Od čega živi direktor koji si dvije godine nije isplatio plaću? Istodobno, tvrdi, radnicima je redovito isplaćivao plaće, ali svoju nije obračunavao jer je tek podizao posao na noge. Taj direktor ili direktorica, posve nebitno, silno se narogušio na ministra financija Zdravka Marića jer, eto, želi uništiti sve mala i mikro poduzeća u zemlji. I nije jedini koji tako misli.

Kako će to ministar financija uništiti male i mikro poduzetnike, zadrugare? Namećući im obavezu da obavezne doprinose za mirovinsko i zdravstveno osiguranje za direktore i članove uprava, od iduće godine plaćaju na osnovicu od 8.822 kune. Da ne bi bilo zabune, na tu osnovicu obavezne doprinose već sada plaćaju obrtnici koji ostvaruju dobit, samostalni novinari, veterinari, fizioterapeuti, medicinske sestre, odvjetnici… I nisu uništeni. Povlaštena kasta direktora i članova uprava, međutim, ne želi red. I ne žele doprinositi za svoje buduće mirovine, kao ni za zdravstvo. I žele da nered koji je godinama vladao (dajući podršku rastakanju zdravstvenog i mirovinskog sustava) i dalje vlada. I u toj svojoj želji, stvarajući preveliku medijsku buku, iskrivljuju stvarnost.

Prije svega, propisana osnovica za obračun doprinosa nije bruto plaća. To je osnovica za obračun doprinosa na osnovu koje od iduće godine za obavezno zdravstveno i mirovinsko osiguranje trebaju izdvojiti mjesečno nešto više od 3.200 kuna, za razliku od trenutnih nešto iznad 1.900 kuna. Da, riječ je o nešto višim izdvajanjima za sustav koji i sami koriste ili će koristiti. Godišnje će za doprinose tako trebati prikupiti niti 39 tisuća kuna ili 16 tisuća kuna više nego u ovoj godini. Plaću, pritom, uopće ne trebaju isplatiti.

Tek kada bi predloženu osnovicu za obračun doprinosa istodobno smatrali i bruto plaćom, pa bi uz prosječni prirez i bez uzdržavanih članova isplaćivali neto plaću od 6.200 kuna, godišnji trošak rastao bi na tih preko stotinu tisuća kuna koje stalno spominju. No, činjenica je da tu plaću i sada malo tko od njih isplaćuje, pa neće ni u budućnosti. Da ponovimo, država ne propisuje minimalnu bruto plaću direktora, već minimalnu osnovicu za obračun doprinosa.

Direktori koji su skočili na zadnje noge trebali bi se upoznati s ta dva pojma, kao što su se upoznali s nebrojenim mogućnostima izbjegavanja plaćanja poreza na dohodak, prireza… Oni si, naprosto, mogu isplatiti minimalac, mogu raditi svega nekoliko sati u poduzeću, mogu ne isplatiti vlastitu plaću, mogu naštimavati bruto da ne plaćaju porez na dohodak ni prirez… Sve su to mogli i sve to mogu i dalje. No, makar minimalne doprinose trebaju platiti.

Činjenica da će direktori ili direktorice u malim firmama reći da si nisu dvije godine isplatili plaću (a radnicima su isplaćivali), dovoljno govori o sustavu čija se pravila igre mogu zaobilaziti. Tko nekog pri zdravoj plameti može uvjeriti da direktor može dvije godine preživjeti i voditi tvrtku bez kune u džepu i na računu. Da, nije si isplatio plaću, ali zasigurno je iz firme izvukao keš od kojeg je živio. I to je ključni moment velike pobune protiv najavljenog podizanja osnovice za obračun doprinosa, od koje vjerojatno neće biti ništa. Jer u ovoj zemlji i oni koji se kunu da su za uvođenje reda, padaju na licemjerna zapomaganja.