Gledajući reportažu sa Zrća, gdje se »partijana« svakodnevno normalno nastavlja kao da nema sutra, bez obzira na koronu i izrečene mjere epidemiologa, čovjek se upita zašto smo uopće bombardirani silnim upozorenjima, kad se život živi bučnije i s manjom socijalnom distancom nego što smo mogli i sanjati ovoga proljeća dok smo zatvoreni sjedili u kući?

Istovremeno, događaju se dva paralelna trenda: broj turista u Hrvatskoj raste, brojke su skoro iste, a ponegdje čak i veće nego 2019. godine, a istovremeno ponovo raste i broj zaraženih koronavirusom.

Jučer je bio »najjači« dan dosad, sa 130 oboljelih i rastom broja onih koji završavaju na respiratoru. No, ove dvije premise ne daju nužno konkluziju da veći broj turista ima veze s većim brojem oboljelih – kvaka je u žarištima poput noćnih klubova, koja se ne uspijevaju dovoljno brzo stavljati pod kontrolu.

Niti je svaki turist opasnost, niti je pojavu samo jednog slučaja na nekom novom mjestu automatski moguće kontrolirati. No, rezultat je – povratak virusa.

Pritom, politika je Vlade maksimalna liberalizacija, odnosno puni povratak normalnog života. Osim što moramo maske nositi u trgovini ili banci, praktički živimo isto kao inače, granice su otvorene, restorani i kafići normalno rade, školska godina trebala bi normalno krenuti 7. rujna, kupališta i bazeni su puni, svi se ponašaju po starom.

Na Sinjskoj alki prije nekoliko dana bilo je možda nešto manje publike, barem je tako rečeno, no tribine su izgledale napučeno kao i svih prethodnih godina. Svi su se ponašali kao i inače, uključujući državne dužnosnike.

Ono što se nekad zvalo kalibriranjem mjera, gotovo sasvim je nestalo, a članovi famoznog Stožera teško traže riječi kojim bi se izvukli od paljbe novinarskih pitanja o novim mjerama. Jer, novih mjera nema.

To otvara jedino logično pitanje: zašto Stožer ne donese neke nove preporuke? Što čeka? Čak ni za noćne klubove zatvorenog tipa nema nikakvih ograničenja, osim što stolove moraju složiti s većim razmakom, a svima nam je jasno da 18-godišnjaci u tim klubovima, zaštićeni svojom mladošću, ne vode brigu ni o maskama, ni o distanci, ni o dezinficiranju ruku svakih pola sata…

Ako postoje točke koje su potencijalna žarišta, Stožer bi morao aktivnije reagirati na takve pojave. Neće svijet propasti ako dva kluba na Zrću i druga dva s cajkama u Zagrebu ostanu bez svih planiranih prihoda u 2020. godini, ili ako se Ante i Mara ožene bez tristo uzvanika.

Ili pak stvar sagledajmo obrnuto: ako se možemo tako ponašati u klubovima i na partyjima, zašto se onda uopće brinemo oko pitanja hoće li djeca normalno krenuti u školu početkom rujna.

Roditelji su počeli osnivati na društvenim mrežama grupe u kojima traže od ministarstva da im dozvoli da djeca opet cijelu godinu nastavu prate online. Ali, to su isti oni 18-godišnjaci koji su sinoć partijali, nitko drugi.

Stožer bi stoga trebao pokazati da želi aktivnije kontrolirati potencijalna žarišta, odnosno ona koja su već utvrđena kao takve kritične točke, i njih izolirati, a sve ostale ostaviti da normalno žive, idu na posao, u školu ili u kino.

Nije vrag da se, ispolitizirani koliko već jesu, članovi Stožera stavljaju u ulogu zaštitnika politike Vlade nasuprot onome što cijelo vrijeme traži predsjednik Zoran Milanović, da o mjerama i preporukama počne odlučivati Sabor. Nije valjda da je to jedini razlog što se svi pravimo da onih 130 novooboljelih od jučer gotovo pa ni nema?

Ono što trenutno treba kalibrirati, to je u prvom redu konzistentnost mjera. Jasno je da Vlada ne želi ekonomski slom i da će učiniti sve da nijedno radno mjesto ne nestane s novim valom korone, no uzalud sva upozorenja epidemiologa i taj presing kojem smo izloženi, ako praktički nema efikasnih reakcija na mjestima koja su se dokazala kao žarišta.

Upravo kontrola takvih žarišta dosad je bila razlogom što je Hrvatska među zemljama s najmanje zaraženih, no nisu nove mjere neki tako veliki bauk da bi se zbog njih Vlada trebala bojati nastavka političkog pritiska s Pantovčaka najesen.

Od Stožera se očekuje reakcija. A politika neka se bori međusobno kako hoće. Većinu ljudi taj dio uopće ne zanima.