Stabilnost Vlade nije nevažna, posebno u vremenima poput ovih. Stoga je slaganje Plenkovića i Milanovića u dijelu zakonskih izmjena kojima bi se DORH obavezalo da informira čelne ljude prije privođenja ministara ili drugih visokih dužnosnika, zapravo dobro
Ovo su dani u kojima se piše povijest. Sve se odvija u realnom vremenu, u šestoj brzini. Da nam je netko prije deset dana rekao da smo na pragu trećeg svjetskog rata, ne bismo mu vjerovali. Mislili smo da su naši problemi najveći na svijetu. Nisu. Sad vidimo da se svijet može ujediniti oko jednog problema – podršci Ukrajini gdje ginu na stotine ljudi dnevno.
U tim okolnostima, Vlada se opet pokazuje kao efikasan mehanizam koji se okreće bez obzira na prepreke. Kad je prije dva dana proglašen moratorij na rad Sberbanka u Hrvatskoj, analitičari su se bojali što će se dogoditi s ulozima građana. No, jedini logičan scenarij, a to je da se država pobrine za građane i njihove uloge, u samo 48 sati je osmišljen i proveden. Nitko se ne mora bojati za svoje uloge u Sberbanku, a kako će se ona ubuduće zvati, uopće nije važno. Po tko zna koji put otkako je pandemije, krize i sada rata u Ukrajini, Vlada je reagirala promptno. Najprije su štitili radna mjesta, pa davali potpore, sad su spasili jednu banku i novac građana. No, vremena su takva – u velikim krizama bez državnog intervencionizma se ne može.
Istovremeno, vlast funkcionira i u zbrinjavanju ukrajinskih izbjeglica, ali i u pripremama za moguće, eventualne vojne aktivnosti, ako se situacija iz Ukrajine prelije dalje na zapad. Iako se premijer Andrej Plenković i predsjednik Zoran Milanović i dalje verbalno možda prepucavaju o tome je li »pripravnost Hrvatske vojske« samo fraza koja govori da budno prate što se događa, ili je pak riječ o novom stupnju pripravnosti oružanih snaga u formalnom smislu (što zasad nije slučaj), važno je ono što je u suštini stvari, a to je da se dva vodeća čovjeka države napokon normalno čuju i dogovaraju zajedničke korake u odnosu na globalnu krizu oko Ukrajine. Hoće li se sazvati Vijeće za nacionalnu sigurnost ili ne, i kad točno, manje je važno u odnosu na to da poluge vlasti u Hrvatskoj funkcioniraju normalno. A funkcioniraju. Sve ostalo je folklor kojem znaju pribjeći obojica, Milanović više, Plenković manje. Važno je i da je Sabor ujedinjen u politici oko Ukrajine i da je svima jasno tko je agresor, a tko žrtva, i koja je relacija Hrvatske prema Rusiji. Zapravo, ugodno je svjedočiti tom parlamentarnom zajedništvu u trenucima kad doista iznad naših glava otkucava Putinov nuklearni pješčani sat. Sve drugo bilo bi krajnje neodgovorno, i obje poluge vlasti zaslužile bi detroniziranje da nije tako.
Tako umjesto novih izbora, koji su donedavno mogli biti opcija nakon otkrivanja afera vezanih uz Plenkovićeve ministre, sada je jasno da Vlada ima podršku ne samo dobrog dijela građana, nego i dobrog dijela zastupnika u Saboru. U situaciji ratne opasnosti parlamentarni izbori jednostavno prestaju biti opcija, ma kakve bile unutarnje afere. Mnogi kažu da je Plenković »spašen« od vlastitih afera izbijanjem ukrajinskog rata, jer fokus je prebačen na potpuno drugo područje. Na neki način i jest. Ali ova ratna kriza toliko je velika da svaka druga situacija sada izgleda kao lokalni igrokaz u odnosu na to.
Zato je dobro da su premijer i predsjednik Republike istog ili sličnog stava oko najnovijih korupcijskih afera koje tresu Vladu. Poznato je da je Milanović najveći kritičar Plenkovića, njegove Vlade i potencijalne korupcije u njoj, no u jednom je u pravu: nemoguće je da DORH vrši takav pritisak na izvršnu vlast da se može događati da se ministre uhićuje bez ikakve prethodne informacije premijeru. Bez obzira što može izgledati da Plenković i Milanović u konačnici štite sebe takvim stavom, činjenica je da je svojom novom praksom tužiteljstvo prešlo Rubikon dobrog ponašanja. Tim više ako se samo radi o unutarnjem sukobu između samog DORH-a i USKOK-a, čije su vodeće figure u sukobu otkako je europsko tužiteljstvo moralo reagirati na slučaj Žalac. Izvršna vlast (jednako kao i predsjednička uloga) ne može biti žrtvom unutarnjih sukoba između dviju poluga pravosudnih institucija. Stabilnost Vlade nije nevažna, posebno u vremenima poput ovih. Stoga je slaganje Plenkovića i Milanovića u dijelu zakonskih izmjena kojima bi se DORH obavezalo da informira čelne ljude prije privođenja ministara ili drugih visokih dužnosnika, zapravo dobro.
Država i vlast moraju funkcionirati, bez obzira na bilo kakva bočna zbivanja, ili bilo kakve »nuspojave«.
