Analitičari kažu da postoje tri opcije za rješenje ove situacije
Svaka vlast kvari, a apsolutna vlast kvari apsolutno – stara je to uzrečica, čiji je živi svjedok srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić. Od sredine studenoga, otkako se u Novom Sadu dogodila nesreća s nadstrešnicom na autobusnom kolodvoru gdje je poginulo 15 ljudi, a pokazalo se da su poginuli zbog fušeraja i korupcije, Vučić u Beogradu gleda prosvjede protiv svoje zastarjele, korumpirane i nesposobne vlasti.
Srbija se digla na noge i traži ne samo pad vlasti nego promjenu mentalnog sklopa i prakse unutar te države, koja je raspolućena između Istoka i Zapada, između Rusije i Europske unije, između demokracije i kvazidemokracije kakvu promovira Vučić. To se sad svodi na protest ne samo protiv vlasti kao takve (jer možda dođe i gora) nego protiv zaostalog i preživjelog režima, koji vlada putem tabloida, koji ocrnjuje svoje političke suparnike, koji degradira građane, koji guši slobode i koji, u konačnici, ne osigurava bolji život za svoje građane. Srbijanska vladajuća klika dosjetila se da tome doskoči smjenom najprije dijela ministara, a sad i premijera Miloša Vučevića.
Riječ je formalno o ostavci, ali zapravo je riječ o tome da je neprikosnoveni vladar Srbije Aleksandar Vučić odlučio maknuti Vučevića, premijera čije ime zna malo tko van Srbije jer ima ulogu pijuna. Upravo ga tako i miče sa scene, kao pijuna, putem alibi-ostavke. Vučevićeva ostavka uslijedila je za manje od 24 sata nakon što je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić u ponedjeljak navečer najavio »što hitniju i golemu rekonstrukciju« vlade Srbije.
On zna da narod na ulicama želi neku promjenu, bilo kakvu, pa je onda lakše maknuti premijera koji ionako nema skoro nikakvu težinu, nego samog sebe. Ali to možda neće biti dovoljno. Vučić godinama radi na tome da njegova vlast u Srbiji postane apsolutna – guši medijske slobode, zatire opoziciju, igra šah s pijunima na šahovskoj ploči Srbije. Ali ta apsolutna vlast koju si je uzurpirao raznim političkim manevrima tijekom razdoblja od 2017. godine (a i prije, ako se 2012. broji kao godina kad je postao nacionalno prisutan) do danas, na kraju će ga doći glave, u političkom smislu. Htio je sve u svojim rukama – sad će biti i odgovoran za sve. A Srbija se suočava s ogromnim prosvjedima, koji su sada već popraćeni i nasiljem. Takva količina ljudi na ulicama, mladih, starih, crvenih, crnih i zelenih, na kraju će biti zadovoljna tek kad i on ode. Jer Vučić je simbol zaostajanja Srbije.
Ta je zemlja mogla davno ranije eksplicitno odabrati svoj europski put, ali joj je jedna noga stalno u vratima da se vrati pod skute Moskve. U napetim geopolitičkim prilikama današnjeg svijeta nema, međutim, vremena ni prostora za takvo poigravanje živcima onih koji istinski odlučuju. Tu neodlučnost, to licemjerje, prepoznaju i građani Srbije – oni koji već danima žive život na ulici, u prosvjedu.
Analitičari kažu da postoje tri opcije za rješenje ove situacije – rekonstrukcija vlade, privremena vlada ili novi izbori.
Nema sumnje da će se Vučić odlučiti za prijelazni period – sad mu sigurno ne odgovaraju novi izbori jer sve govori da bi na njima izgubio i ono što mu je sada u rukama preostalo. Nema drugu opciju nego kupovati vrijeme i nadati se da će se ogorčeni građani umoriti. Ali u krivu je jer ide protiv svog naroda. Ljudi koji se više od dva mjeseca nisu umorili svaku večer izaći na protest, sigurno neće odustati bez rješenja. Ono što za Vučićevu vlast postaje problem, jest rast nasilja. Mladi ljudi već postaju žrtve napadača koji su protiv prosvjeda. Njegova je policija tek prije nekoliko dana došla štititi studente od takvih napadača – dotad se već dogodilo nekoliko ataka na prosvjednike, koji mirno prosvjeduju, čak i kad obustavljaju promet na najvećim avenijama Beograda, a zaštitu cijelo to vrijeme nisu imali.
Vlast je potpuno pogrešno reagirala, prepoznala ih je kao neprijatelje po sebe, a to su djeca, obični ljudi. Ali to jest reakcija autokrata. Ako nasilje eskalira, tim gore po srbijansku vlast. Kriza traje već dva i pol mjeseca, a jedino što Vučić treba napraviti, i što jedino dosad nije, jest – pogledati se u ogledalo.
