali škola je jedna jedina, jedinstvena. Španjolska! Pustimo debakl na posljednjem, brazilskom mundijalu, izbornik (od 2008.) Vicente del Bosque je prije toga bio na krovu Europe i svijeta, a dvaput je osvojio Ligu prvaka. Nitko kao Del Bosque. Čovjek koji je razbio ogledala u svlačionici kada su se igrači predugo zadržavali ispred…

 Nenad Gračan je 9. studenoga 1983. godine, kada je olimpijska momčad Jugoslavije razmontirala čuvenu talijansku igračku pred riječkom publikom (5:1), bio današnji Mateo Kovačić. Mekana i točna lopta, zvukovi violine, i točan udarac. Gračan je prije 32 godine otvorio vatromet s azzurrima. Zambia i DDR po 0:4, Gračanova momčad 1:5, tri su najteža poraza olimpijske selekcije Talijana. Sutra navečer će na Rujevici ključeve igre »mladih vatrenih« protiv »mlade furije«, Gračan dati – Kovačiću. Igraču Real Madrida. Drugi »Španjolac« je Halilović (Barcelona – Sporting). Gračan, i sam je igrao na Iberijskom poluotoku, napada nepobjedive Španjolce (3 poraza u 45 utakmica!), sa – »Španjolcima«. U Elcheu je prošle sezone igrao na posudbi i kapetan Mario Pašalić. Ali i dodatnim hrvatskim začinima – Radošević (Napoli), u dresu je Rijeke, dva Marka, Rog i Pjaca,  igraju Ligu prvaka, splitski dragulji su Vlašić, Balić… Kakva ogrlica! Kažu da Hrvatska nikada nije imala talentiraniju generaciju. Biser do bisera.

Nenad Gračan je sutra u ulozi toreadora. Želi zgrabiti bika za rogove. Zna da mahati crvenom krpom neće biti dovoljno, valja ga iscrpiti, ne dozvoliti mu da napada posjedom lopte. Školom koja je očarala svijet. Johan Cruijff je početkom devedesetih prošlog stoljeća postavio temelje katalonskog diva… Real je uvijek bio – kraljevski klub. Zabranjeno mu je igrati  negledljiv nogomet, makar on bio i – pobjednički. Na obje strane izumiruća vrsta igrača – desetke! Oni kojima je lopta za zabavu, a ne za nemilosrdno udaranje.

Hrvatska velikih očekivanja protiv najboljih na starom kontinentu – Španjolaca. U prvoj međunarodnoj utakmici na Rujevici. Uzlet, najava borbe za prvo mjesto (izravni plasman), ili jedno od četiriju najboljih drugoplasiranih (devet skupina), za »play off«.

 Prije 25 godina na riječkom je stadionu, naravno Kantrida (22. prosinca), odigrana druga utakmica hrvatske reprezentacije nakon osamostaljenja (na taj je dan Sabor ustanovio Ustav RH), prijateljska, protiv Rumunjske (2:0). Prvi su put kockasti dres odjenuli  Boban, Šuker, Jarni, Štimac, Jurčević… Na klupi je sjedio Dražan Jerković, a do njega – Skoblar, Kobešćak, Lukarić, Grnja. »Vatreni« su se predstavili na riječkoj travi i najavili »brončano pirovanje« Ćire Blaževića u Francuskoj 1998. godine.

Gračanova reprezentacija želi na Europsko prvenstvo 2017. godine, ali svatko od igrača ima samo jedan cilj – A selekcija. Nametnuti se za mjesto u Čačićevoj ekspediciji za Euro iduće godine za Francusku. Sutra je prva prilika. Kao i prije 25 godina na Kantridi kada se pojavio Zvone Boban.

Nenad Gračan, Zvone Boban, Mateo Kovačić… Dovoljno je kazati  – »desetke«!