Uvodnik
Vlast mora funkcionirati, bez obzira na “nuspojave”
Tihana Tomičić
03. ožujak 2022 14:45
Snimio Davor KOVAČEVIĆ
Stabilnost Vlade nije nevažna, posebno u vremenima poput ovih. Stoga je slaganje Plenkovića i Milanovića u dijelu zakonskih izmjena kojima bi se DORH obavezalo da informira čelne ljude prije privođenja ministara ili drugih visokih dužnosnika, zapravo dobro
Ovo su dani u kojima se piše povijest. Sve se odvija u realnom vremenu, u šestoj brzini. Da nam je netko prije deset dana rekao da smo na pragu trećeg svjetskog rata, ne bismo mu vjerovali. Mislili smo da su naši problemi najveći na svijetu. Nisu. Sad vidimo da se svijet može ujediniti oko jednog problema – podršci Ukrajini gdje ginu na stotine ljudi dnevno.
U tim okolnostima, Vlada se opet pokazuje kao efikasan mehanizam koji se okreće bez obzira na prepreke. Kad je prije dva dana proglašen moratorij na rad Sberbanka u Hrvatskoj, analitičari su se bojali što će se dogoditi s ulozima građana. No, jedini logičan scenarij, a to je da se država pobrine za građane i njihove uloge, u samo 48 sati je osmišljen i proveden. Nitko se ne mora bojati za svoje uloge u Sberbanku, a kako će se ona ubuduće zvati, uopće nije važno. Po tko zna koji put otkako je pandemije, krize i sada rata u Ukrajini, Vlada je reagirala promptno. Najprije su štitili radna mjesta, pa davali potpore, sad su spasili jednu banku i novac građana. No, vremena su takva – u velikim krizama bez državnog intervencionizma se ne može.
Istovremeno, vlast funkcionira i u zbrinjavanju ukrajinskih izbjeglica, ali i u pripremama za moguće, eventualne vojne aktivnosti, ako se situacija iz Ukrajine prelije dalje na zapad. Iako se premijer Andrej Plenković i predsjednik Zoran Milanović i dalje verbalno možda prepucavaju o tome je li »pripravnost Hrvatske vojske« samo fraza koja govori da budno prate što se događa, ili je pak riječ o novom stupnju pripravnosti oružanih snaga u formalnom smislu (što zasad nije slučaj), važno je ono što je u suštini stvari, a to je da se dva vodeća čovjeka države napokon normalno čuju i dogovaraju zajedničke korake u odnosu na globalnu krizu oko Ukrajine. Hoće li se sazvati Vijeće za nacionalnu sigurnost ili ne, i kad točno, manje je važno u odnosu na to da poluge vlasti u Hrvatskoj funkcioniraju normalno. A funkcioniraju. Sve ostalo je folklor kojem znaju pribjeći obojica, Milanović više, Plenković manje. Važno je i da je Sabor ujedinjen u politici oko Ukrajine i da je svima jasno tko je agresor, a tko žrtva, i koja je relacija Hrvatske prema Rusiji. Zapravo, ugodno je svjedočiti tom parlamentarnom zajedništvu u trenucima kad doista iznad naših glava otkucava Putinov nuklearni pješčani sat. Sve drugo bilo bi krajnje neodgovorno, i obje poluge vlasti zaslužile bi detroniziranje da nije tako.
Tako umjesto novih izbora, koji su donedavno mogli biti opcija nakon otkrivanja afera vezanih uz Plenkovićeve ministre, sada je jasno da Vlada ima podršku ne samo dobrog dijela građana, nego i dobrog dijela zastupnika u Saboru. U situaciji ratne opasnosti parlamentarni izbori jednostavno prestaju biti opcija, ma kakve bile unutarnje afere. Mnogi kažu da je Plenković »spašen« od vlastitih afera izbijanjem ukrajinskog rata, jer fokus je prebačen na potpuno drugo područje. Na neki način i jest. Ali ova ratna kriza toliko je velika da svaka druga situacija sada izgleda kao lokalni igrokaz u odnosu na to.
Zato je dobro da su premijer i predsjednik Republike istog ili sličnog stava oko najnovijih korupcijskih afera koje tresu Vladu. Poznato je da je Milanović najveći kritičar Plenkovića, njegove Vlade i potencijalne korupcije u njoj, no u jednom je u pravu: nemoguće je da DORH vrši takav pritisak na izvršnu vlast da se može događati da se ministre uhićuje bez ikakve prethodne informacije premijeru. Bez obzira što može izgledati da Plenković i Milanović u konačnici štite sebe takvim stavom, činjenica je da je svojom novom praksom tužiteljstvo prešlo Rubikon dobrog ponašanja. Tim više ako se samo radi o unutarnjem sukobu između samog DORH-a i USKOK-a, čije su vodeće figure u sukobu otkako je europsko tužiteljstvo moralo reagirati na slučaj Žalac. Izvršna vlast (jednako kao i predsjednička uloga) ne može biti žrtvom unutarnjih sukoba između dviju poluga pravosudnih institucija. Stabilnost Vlade nije nevažna, posebno u vremenima poput ovih. Stoga je slaganje Plenkovića i Milanovića u dijelu zakonskih izmjena kojima bi se DORH obavezalo da informira čelne ljude prije privođenja ministara ili drugih visokih dužnosnika, zapravo dobro.
Država i vlast moraju funkcionirati, bez obzira na bilo kakva bočna zbivanja, ili bilo kakve »nuspojave«.