Je li Vasilićeva odluka izdaja regionalnih birača, pokazat će vrijeme
Primorsko-goranski župan Zlatko Komadina nakon šest odrađenih mandata i službeno se razdužio i odlazi u Sabor kao pobjednik. Kao čovjek koji nije izgubio ni jedne regionalne izbore od 2001. godine. Što je rezultat hvale vrijedan. Komadini se mnogo toga može prigovoriti, a najviše u vezi s njegovom neuspješnom ministarskom epizodom. Ali činjenica je da je bio nepobjediv u Primorsko-goranskoj županiji. Tko god mu je izlazio na megdan, na kraju je bio poražen, a to nije mala stvar. Da se Komadina neće kandidirati, znalo se jer je to on sam najavio. Zato su svi oni koji su imali političku ambiciju oprobati se na poslu župana mogli izvršiti kvalitetnu pripremu za županijsku izbornu utakmicu.
Među prvima je to napravio predsjednik PGS-a Darijo Vasilić. Treba biti pošten i priznati da je najava njegove kandidature bila uvjetna jer je ostavio prostora i za povlačenje. Činilo se u tom trenutku da će SDP-ov Komadinin nasljednik u izbornoj utrci imati veliki problem ako u izbornoj utrci bude Vasilić. Zato što je riječ o čovjeku koji iz mandata u mandat uspješno vodi Grad Krk i nitko ga na izborima za tu gradonačelničku poziciju nije ozbiljno ugrozio. Činilo se da je Vasilić odlučio preuzeti odgovornost kao predsjednik PGS-a i riskirati sigurno gradonačelničko mjesto ulaskom u utrku za poziciju župana. Riječ je o čovjeku koji je na čelu stranke koja je u lijevom centru s izrazito regionalnom orijentacijom, a što je za izbore u Primorsko-goranskoj županiji veliki plus. Prednost za Vasilića je i činjenica da su izbori za izvršnu županijsku vlast tradicionalno manje kompetitivni u odnosu na izbore za riječku izvršnu vlast. Uvijek se kandidira manje aspiranata za prvog čovjeka Adamićeve 10 i ta je izborna utrka manje stresna.
Sve je to išlo u prilog Vasiliću, a najviše činjenica da je HDZ dugo lomio tko će njima biti kandidat za župana. Spominjao se i Oleg Butković koji bi bio ozbiljan protukandidat i koji bi imao velike izglede za ulazak u drugi krug izbora. Pretpostavka je da bi kandidat SDP-a Ivica Lukanović koji je dobio nepodijeljenu podršku stranke, s obzirom na tradicionalne preferencije građana Primorsko-goranske županije ušao u drugi krug. Nakon što Butković nije prihvatio kandidaturu, a HDZ je kao kandidata izabrao politički neiskusnog ravnatelja riječkog KBC-a Alena Ružića, ispred Vasilića se otvorio ne siguran put, već sigurna autocesta za ulazak u drugi krug. A u drugom krugu političar Vasilićevih osobina imao je i te kako velike izglede za izbornu pobjedu. Birači koji nisu isključivo za SDP, a lijevih su preferencija, i te kako bi mogli podržati Vasilića. Jer nema ni jednog razloga da to ne učine. No, Vasilić sigurno ne bi bio mrzak ni biračima centra i desnog centra koji bi sve dali samo da se SDP makne s vlasti.
To je sve teorija. U praksi je nakon najave uvjetne kandidature Vasilić zašutio i bilo je jasno da on u kampanji nije. Znači, dvojio je od prvog trenutka, a najava njegove kandidature bila je moneta za potkusurivanje. Na kraju povlačenje kandidature nije potvrdio Vasilić, potvrdio je to predsjednik Unije Kvarnera Marko Boras Mandić kada je predstavljao kandidaturu za župana Neda Pinezića. Boras Mandić tada je kazao da mu je žao što se Vasilić nije kandidirao. Sam Vasilić i dalje je šutio, što je teško razumjeti budući da je riječ o čovjeku koji je na čelu PGS-a. Svakom tko zna zbrojiti dva i dva bilo je jasno da je jedini razlog odustajanja bila dogovorena suradnja sa SDP-om, točnije s Ivicom Lukanovićem. Tom suradnjom Lukanović je, koji je također javno samozatajan, gotovo pa riješio rezultat izbora. On je nastavio oprobanim Komadininim receptom za izbornu pobjedu – dogovaranje velike koalicije kako se ne bi rasipali glasovi na ljevici. Nema nikakve sumnje da je Lukanović na velikom dobitku jer bi mu Vasilić bio ozbiljan protukandidat.
Je li Vasilićeva odluka izdaja regionalnih birača, pokazat će vrijeme. Jer jedina logika za takvu njegovu odluku bila bi dogovorena suradnja na parlamentarnim izborima koja bi jamčila PGS-u, točnije Vasiliću, ulazno mjesto u Sabor u 8. izbornoj jedinici. Što je PGS-ova neprežaljena želja. Ako bude takav epilog, onda će Vasilićeva odluka imati smisla, a članovi i simpatizeri PGS-a slavit će svoga predsjednika kao vizionara. Ne bude li tako, Vasilićev kalkulantski potez ozbiljno će ugroziti budućnost PGS-a. I da ne bi bilo da je Vasilić jedini, kandidaturu je povukao i Leo Pavela koji se vratio u zagrljaj Mosta, točnije Marina Miletića koji je okupio suverenističku koaliciju i nudi biračima konzervativnu revoluciju.
