Očekivano, novi Pravilnik o sigurnosti u školama, čim je donesen izazvao je niz nezadovoljstava. I ravnatelji škola, i zaposlenici, i osnivači škola, a to su uglavnom županije i gradovi, dobivaju nova tehnička i financijska zaduženja.

Posljedica je to nezapamćene tragedije u zagrebačkom Prečkom, gdje je rastrojeni mladić ubio dijete, ozlijedio nastavnicu i drugu djecu. Bilo je jasno da odmah treba krenuti u neke izmjene nakon toga, jer su vrata škola očito bila »propuh« – svatko je mogao ulaziti i izlaziti kako je htio, pa i sami učenici. A sad slijede nova, stroža pravila. Što naravno iziskuje i dodatni novac.

Nikome to nije drago, stoga sindikati već prosvjeduju u ime ravnatelja škola i nastavnika, dok se lokalne jedinice žale da će im to biti skupo i da Vlada zasad nudi »nula eura« za nove troškove.

No, možda svi pomalo i pušu na hladno. Naime, iz Vlade su jasno rekli u prvom trenutku da će financijska sredstva za te nove troškove odmah osigurati. Treba, najprije, platiti novu opremu, nova vrata u školama, osigurati alternativne ulaze u škole, postaviti kamere, platiti dodatno nastavno osoblje koje će na portama dežurati zajedno s učenicima, a onda i dodatni rad svih koji su ova dva tjedna dok traju školski praznici morali u školama raditi na ovome.

Nema sumnje da će Vlada pod hitno naći novac za to – jer mora. Nema tko drugi.

Jedino što će lokalne jedinice kao osnivači dodatno morati platiti su eventualno zaštitari, ako se pojedine škole odluče odmah angažirati takve tvrtke. Lokalna samouprava zbog poreznih izmjena kod poreza na dohodak ima, inače, dosta novih dodatnih prihoda pa za većinu njih to ne bi smio biti specijalni problem – opcionalno je, pa ako smatraju da su zaštitari potrebni dodatno, to moraju i sufinancirati. A ono osnovno će ionako pokriti Vlada iz proračuna.

No, sindikati Vladi ne vjeruju dok ne vide točan iznos. Show me the money, reklo bi se. Stoga su zasad svi nezadovoljni. A različite lokalne jedinice različito pristupaju ovom pitanju – recimo, u Zagrebu su dječji vrtići odavno pod ključem i ulazi se samo uz šifru. Sad će se očito to pokušati primijeniti i u školama, gdje već sami plaćaju zaštitare u dijelu njih.

No, famozni Protokol obuhvaća ne samo ustanove, nego i roditelje. I oni će morati naučiti da ne mogu ulaziti po djecu u škole kad god im padne na pamet, morat će se najavljivati i osobi zaduženoj za kontrolu dozvoliti da im otvara torbu i pregledava stvari. Stoga će se Vlada i tu morati isprsiti – nastavnici nisu zaštitari, pa će i oni morati proći stanovitu dodatnu obuku. Što će također dodatno koštati, a ni to nema tko platiti osim državnog proračuna.

Upitno je i kako će se u školama organizirati marende – ako djeca u osnovnim školama ne smiju van na odmoru, to znači da će im roditelji, ili same škole, morati osigurati marendu u samom školskom prostoru. Dakle, i tu će morati biti izmjena.

No, sve to opet ne može biti garancija da se novi incident ili zločin nikada nigdje više nikad neće ponoviti. U 2025. godinu ušli smo s najviše vijesti iz crne kronike nego ikad. Teroristički napadi dogodili su se u raznim državama, u Njemačkoj, u Americi, ludilo se dogodilo i u Crnoj Gori, nasilje buja.

I nema onoga tko može jamčiti sto posto da i sa zaključanim vratima u školama neće biti novih incidenata.

Ako pogledamo slučaj Prečko, znamo da je rastrojeni nasilnik nakon škole utrčao s nožem u susjedni Dom zdravlja, i puka je slučajnost da i ondje nekoga nije ozlijedio. Što ćemo onda s domovima zdravlja? Što ćemo s bilo kojom drugom javnom ustanovom?

Novi Protokol dobivaju škole, ali ne i zdravstvene ustanove, a i kako bi ga mogle imati kad su to mjesta otvorena svima. Problem je, dakle, mnogo dublji. I odnosi se na sve nas.

Nalazimo se očito u vremenu opasnog življenja, u kojem svatko od nas mora preuzeti na sebe onaj mali dio odgovornosti za cjelinu normalnog društva.

Vlast ne može rješavati sve – mora platiti što je nužno, ali nešto je i na zdravom razumu i posebno volji svakog od nas da sudjeluje u dizanju sigurnosti zajednice u kojoj živi.