Kao da ne znaš da zlosretni kupac HŽ Carga nema za vratom Linića nego nekog rumunjskog Linescua ili kako li im se već zove ministar financija koji poslovnog čovjeka Gruiu Stoicu rastura zbog utaje poreza!
– Šta kažeš, trafikant, na senzacionalnu vijest iz jutrošnjih novina da je u Banskim dvorima zavladao šok?
– Bolje da je u Vladi zavladao i šok nego ovo što je do sada vladalo.
– Vidim, baš tebe briga što Vlada neće uhvatit planiranih milijardu i sto milijuna kuna od prodaje HŽ Carga!
– A zašto ih ne bi uhvatila?
– Pa eto naprimjer zato što izabrani kupac ima problema s poreznim vlastima.
– Onaj rumunjski bogataš s Forbesove liste?
– Da, kralj vagona Gruia Stoica.
– Ne mogu vjerovat! Crni Gruia nije ni primirisao Hrvatsku, a već su ga skembali Linićevi terenci…
– Zašto se glupiraš, trafikant? Kao da ne znaš da zlosretni kupac HŽ Carga nema za vratom Linića nego nekog rumunjskog Linescua ili kako li im se već zove ministar financija koji poslovnog čovjeka Gruiu Stoicu rastura zbog utaje poreza!
– Ne glupiram se, već se ponašam odgovorno poput najodgovornijih osoba u našemu Ministarstvu pomorstva, prometa i infrastrukture.
– Šta je, bogati, odgovorno u tvome pravljenju blesavim?
– Šteta što te ministar Hajdaš-Dončić nije zaposlio da mu vodiš PR-službu!
– Bolje da nije. Ja ipak ne bih znao tako diplomatski odgovorit na pitanje o sumnjama što ih prema Gruinim poslovima u majci domovini gaji rumunjski predsjednik Traian Basescu koji premijera Victora Pontu moli za oprez u privatizaciji tamošnjih željeznica gdje kao kupac također figurira Stoica.
– Šta ti ne bi znao?
– Ne bih znao sročit rečenicu: »Ne možemo niti želimo komentirati komunikaciju i stavove predsjednika i premijera druge države, u ovom slučaju Rumunjske.« A ne bi mi na um palo ni da na pitanje o vijestima iz Rumunjske po kojima Pontin kabinet razmatra ukidanje odluke o prodaji državne željezničke kompanije Stoici novinaru odbrusim: »Nismo upoznati s navodima koje tretirate kao činjenice.« Jebiga, samozatajan sam po prirodi, pa se ne bih razmetao tolikim neznanjem…
– Vidim ja: ti ne samo što nikada ne bi dovabio niti jednog stranog investitora, već bi rastjerao i ovu šačicu njih što još imaju živaca za ulagat u Hrvatsku.
– Ja sam mislio da investitori ovdje dolaze ulagat novce a ne živce… A što se tjeranja tiče, e vidiš – nikoga ja ne bih tjerao.
– Čak ni one iz Çalişkana?
– Njih ne da ne bih otjerao, nego bih im prodao sve što ova zemlja namjerava prodat.
– Isusati, trafikant, je li ti se to mozak na ovih plus 40 pretvorio u heljdinu kašu? Znaš li ti šta govoriš? Pa to bi bila čista veleizdaja!
– Ma daj, prođi me se s tim riječima koje ne znače ništa! Bila bi to ne veleizdaja nego veleprodaja, ali odjednom.
– Kako to misliš: odjednom?
– Pa zar nije bolje da sve odjednom prodamo jednom jedinom Çalişkanu nego da za svaki artikal u državnom vlasništvu iznova tražimo i nalazimo nove Çalişkane, samo s drugačijim nazivima? Šta bi falilo da se ta stalno najavljivana gospodarska Oluja najzad i dogodi? I to kao olujni blitzkrieg…
– A tko tebi kaže da je Stoicina firma isto što i Çalişkan, i da će se naprasno povuć odavde?
– Glasovi iz Rumunjske – od predsjednika države pa do medija – koji daju naslutit kako bi bilo bolje da »kralj vagona« i ne dođe u priliku da ode iz Hrvatske.
– A šta ako nisu u pravu oni nego ni kriv ni dužan Gruia Stoica, koji glasine o poreznom dugu pokušava demantirat izjavom o 300 milijuna eura poreza, koliko je njegova tvrtka platila u posljednjih pet godina?
– E vidiš, takvom se argumentacijom koristi i ovaj australski biznismen hrvatskih korijena Matt Tomas koji najavljuje kupnju Hajduka, poljudskog stadiona, svega što treba za Ligu prvaka, uključujući valjda i sam pobjednički pokal… Na sve što se po australskim novinama piše o njegovoj povezanosti s podzemljem, naše gore investitor odgovara: »Kakav je to gangster koji državi plati 80 milijuna dolara poreza, i to samo od jedne tvrtke?!«
– To stvarno nije nikakav gangster.
– Nego šta je?
– Po svemu sudeći, ulagač u Hrvatsku.