Damir Cupać
Vasilić bacio koplje u trnje
Je li Vasilićeva odluka izdaja regionalnih birača, pokazat će vrijeme
Primorsko-goranski župan Zlatko Komadina nakon šest odrađenih mandata i službeno se razdužio i odlazi u Sabor kao pobjednik. Kao čovjek koji nije izgubio ni jedne regionalne izbore od 2001. godine. Što je rezultat hvale vrijedan. Komadini se mnogo toga može prigovoriti, a najviše u vezi s njegovom neuspješnom ministarskom epizodom. Ali činjenica je da je bio nepobjediv u Primorsko-goranskoj županiji. Tko god mu je izlazio na megdan, na kraju je bio poražen, a to nije mala stvar. Da se Komadina neće kandidirati, znalo se jer je to on sam najavio. Zato su svi oni koji su imali političku ambiciju oprobati se na poslu župana mogli izvršiti kvalitetnu pripremu za županijsku izbornu utakmicu.
Među prvima je to napravio predsjednik PGS-a Darijo Vasilić. Treba biti pošten i priznati da je najava njegove kandidature bila uvjetna jer je ostavio prostora i za povlačenje. Činilo se u tom trenutku da će SDP-ov Komadinin nasljednik u izbornoj utrci imati veliki problem ako u izbornoj utrci bude Vasilić. Zato što je riječ o čovjeku koji iz mandata u mandat uspješno vodi Grad Krk i nitko ga na izborima za tu gradonačelničku poziciju nije ozbiljno ugrozio. Činilo se da je Vasilić odlučio preuzeti odgovornost kao predsjednik PGS-a i riskirati sigurno gradonačelničko mjesto ulaskom u utrku za poziciju župana. Riječ je o čovjeku koji je na čelu stranke koja je u lijevom centru s izrazito regionalnom orijentacijom, a što je za izbore u Primorsko-goranskoj županiji veliki plus. Prednost za Vasilića je i činjenica da su izbori za izvršnu županijsku vlast tradicionalno manje kompetitivni u odnosu na izbore za riječku izvršnu vlast. Uvijek se kandidira manje aspiranata za prvog čovjeka Adamićeve 10 i ta je izborna utrka manje stresna.
Sve je to išlo u prilog Vasiliću, a najviše činjenica da je HDZ dugo lomio tko će njima biti kandidat za župana. Spominjao se i Oleg Butković koji bi bio ozbiljan protukandidat i koji bi imao velike izglede za ulazak u drugi krug izbora. Pretpostavka je da bi kandidat SDP-a Ivica Lukanović koji je dobio nepodijeljenu podršku stranke, s obzirom na tradicionalne preferencije građana Primorsko-goranske županije ušao u drugi krug. Nakon što Butković nije prihvatio kandidaturu, a HDZ je kao kandidata izabrao politički neiskusnog ravnatelja riječkog KBC-a Alena Ružića, ispred Vasilića se otvorio ne siguran put, već sigurna autocesta za ulazak u drugi krug. A u drugom krugu političar Vasilićevih osobina imao je i te kako velike izglede za izbornu pobjedu. Birači koji nisu isključivo za SDP, a lijevih su preferencija, i te kako bi mogli podržati Vasilića. Jer nema ni jednog razloga da to ne učine. No, Vasilić sigurno ne bi bio mrzak ni biračima centra i desnog centra koji bi sve dali samo da se SDP makne s vlasti.
To je sve teorija. U praksi je nakon najave uvjetne kandidature Vasilić zašutio i bilo je jasno da on u kampanji nije. Znači, dvojio je od prvog trenutka, a najava njegove kandidature bila je moneta za potkusurivanje. Na kraju povlačenje kandidature nije potvrdio Vasilić, potvrdio je to predsjednik Unije Kvarnera Marko Boras Mandić kada je predstavljao kandidaturu za župana Neda Pinezića. Boras Mandić tada je kazao da mu je žao što se Vasilić nije kandidirao. Sam Vasilić i dalje je šutio, što je teško razumjeti budući da je riječ o čovjeku koji je na čelu PGS-a. Svakom tko zna zbrojiti dva i dva bilo je jasno da je jedini razlog odustajanja bila dogovorena suradnja sa SDP-om, točnije s Ivicom Lukanovićem. Tom suradnjom Lukanović je, koji je također javno samozatajan, gotovo pa riješio rezultat izbora. On je nastavio oprobanim Komadininim receptom za izbornu pobjedu – dogovaranje velike koalicije kako se ne bi rasipali glasovi na ljevici. Nema nikakve sumnje da je Lukanović na velikom dobitku jer bi mu Vasilić bio ozbiljan protukandidat.
Je li Vasilićeva odluka izdaja regionalnih birača, pokazat će vrijeme. Jer jedina logika za takvu njegovu odluku bila bi dogovorena suradnja na parlamentarnim izborima koja bi jamčila PGS-u, točnije Vasiliću, ulazno mjesto u Sabor u 8. izbornoj jedinici. Što je PGS-ova neprežaljena želja. Ako bude takav epilog, onda će Vasilićeva odluka imati smisla, a članovi i simpatizeri PGS-a slavit će svoga predsjednika kao vizionara. Ne bude li tako, Vasilićev kalkulantski potez ozbiljno će ugroziti budućnost PGS-a. I da ne bi bilo da je Vasilić jedini, kandidaturu je povukao i Leo Pavela koji se vratio u zagrljaj Mosta, točnije Marina Miletića koji je okupio suverenističku koaliciju i nudi biračima konzervativnu revoluciju.