Tihana Tomičić
Žrtva autokracije bit će sam Vučić
Tihana Tomičić
29. siječanj 2025 07:29
Reuters
Analitičari kažu da postoje tri opcije za rješenje ove situacije
Svaka vlast kvari, a apsolutna vlast kvari apsolutno – stara je to uzrečica, čiji je živi svjedok srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić. Od sredine studenoga, otkako se u Novom Sadu dogodila nesreća s nadstrešnicom na autobusnom kolodvoru gdje je poginulo 15 ljudi, a pokazalo se da su poginuli zbog fušeraja i korupcije, Vučić u Beogradu gleda prosvjede protiv svoje zastarjele, korumpirane i nesposobne vlasti.
Srbija se digla na noge i traži ne samo pad vlasti nego promjenu mentalnog sklopa i prakse unutar te države, koja je raspolućena između Istoka i Zapada, između Rusije i Europske unije, između demokracije i kvazidemokracije kakvu promovira Vučić. To se sad svodi na protest ne samo protiv vlasti kao takve (jer možda dođe i gora) nego protiv zaostalog i preživjelog režima, koji vlada putem tabloida, koji ocrnjuje svoje političke suparnike, koji degradira građane, koji guši slobode i koji, u konačnici, ne osigurava bolji život za svoje građane. Srbijanska vladajuća klika dosjetila se da tome doskoči smjenom najprije dijela ministara, a sad i premijera Miloša Vučevića.
Riječ je formalno o ostavci, ali zapravo je riječ o tome da je neprikosnoveni vladar Srbije Aleksandar Vučić odlučio maknuti Vučevića, premijera čije ime zna malo tko van Srbije jer ima ulogu pijuna. Upravo ga tako i miče sa scene, kao pijuna, putem alibi-ostavke. Vučevićeva ostavka uslijedila je za manje od 24 sata nakon što je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić u ponedjeljak navečer najavio »što hitniju i golemu rekonstrukciju« vlade Srbije.
On zna da narod na ulicama želi neku promjenu, bilo kakvu, pa je onda lakše maknuti premijera koji ionako nema skoro nikakvu težinu, nego samog sebe. Ali to možda neće biti dovoljno. Vučić godinama radi na tome da njegova vlast u Srbiji postane apsolutna – guši medijske slobode, zatire opoziciju, igra šah s pijunima na šahovskoj ploči Srbije. Ali ta apsolutna vlast koju si je uzurpirao raznim političkim manevrima tijekom razdoblja od 2017. godine (a i prije, ako se 2012. broji kao godina kad je postao nacionalno prisutan) do danas, na kraju će ga doći glave, u političkom smislu. Htio je sve u svojim rukama – sad će biti i odgovoran za sve. A Srbija se suočava s ogromnim prosvjedima, koji su sada već popraćeni i nasiljem. Takva količina ljudi na ulicama, mladih, starih, crvenih, crnih i zelenih, na kraju će biti zadovoljna tek kad i on ode. Jer Vučić je simbol zaostajanja Srbije.
Ta je zemlja mogla davno ranije eksplicitno odabrati svoj europski put, ali joj je jedna noga stalno u vratima da se vrati pod skute Moskve. U napetim geopolitičkim prilikama današnjeg svijeta nema, međutim, vremena ni prostora za takvo poigravanje živcima onih koji istinski odlučuju. Tu neodlučnost, to licemjerje, prepoznaju i građani Srbije – oni koji već danima žive život na ulici, u prosvjedu.
Analitičari kažu da postoje tri opcije za rješenje ove situacije – rekonstrukcija vlade, privremena vlada ili novi izbori.
Nema sumnje da će se Vučić odlučiti za prijelazni period – sad mu sigurno ne odgovaraju novi izbori jer sve govori da bi na njima izgubio i ono što mu je sada u rukama preostalo. Nema drugu opciju nego kupovati vrijeme i nadati se da će se ogorčeni građani umoriti. Ali u krivu je jer ide protiv svog naroda. Ljudi koji se više od dva mjeseca nisu umorili svaku večer izaći na protest, sigurno neće odustati bez rješenja. Ono što za Vučićevu vlast postaje problem, jest rast nasilja. Mladi ljudi već postaju žrtve napadača koji su protiv prosvjeda. Njegova je policija tek prije nekoliko dana došla štititi studente od takvih napadača – dotad se već dogodilo nekoliko ataka na prosvjednike, koji mirno prosvjeduju, čak i kad obustavljaju promet na najvećim avenijama Beograda, a zaštitu cijelo to vrijeme nisu imali.
Vlast je potpuno pogrešno reagirala, prepoznala ih je kao neprijatelje po sebe, a to su djeca, obični ljudi. Ali to jest reakcija autokrata. Ako nasilje eskalira, tim gore po srbijansku vlast. Kriza traje već dva i pol mjeseca, a jedino što Vučić treba napraviti, i što jedino dosad nije, jest – pogledati se u ogledalo.