Od 1. ožujka Autotrolej će podići cijene svih karata osim učeničkih i studentskih za 20 posto. Međutim, ni ova populacija neće izbjeći poskupljenje, na njih će red doći 1. rujna. Autotrolej naprosto nije imao izlaza, morao je posegnuti za ovom mjerom. Jer cijene energenata u cijelom svijetu, blago rečeno, divljaju. Što je još jedan u nizu dokaza da je svijet povezan kao nikada prije. Poremećajima na svjetskom tržištu energenata očito ne može pobjeći nitko.

Glavni uzrok ovog cirkusa s cijenama energenata, barem onaj za koji se zna, jest pandemija korone i sve ono što je ona sa sobom donijela. Riječ je prvo o padu potražnje za energijom koji je bio ogroman tijekom lockdowna gotovo cijele 2020. godine. Međutim, početak masovnog cijepljenja stanovništva u proljeće 2021. doveo je do naglog otvaranja svjetskoga gospodarstva, što je potpuno okrenulo trendove. I dovelo je do strelovitog rasta potražnje za energijom. Istovremeno se kasnilo s održavanjem i obnovom postrojenja koja su cijelu prethodnu godinu bila u zastoju. Također je zbog poremećaja koje je uzrokovala korona došlo i do problema s dobavom sirovina i repromaterijala. Tu su i globalne dekarbonizacijske klimatske politike u energetici koje su također pridonijele rastu cijena energije. Pored toga, fosilna goriva se već dugo demoniziraju, kao da se želi umjetno postići da cijena energije mora biti visoka. A sve da se potakne energetska tranzicija i time obnovljivi izvori energije učine isplativijima. Iako postaje sve jasnije da doprinos energetike klimatskim promjenama postaje sve manji, a sve veći je utjecaj deforestacije, uzgoja hrane i poljoprivrede, masovnih požara i otapanja permafrosta.

Sve je to skupa, ali i neki dosad nerazjašnjeni razlozi, dovelo do toga da je na tržištima cijena plina od početka 2021. porasla pet, a struje tri do četiri puta. Cijena nafte porasla je za 70 posto. Naravno, tu je faktor Ukrajina, odnosno ultimatum Rusije da ova zemlja nikada ne smije postati članica NATO pakta, a što zapad ni u kojem slučaju ne želi prihvatiti. Pa prijeti jedan gadni rat i totalni zastoj dobave energenata iz Rusije. Tu je i neizvjesnost oko Sjevernog toka II čija je izgradnja gotova, ali on nikako da dobije dozvolu za rad. Cijena struje rasla je i zbog masovnog zatvaranja termoelektrana na ugljen u puno zemalja EU-a i sada sve više ovise o plinu koji je pak dramatično poskupio.
Dakle, Hrvatska se našla u još jednoj svjetskoj oluji, nalik onoj financijskoj iz 2008. godine. Kao i tada, i sada Hrvatska nije odgovorna za ovo što se događa, ali je ova katastrofa kao i ona iz 2008. razgolitila brojne hrvatske slabosti.

Prva se reakcija Vlade na početak procesa porasta cijene energenata dogodila prošle jeseni, kada je uvedena gornja granica za cijene goriva. Od toga se brzo odustalo, što samo pokazuje koliko je nužna sustavna politika za regulaciju cijene goriva. Naime, visoke cijene još će se dugo održati, posebno zbog dekarbonizacijskih politika koje će sve više demotivirati naftne tvrtke da ulažu, što pak znači da će njihova roba, odnosno energenti, biti još skuplji.

Ministar gospodarstva Tomislav Ćorić najavio je jučer mogućnost intervencije u sustav PDV-a koji plin oporezuje s 25, a struju s 13 posto. Može se posegnuti i za drugim mjerama kao što je smanjenje nekih davanja – trošarine za ceste ili naknada za obnovljive izvore energije u cijeni struje. U svakom slučaju, država treba spašavati stvar jer bilo koje drugo rješenje neće biti održivo na dulji rok. Ova će situacija s cijenama potrajati. Nipošto ne bi trebalo gubitke prevaljivati na HEP zbog spašavanja građana. Situacija nije tržišna pa je stoga nužan državni intervencionizam, odnosno direktni transferi iz proračuna prema opskrbljivačima da im se olakša dobava energenata. Dakle, otprilike ono što je država napravila u proljeće 2021. Tada se dodatno zadužila na svjetskim tržištima kako bi održala na životu gospodarstvo zaleđeno uvođenjem lockdowna. Po svemu sudeći, to državi ne gine ni ovaj put. A svi ovi poremećaji osjetit će se u svim sferama života, od skupljih voznih karata Autotroleja pa do cijena prehrambenih i svih drugih proizvoda. I tako sve dok svjetska tržišta ne dođu u kakvu-takvu ravnotežu.